Pročitano
Adams, Jessica: Tom, Dick i Debbie Harry

Amis, Martin: „Strijela vremena“

Aridjis, Chloe: Knjiga oblaka

Baretić, Renato: Osmi povjerenik

Berlinski, Mischa: „Terenski rad“

Boell, Heinrich: Biljar u 9.30

Böll, Heinrich: Gdje si bio, Adame?

Böll, Heinrich: Gledišta jednog klauna

Brown, Dan: Velika obmana

Bulgakov, Mihail: Majstor i margarita

Carroll, Lewis: Alica u zemlji čuda

Cheek, Mavis: Seksualni život moje ujne

Cheek, Mavis: Napredak Patricka Parkera

Chevalier, Tracy: Djevičanski plavo

Chevalier, Tracy: Gospa i jednorog

Coelho, Paulo: Đavo i gospođica Prim

Daswani, Kavita: U ime udaje

Englander, Nathan : Ministarstvo posebnih slučajeva

Etxebarria, Lucia: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje

Etxebarria, Lucia: O svemu vidljivom i nevidljivom

Eugenides, Jeffrey: Bračni zaplet

Fortes, Susana: Čekajući Roberta Capu

Giffin, Emily: Bez djece, molim

Hamilton-Paterson, James: Kuhanje s Fernet Brancom

Heller, Joseph: Kvaka 22

Hofmann, Corinne: Bijela masajka

Hofman, Corrine: Povratak u Barsaloi

Hornby, Nick: Kako biti dobar

Hui, Wei: Vjenčanje s budhom

Hui, Wei: Šangaj baby

Kundera, Milan: Nepodnošljiva lakoća postojanja

Kundera, Milan: Knjiga smijeha i zaborava

Kundera, Milan: Smiješne ljubavi

Kundera, Milan: Šala

Kušan, Ivan: 100 najvećih rupa

Llewycka, Marina: Kratka povijest traktora na ukrajinskom

Lodge, David: Misli ...

Magnus, Ariel: Kinez na biciklu

Mailer, Norman: Američki san

Malamud, Bernard: Pomoćnik

Marai, Sandor: Kad svijeće dogore

Marias, Javier: U boju sutra na me misli

Anouk Markovits: Zabranjena sam

Mian, Mian: bombon

Miller, Henry: Rakova obratnica

Murakami, Haruki: Kafka na žalu

Murakami, Haruki: Lov na divlju ovcu

Murakami, Haruki: Moj slatki Sputnik

Murakami, Haruki: Norveška šuma

Murakami, Haruki: Južno od granice, zapadno od sunca

Murakami, Haruki: Kad padne mrak

Murakami, Haruki: Pleši pleši pleši

Murakami, Haruki: Tvrdo kuhana zemlja čudesa & kraj svijeta

Nicholls, David: Jedan dan

Nothomb, Amelie: Biografija gladi

Obermannova, Irena: Priručnik za neposlušne žene

Palmer, Lilly: Sve zbog dugog nosa

Pamuk, Orhan: Zovem se crvena

Pamuk, Orhan: Muzej nevinosti

Paasilinna, Arto: Dražesno kolektivno samoubojstvo

Perišić, Robert: Naš čovjek na terenu

Pilić, Zoran: Krimskrams

Popov, Alek: Misija London

Rudan, Vedrana: Uho, grlo, nož

Shalev, Zeruya: Ljubavni život

Sa, Shan: Igra go

Sa, Shan: Carica

See, Lisa: Snježnica i tajna lepeza

See, Lisa: Zaljubljena Peonija

Segal, Erich: Muškarac, žena i dijete

Shute, Nevis: Grad kao Alice

Tajder, Ana: Od barbie do vibratora

Tajes, Claudia: Seksualni život ružne žene

Updake, John: Udaj se za mene

Vargas Llosa, Mario: Vragolije zločeste curice

Vuković Runjić, Milana: Ulica nevjernih žena

čitam, mislim, pišem ...

08.06.2012., petak

Nathan Englander: Ministarstvo posebnih slučajeva

knjiga opisuje možda jednu od najstrašnijih patnji koje ljudsko biće može doživjeti: nestanak vlastitog djeteta. Lillian i Kadiš žive u Buenos Airesu u vrijeme vladavine vojne hunte, u vrijeme kad su ljudi nestajali bez traga i glasa, kada se nestanak nije smio ni prijaviti niti o njemu govoriti, kada je strah upravljao ponašanjima i uspostavljao odnose među ljudima.
strah od nekog nestaje a strah za nekog se rađa.
nestanak njihovog sina Pata suočio je ovo dvoje jedno nasuprot drugom. sve dotada minorizirane i zanemarene razlike isplivale su poput preokrenute sante leda. svaki na svoj način krenuo je u potragu, postupno se međusobno udaljujući....

i mjesto i vrijeme radnje sasvim su nevažni, ali osjećaji, razmišljanja i postupci vjerujem da su jedinstveni za sva vremena i sve civilizacije. sve mame i sve tate.
o djeci da i ne govorim


operacija kondor:
http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Condor
http://en.wikipedia.org/wiki/Dirty_War

ono što mi nikako ne ide u glavu je pitanje:
kako čovjek može ovako nešto činiti drugom čovjeku?
što je to u ljudskom biću da je sposoban drugima nanostit nevjerojatnu patnju i bol, pa možda čak u tome i uživati?

tko nas je takvima stvorio?


prva rečenica.
Židovi se pokapaju kako i žive, nagurani, jedni drugima upadaju u prostor.”

posljednja rečenica:
I kao svake noći, pomislila je, doći će


zanimljivi citati:
(razgovor direktora i svoje asistentice)
“Kad si zadnji put izišla na dobru večeru?"
"Ako me to morate pitati, nemate pojma koliko me plaćate”



Uopće se nije osvrtao na nju, koja je gnječila šake, drobila ih, vikala da otvori vrata. U neko drugo vrijeme, u nekoj drugoj Argentini, na takvu bi larmu dotrčao susjed, drugi bi se došao žaliti. O zid između stanova tresnula bi cipela, gđa Ordonez uzvratila bi drškom od metle – došlo bi do rikošea i različitih reakcija pa bi naposljetku bila pozvana i policija. Sad su svi pretpostavljali da je larmu upravo ona i izazvala.
Kad bi ljudi čuli buku, nisu odgovarali vlastitom. Zaustavili bi ono što su radili i oborili pogled. A sve su više gledali svoja posla. susjedi viša ništa nisu čuli, ma koliko bučno bilo.”


“Prva linija obrane svakog korumpiranog sustava koji ne funkcionira jest postaviti nesposobnjakovića na ulazna vrata.”


“O dometima koncerta raspravljali su kad je završio. Njih troje i stotine drugih nagurali su se u najbližu pizzeriju, gdje su pričali o nastupu, stvorivši sretan i prilično glasan žamor.
Rafa je mislio da je stvar jasna: budući da je svaki drugi medij slobodnog izražavanja korumpiran ili kooptiran u režim, glazbenici su ostali zadnji koji mogu govoriti istinu. Bio je siguran da je rock preživio zato što odrasli u njemu ne razumiju ni riječi. njima to sigurno zvuči kao obična buka, larma u kojoj se ništa ne da razaznati.
“Sve je to smišljeno”, rekla je Flavia “To i nogometni stadion – ostavili su nam jedina dva mjesta gdje možemo vikati, psovati i udarati nogom. Nisu oni glupi”, nastavila je, “ nego zli. Znaju da moraju ostaviti medij, kao odušak. Bez tog ventila na koji se smanjuje pritisak, zemlja bi eksplodirala.”
“Kad bi znali što smo pjevali”, rekao je Pato.
“A ti misliš da ne znaju?” upita Flavia.
“Mislim da ne”, odgovori Pato.
“Rekla bih kako do sad u povijesti ni jednu skupinu ljudi nisu odveli na stratište, a da pritom nekom pjesmom nisu držali korak.”
“Ja se slažem s Patom”, rekao je rafa. “Da znaju na što se stihovi odnose, ne bi to dopuštali. Vidi nas”, rafa je pokazao na sve s koncerta koji su sad stajali oko njih. “Ta se energija može nekamo usmjeriti.”
“Izgleda da se ne može”, rekla je Flavia. Ispred su se zaustavile jake policijske snage. Dovezli su dva autobusa gradskog prijevoza kojima su zatamnili prozore. Nekoliko se mladih dalo u bijeg, ostali se nisu usuđivali. Bilo je uobičajeno zlostavljanje, gotovo da se uračunavalo u cijenu ulaznice. Rafa je izvukao ostatak sadržaja džointa, strpao ga u usta i uz gutljaj kole progutao. nakon sveg onog žamora, sad je vladala potpuna tišina, osim koraka ljudi koje je policija trpala u autobuse
.”


Čovjekovo pravo biće pokazuje se u tri slučaja, kad je posrijedi novac, kad govori u srdžbi i kad je pijan.”




- 13:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ...
NA POČETAK
poštanski sandučić:
ggirry@gmail.com
_________________________________

koliko nas ima

tko chita?
__________________
a i drugi chitaju:
FORUM
knjiški moljac
suzette
xiola
mačka u martama
projekt prodaj maglu
Urbana riječ
lupiga

--------------------------------

bookmark
booksa
lupiga
metro

--------------------------------

BLOG.HR
ponekad osjećam i ja
__________________________
_____________

kvaka-22
moj fotoblog
______________

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se