Pročitano
Adams, Jessica: Tom, Dick i Debbie Harry

Amis, Martin: „Strijela vremena“

Aridjis, Chloe: Knjiga oblaka

Baretić, Renato: Osmi povjerenik

Berlinski, Mischa: „Terenski rad“

Boell, Heinrich: Biljar u 9.30

Böll, Heinrich: Gdje si bio, Adame?

Böll, Heinrich: Gledišta jednog klauna

Brown, Dan: Velika obmana

Bulgakov, Mihail: Majstor i margarita

Carroll, Lewis: Alica u zemlji čuda

Cheek, Mavis: Seksualni život moje ujne

Cheek, Mavis: Napredak Patricka Parkera

Chevalier, Tracy: Djevičanski plavo

Chevalier, Tracy: Gospa i jednorog

Coelho, Paulo: Đavo i gospođica Prim

Daswani, Kavita: U ime udaje

Englander, Nathan : Ministarstvo posebnih slučajeva

Etxebarria, Lucia: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje

Etxebarria, Lucia: O svemu vidljivom i nevidljivom

Eugenides, Jeffrey: Bračni zaplet

Fortes, Susana: Čekajući Roberta Capu

Giffin, Emily: Bez djece, molim

Hamilton-Paterson, James: Kuhanje s Fernet Brancom

Heller, Joseph: Kvaka 22

Hofmann, Corinne: Bijela masajka

Hofman, Corrine: Povratak u Barsaloi

Hornby, Nick: Kako biti dobar

Hui, Wei: Vjenčanje s budhom

Hui, Wei: Šangaj baby

Kundera, Milan: Nepodnošljiva lakoća postojanja

Kundera, Milan: Knjiga smijeha i zaborava

Kundera, Milan: Smiješne ljubavi

Kundera, Milan: Šala

Kušan, Ivan: 100 najvećih rupa

Llewycka, Marina: Kratka povijest traktora na ukrajinskom

Lodge, David: Misli ...

Magnus, Ariel: Kinez na biciklu

Mailer, Norman: Američki san

Malamud, Bernard: Pomoćnik

Marai, Sandor: Kad svijeće dogore

Marias, Javier: U boju sutra na me misli

Anouk Markovits: Zabranjena sam

Mian, Mian: bombon

Miller, Henry: Rakova obratnica

Murakami, Haruki: Kafka na žalu

Murakami, Haruki: Lov na divlju ovcu

Murakami, Haruki: Moj slatki Sputnik

Murakami, Haruki: Norveška šuma

Murakami, Haruki: Južno od granice, zapadno od sunca

Murakami, Haruki: Kad padne mrak

Murakami, Haruki: Pleši pleši pleši

Murakami, Haruki: Tvrdo kuhana zemlja čudesa & kraj svijeta

Nicholls, David: Jedan dan

Nothomb, Amelie: Biografija gladi

Obermannova, Irena: Priručnik za neposlušne žene

Palmer, Lilly: Sve zbog dugog nosa

Pamuk, Orhan: Zovem se crvena

Pamuk, Orhan: Muzej nevinosti

Paasilinna, Arto: Dražesno kolektivno samoubojstvo

Perišić, Robert: Naš čovjek na terenu

Pilić, Zoran: Krimskrams

Popov, Alek: Misija London

Rudan, Vedrana: Uho, grlo, nož

Shalev, Zeruya: Ljubavni život

Sa, Shan: Igra go

Sa, Shan: Carica

See, Lisa: Snježnica i tajna lepeza

See, Lisa: Zaljubljena Peonija

Segal, Erich: Muškarac, žena i dijete

Shute, Nevis: Grad kao Alice

Tajder, Ana: Od barbie do vibratora

Tajes, Claudia: Seksualni život ružne žene

Updake, John: Udaj se za mene

Vargas Llosa, Mario: Vragolije zločeste curice

Vuković Runjić, Milana: Ulica nevjernih žena

čitam, mislim, pišem ...

25.08.2009., utorak

vedrana rudan: uho, grlo, nož



pred koju godinu sam ovu knjigu pročitao i bacio ju u drugi red, iza ostalih knjiga. nije mi se dopala, bila je gorka, crna, teška. neprobavljiva. srbi? ma tko još želi čitati o njima.
kako su godišnji odmori prilika za raznorazna pospremanja, naletio sam na ovaj odbačenutak i bacio se ponovo na čitanje, ovoga puta pripremljeniji nego prije. naime, kod vedrane stil nekako dođe ispred sadržaja (nepravedno) jednostavno zato jer je neuobičajen, netipičan, svakako ne-ženski tipiziran.
uho grlo nož je Tonkina priča iz vremena rata (našeg rata), priča koju Tonka piše u jednom dahu u jednoj noći očekujući kako će dolaskom zore na vrata pozvoniti njen ljubavnik i odvesti ju .....
priča je pravi “tok svijesti”, koji se poput velikog kestenovog stabla grana u raznim smjerovima, ali ipak uspijeva pozavršavati sve započete priče. Tonka priča o ratu, o ljubavi i prije svega o preživljavanju, opstanku. priča o ratu (o našem ratu) imamo vrlo malo, pa je svaka priča dobrodošla. i jasno je da se sve priče ne mogu svidjeti svim ljudima, jer se ni rat ne sviđa svima, bar ne na jednak način.
u ovom drugom čitanju, puno bolje sam shvatio “što je pisac time htio reći” i knjigu sam sad smjestio u prvi red. sutra ću je opet maknuti, jer priče o ratu nitko u stvari ne želi čitati niti imati pri ruci. srbi? ma ko ih šiša, možemo mi i bez njih.

citati (o počecima):
Crveni križ ne dijeli pičke. Nego pakete. Uglavnom manje paketa nego bi morao. Većinu paketa aktivisti prodaju i strpaju lovu u džep. A n ivi, gospođe, niste besplatne. Kuhate, peglate, perete, jebete se protiv svoje volje, prodajete se za status Udane Žene. Vi ste Udane Žene. I ja sam Udana Žena. Još malo. A onda ću opet biti Udana Žena. Ja vas razumijem. Ne možeš biti normalna žena ako nisi Udana Žena. U pravu ste. Ali sve ima svoje granice. Moje dame, meni je pun ...”. Prekidam citat baš ispred riječi za koju svi znate da treba doći. Ta riječ muškog roda se, inače, pojavljuje u knjizi bar 350 puta (175 stranica puta dva) pa mi se čini da ju ne moram još i ja ovdje ponavljati. Nažalost, u tih 350 pojavljivanja, možda i 99% je u kontekstu “pun mi je “ ili “boli me ” ili “glup ko ”, a možda samo jadnih 1% je u funkciji koju je evolucija namijenila toj imenici. shvatili ste.

Osjećala sam se dobro! Dobro! Baš dobro! Kao nakon orgazma. Odmah nakon orgazma. Ne pet minuta kasnije. Jer tad ti već dopre do mozga da moraš dignut dupe, izvući piletinu iz dubokog, ispeglati košulju za sutra, oprati suđe jer si se pojebala nakon ručka i izvući sve čarape iz košare i pokušati naći bar šest čarapa koje su tri para.”

Možeš biti lijep ko mačić u pletenoj košari ili ko oko nilskog konja, to mi je nešto najljepše na svijetu, oko nilskog konja.

Mrzim mobitele i drkanja po njima. Mrzim osjećaj da me svatko u svako doba dana i noći može uhvatiti. I jebati me svojim problemima. Tražiti od mene odgovor na pitanja koja me ne zanimaju. Ne zanimaju me ni ljudi. Idu mi na kurac! Sebične drkadžije koje bi zvale samo kad bi njima nešto trebalo. Nikada da bi sam čule kako je meni! Da li m e n i nešto treba? Kužite? Zato nemam mobitel.

Mi smo se za vrijeme rata ubijali kako ne poginuti, a ne kako dati život. Ne kažem da mnogi klinci nisu poginuli za kurac. Ne kažem. Ne kažem ni da su htjeli poginuti za kurac. Poginuli su. Velika je sreća što nikada neće doznati zašto.”


prva rečenica:
Tonka, ti moraš nekome tko gleda sa strane objasniti tko si ti, a tko su Oni.
posljednja rečenica:
Ni di ću.





- 07:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ...
NA POČETAK
poštanski sandučić:
ggirry@gmail.com
_________________________________

koliko nas ima

tko chita?
__________________
a i drugi chitaju:
FORUM
knjiški moljac
suzette
xiola
mačka u martama
projekt prodaj maglu
Urbana riječ
lupiga

--------------------------------

bookmark
booksa
lupiga
metro

--------------------------------

BLOG.HR
ponekad osjećam i ja
__________________________
_____________

kvaka-22
moj fotoblog
______________

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se