čitam, mislim, pišem ...
25.06.2009., četvrtak
ivan kušan: 100 najvećih rupa
ovu sam knjigu čitao uz valove mora, njihov stalni ritmički šum, podgrijavan od sunca i hlađen od malo jačeg malo slabijeg juga. rasterećen stresa, obaveza i očekivanja. u društvu svoje životne družice rasterećene od stresa, obaveze i očekivanja. na mjestu s predivnim, prelijepim, inspirativnim zalazom sunca: najjednostavnije rečeno, knjiga se sastoji od sto (100) autorovih viđenja (kaže se percepcija, ne?) svjetske književnosti, od biblije do camusa. sto dijela predstavljeno je sa po jednim poglavljem ili pjesmom, ali gledano kroz erotsku, u stvari puno bolje reći, kroz seksualističku prizmu. kušan, naime tvrdo tvrdi, da je erotika oduvijek bila prisutna u literaturi, ali da je putem nekako izblijedjela, nestala, da je “preskočena” kako on kaže, odnosno, da su licemjerno stvorene rupe, koje evo on sada zakrpava svojim tvrdim perom. i to bez cenzure, žestoko, opako, tvrdo (zašto mi se stalno nameće ova riječ?). od pročitanih sto rupa, mnoge su mi se svidjele, neke i ne, a izdvoji bih: - basna o lisici i orlu, i nakon 2500 godina, aktualna i sada osvježena - presimpatična “baba ali i njih četrdeset” - presimpatičan sancho don quijota - robinson crusoe, očekivano nenapisano - i još jedan simpaticus: veliki guliver - zaista slatka redovnica diderota - suludi tulum pri crvenka pićinoj baki - nisu sve erotske priče lijepe, djevojka sa šibicom je jedan primjer, grozan primjer, a kušan-andrićev ćorkan je gnjusan primjer - ali onda opet nešto veselo: smrt smanjenog aginog čekića, :))) - pa dva nova planeta koja je otkrio mali princ itd itd itd da dalje ne nabrajam, jer evo sad nekih citata, nadam se da mi autor neće zamjeriti pretipkavanje. prije citata, važna napomena. knjiga zaista nije za svakoga. recimo, ja bih postavio dobnu granicu čitanja negdje na 35 godina. od djece sakriti sakriti sakriti. nema ovdje čega nema. Mahabharata (iz autorovog komentara): „Poniženi muškići zapodjenut će silne ratove u borbi za onu žensku stvar i u tome se, kako nam divno pokazuje Mahabharata i sastoji cijela povijest čovječanstva. (...) Gotovo tri tisuće godina i gotovo 150 000 stihova nisu nam objasnili, ni muškarcima ni ženama, kako se u toj borbi treba postaviti” kušan - li tai po: vojnik moga muža “Mužev mi je daleko, otišao je daleko njegov veliki bijeli vojnik i tuđe ruke sad se njime igraju u posteljama drugih žena. Kako prolazi ovo grozno vrijeme, i moje su želje za vojnikom sve jače i bolnije. Jesenski moji sokovi zahukali mi stakla prozora, ulaz je u me kao rujni plod i mjesec viri u njega. Na voćki mi je prebujno lišće, da mu je samo snažno stablo! ležaj pod mojim zrelim tijelom stenje u noći jeca. Sama sam samcata, za njegovim vojnikom toliko žudim danju i snivam noću. A suze između nogu mojih vlaže me i peku.” kušan - dante: pakao “Za blud od pakla nema boljeg raja” kušan - dickens: “Pred toaletnim ogledalom stajala je dama s krive strane srednjih godina” kušan - ljermontov: "Bijela se usamljena bedra U željne djevojke lijepe, Što drhte tako bujna njedra, Za čime požudno hlepe? Med bedrima se dveri šire Da jarbol propuste veli, Bez njeg se njedra ta ne mire, Svog mornara cura želi. Jarbol se njem diže do neba, Da njojzi utaži muku, Al' ište i što njemu treba, Za diva svog malu luku." kušan - tolstoj “U Vrosnkoga je, posve nalik na njegovo onisko ali zbijeno tijelo, i ud bio kratak ali širok i silno čvrst. ma koliko da je vlažna Anina školjka bila spremna da ga primi, on ju je, krčeći sebi put, svejedno grubo širio, pripremajući strašan udarac batom, koji je bio tvrđi od najbolje hrastovine. (...) Opruge na divanu ječale su poput jelova granja na kavkaskom sjeveru...” kušan - simenon: nepoznati maigret: “Na širokoj je postelji, potrbuške, ležala naga žena. Leđa su joj tako duboko bila upala u tanki struk i dva su mala guza stršala u zrak kao kuglice od sladoleda što ih prodaju u parku Tuileries. Među blago razmaknutim porculanskim nogama crnio se šumarak na ulazu u umjetni raj. Iako nije rođendan gospođe Maigret, komesaru se digao istražiteljski....” ovdje prekidam citiranja s napomenom da sam pažljivo birao citate koji ne sadrže “one” riječi. što je upravo u suprotnosti s namjerom našeg pripovjedača (ko-autora), ali neka mi oprosti moju cenzuru, jer ovdje dolaze na čitanje i oni mlađi od 35. za sam kraj, mali princ: “odrasli su zaista vrlo čudni" |
- 09:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #
24.06.2009., srijeda
haruki murakami: moj slatki sputnik
|
u središtu je priče Sumira, mlada neformalna djevojka koja napušta fakultet i svoje roditelje jer pošto poto želi postati književnica. u nju je tajno zaljubljen naš pripovjedač, ozbiljni i prilično konvencionalni učitelj koji svoju ljubav krije od Sumire a potrebe upražnjava s mamama svojih malih učenika. u ljubavni trokut, koji se nikada nije zatvorio, ulazi Miu, ozbiljna poslovna žena, u koju se Sumira snažno zaljubljuje i za koju počinje raditi, a koja ima jednu svoju veliku tajnu. zaplet nastaje kada Miu i Sumira odlaze na odmor u Grčku i kada Sumire nestane....... zanimljiva priča, napeta, odlično napisana, dva intrigantna ženska lika, sve 5. no, kao što naslov knjige najavljuje temu, a to su veze koje se pojavljuju, traju i nestaju u vremenu (namjerna zamjena dimenzija), tako bi ja u istom stilu rekao da smo se ova knjiga i ja samo dodirnuli. na plaži. uživao sam u čitanju, jer on tako lako i podatno piše, ali se nisam uspio spojiti ni sa pričom ni sa likovima i likicama. ah, “južno od granice...”...... citati: Sumire o sebi: “Ali zato znam zbilja brzo naslijepo pisati na stroju. Nisam sportski tip, ali osim što sam imala mums, nisam ni jedan dan u životu bila bolesna. Uvijek sam točna, nikada ne kasnim na dogovor. Mogu jesti takoreći sve. Nikada ne gledam televiziju. I osim što se tu i tamo glupo pravim važna, nikada se ne izmotavam i ne izvlačim. Otprilike jednom mjesečno ukoče mi se leđa pa ne mogu spavati, ali inače spavam kao klada. Menstruacije su mi kratke. Nemam ni jedan pokvareni zub. I sasvim pristojno govorim španjolski.” Mia: “Lijepa kakvu sam je pamtio, profinjena na neki nesvakidašnji i čudesan način. Njezina fantastična sijeda kosa držala je ostale na udaljenosti punoj poštovanja i odisala je nečim odlučnim, gotovo mitskim.” karakterističan opis pejsaža: "Pijuckao sam limunadu koju sam kupio u brodskom dućanu i zurio u duboko more i sićušne otoke koji su promicali. Mnogi od njih nisu ni bili otoci, nego hridi u moru, gole i puste. Bijeli su galebovi počivali na vrhovima hridi i pogledom tražili ribu u moru. Ptice nisu obraćala pozornost na naš brod. U podnožju stijenja lomili su se valovi, tvoreći zasljepljujuće bijeli rub pjene. Povremeno sam zapažao pokoji naseljeni otok. Obrastalo ga je drveće otporna izgleda, a po padinama su se rasule bijele kuće. U lučici su poskakivale barke vedrih boja, a visoki su im jarboli opisivali lukove dok su se ljuljali na valovima.” i jedna iskrica koju sam ipak ponio sa sobom nakon odlaska s plaže: “Miu je nalikovala praznoj sobi iz koje su svi izašli. Nešto nevjerojatno važno – isto ono što je pomelo Sumire poput orkana, što mi je steglo srce dok sam stajao na palubi trajekta – nestalo je iz Miu zauvijek. I iza nije ostavilo život, nego odsutnost života. Ne toplinu nečega živog nego tišinu uspomene.“ |
- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.06.2009., utorak
milan kundera: knjiga smijeha i zaborava
|
isprepletena i složena priča, prilično erotski obojana, s uvijek jasnom, bolnom, nikada zatvorenom ranom: emigracijom, bijegom iz svoje domovine, bijegom od svojih sunarodnjaka. ogorčeni kundera svojim bivšim susjedima očito ne može zaboraviti što su njemu i ostalim izgnanim, ali i obješenim, okrenuli leđa. - nema zaborava - knjiga pocijepana na sedam različitih priča. nikako ju ne čitati "usput", već s puno mira oko sebe. citati: "Ljudi žele biti gospodari budućnosti samo zato da mogu mijenjati prošlost." (Tamina) “Čezne za svojim dnevnicima da se onaj trošni kostur događaja što ga je stvorila u kupljenoj bilježnici ispuni materijalom i pretvori u kuću u kojoj bi mogla živjeti. Jer, ako se nestabilna gradnja uspomena sruši kao loše postavljen šator, od Tamine će ostati tek puka sadašnjost, nevidljiva točka, ono ništa što polako puzi prema smrti.” "Narodi se likvidiraju tako da im se najprije oduzme sjećanje. Unište im se knjige, obrazovanje, povijest. Netko drugi im napiše knjige, da im drugo obrazovanje i izmisli drugu povijest. I narod onda postupno počne zaboravljati što je bio i što je sada, a svijet oko njega to zaboravi još mnogo brže." “u početku svog erotskog života muškarac doživljava uzbuđenje bez užitka, da bi na kraju uživao bez uzbuđenja.” "Jan i Hedvika se nikada nisu razumjeli, a ipak su se uvijek slagali. Svatko od njih je tumačio smisao riječi onog drugog na svoj način, tako da je među njima vladao savršen sklad. Savrešana solidarnost zasnovana na nerazumijevanju." “Muškarac je govorio, ostali su ga sa zanimanjem slušali, a njihovi obnaženi penisi su tupo, tužno i apatično zurili u žuti pijesak.” a s nekim se izjavama i ne slažem: "budućnost je praznina prema kojoj su svi ravnodušni, koja nikoga ne zanima .. |
- 07:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
05.06.2009., petak
henry miller: rakova obratnica
|
teško je nešto govoriti o klasicima. knjiga u kojoj iz autora doslovno cure (lijevaju) misli, asocijacije, komentari.....i uz dosta koncentracije može ga se pratiti. štorija je smještena u pariz, rane tridesete, glavni likovi su američki prebjezi koji su pobjegli od “american way of life” i utopili se, ili još plutaju, u pariškim lokvama, kavanama, bordelima. koji se uspjeli izgubiti u pariškim noćima, među gomilom drugih prebjega, i koji se isključivo bave svojim potrebama. fizičkim, fiziološkim a pod krinkom umjetničkog. vrijedi pročitati još jednom. o Van Nordenu: "Uvijek se budi, proklinjući sebe ili proklinjući namještenje, ili proklinjući život. Budi se pun dosade i nelagode, i grize se kad vidi da preko noći nije umro." o Joeu: "Doživjeli smo nešto uzbuđenja na Bal Negreu i Joeov se duh vratio svojoj vječnoj preokupaciji: pički. Upravo u ovo vrijeme, kad se njegova slobodna večer bliži kraju, njegov se nemir penje do grozničavog vrhunca. Misli na ženske kraj kojih je prošao ranije u toku večeri i o stalnim ženskama koje je mogao imati samo da ih pita, samo da ih nije već sit. Neizbježno se podsjetio na svoju pičku iz Georgije - ona ga u posljednje vrijeme opsjeda, moleći ga da je uzme na stan, barem dok ne uspije naći kakav posao. "Nije mi krivo ako ju svako malo nahranim" kaže on, "ali ne mogu je uzeti za stalno... pokvarila bi mi posao s drugim mojim pičkama". kod nje ga najviše nervira što se ona uopće ne deblja. "Kao da uzimaš kostur u postelju", kaže. "Neki san sam je primio - iz samilosti - i što misliš, što si je ta luđakinja učinila? Obrijala ju je do gola... Ni dlačice na njoj! Jesi li kad imao ženu koja je obrijala minđu? Odvratno, jel' da? Ali i čudno. Nekako šašavo. Više i ne izgleda kao minđa, prije kao crknuta školjka ili što slično." Opisuje mi kako je od znatiželje ustao iz postelje i potražio ručnu svjetiljku. "Natjerao sam je da je rastvori i uperio ručnu svjetiljku ravno u nju. Trebao si me vidjeti... bilo je komično. Toliko sam se na to usredotočio da sam na žensku potpuno zaboravio. nikad u životu nisam pizdu gledao tak ozbiljno. Čovjek bi pomislio da je nikad prije nisam vidio. I što sam je više gledao, to mi je bila manje zanimljiva. To ti samo pokazuje kako u svemu tome na kraju krajeva nema ništa, naročito kad je obrijana. .... Dlaka je čini tajanstvenom. Zbog toga te recimo kip uopće ne uzbuđuje. jednom sam vidio pravu pravcatu pizdu na kipu - kip je Rodinov. Moraš ga jedanput pogledati... širom je razmaknula noge... čini mi se da uopće nema glave. Moglo bi se reći, sama pizda. Isuse, sablasno je izgledala. Stvar i jest u tome - sve izgledaju jednako.“ o Tanji: “Meni je to bilo kao san: zavukao sam ruku u Tanjina njedra i iz sve snage joj gnječio sise, i gledao vodu pod mostom i teglenice i Notre Dame ispod nas, upravo onako kako se vidi na razglednicama, i pijano sam u sebi razmišljao: eto, tako se čovjek zajebe, ali bio sam dovoljno prepreden da znam da nikad neću mijenjati ovaj kovitlac oko moje glave za Rusiju ili nebo, i uskoro ćemo se najesti do sita, i moći ćemo naručiti nešto naročito da se počastimo, neko dobro teško vino u kojem ćemo utopiti sve ovo rusko blebetanje. Žene kao Tanja, pune životnog soka i svega, nije briga što će ti se dogoditi kad sebi jednom nešto zabiju u glavu. Ako im popustiš, skinut će ti gaće usred taksija. Ali veličanstveno je bilo militi ovako kroz promet, dok su nam lica zamrljana ružem, i dok vino grgolji u nama kao u kanalizaciji.....” o svojoj ženi koju je ostavio u Americi: “Svejedno, ima dana kad izađe sunce i ja ispadnem iz kolotečine i gladno mislim na nju. Tu i tamo, usprkos mojem mračnom zadovoljstvu, stanem razmišljati o drukčijem životu; pitam se bi li mi bilo drukčije kad bih kraj sebe imao kakvo mlado nemirno stvorenje. neprilika je u tome što se jedva sjećam kako ona izgleda, ili kako se osjećam kad je grlim. Sve što pripada prošlosti, kao da je palo u more; posjedujem uspomene, ali slike su izgubile živost, mrtve i zagušljive, poput vremenom izjedenih mumija zaglibljenih u močvarno tlo. Ako se pokušam prisjetiti svog života u New Yorku, dođe mi u glavu samo nekoliko okrnjenih odlomaka, kako u kakvoj mori, prekrivenih plijesni. Čini se kao da je moja prava egzistencija došla negdje do kraja, ali gdje točno, ne mogu razabrati. Nisam više Amerikanac, niti njujorčanin, a još manje sam Europejac ili Parižanin. nemam pripadnosti, nemam odgovornosti, nemam mržnji, nemam briga, nemam predrasuda, nemam strasti. Nisam ni za ni protiv. Neutralan sam.” |
- 12:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |