Što se to dogodilo u meni ili better yet, što se to događa sada trenutačno da sam ja tako chill oko ispita?
...
ne moram plakati, nisam depresivan, želim partijati i ne muči me činjenica da me sutra
kao odgovornog studenta čeka ispit koji želim (želim li?) napisati najbolje što mogu.

U zadnje vrijeme na štosa toga nemam odgovora, jednostavni "ne znam" je ono što je istinito.

Znam što želim već dugo vremena? Slušati dobru glazbu, plesati na dobru glazbu i ići u toplice i možda na masažu.

Gdje je tu pravo? Ono se još uvijek nazire u toj nekoj nužnosti i potrazi za istinom koja nikad nije prestala,
ali kada se jednog dana zamišljam da budem netko i nešto, ne zamišljam se da budem veliki sudac koji će
donositi ground-breaking odluke, niti bogati odvjetnik sa vilom na moru...zamišljam se kako partijam i zabavljam
se, a to...a to već sada nestaje - biva zamijenjeno drugim stvarima - nevažnim stvarima.

(...)

Lijen sam, znam. Možda ne volim razmišljati puno i vjerojatno nikada neću biti one of those smart people kojima se divim jer tako savršeno elaboriraju svoje stavove i argumentiraju ih pomoću masu različitih životnih područja.
I iako ću se povremeno truditi da im se barem malo približim...ono što ja iskreno želim je plesati, stvarati pozitivnu energiju, raditi neki poslić, koji ću voljeti i kojim ću si moći priuštiti povremena zadovoljstva i održavati veze sa
maaaasu ljudi s kojima ću proživljavati nova iskustva. To...to je meni valjda sreća?
A ja želim biti sretan.

Otkad sam počeo pisati ovaj blog - mislim da se uvijek vrtilo oko toga kako da uopće živim - kako da crnu kutijicu
zatvorim i dopustim da je pobijedi a bright light of life. I sada sam već punih godinu dana u balansu -
sve ono što je bilo, što me uvijek vodilo samo down-down-down više ne postoji u tolikoj mjeri koliko
povremeni breakdown (bio je samo jedan) ili neka depresijica koja je u današnjem svijetu jednostavno
normalna. Znam da se crna kutijica uvijek može otvoriti ali mislim da se time više ne moram brinuti,
bar ne for a while - mislim da sada actually mogu početi razmišljati o tome što ja želim postići -
ali na onoj, for real, razini. Početi razmišljati kako da održim ovo ili postanem još sretniji?

Lajkam to.
Oh well...dušo čitalačka nadam se da si ti sretna - kako god bilo - evo ti malo pozitive! :))
Cheerios ljudi! :*

Oznake: depresija, život, sreća, želje