RI - ZG

srijeda , 22.07.2015.

1. Naživciran
činjenicom da nisam toliko važan osobama koje su meni važne,
činjenicom da osjećam da ih gubim i da ako se ne potrudim da ću
ih i i izgubiti...a ne želim to.

Ono što Ketrin kaže naposlijetku je točno - ljubav/prijateljstvo je odluka,
ne isključivo, već s raznim drugim faktorima, ali na kraju je bitan trud.

...no oni to očito ne dijele - takvo razmišljanje.
Trebam li ih pustiti iz života?
Posvetiti se novim ljudima i vidjeti jesu li ti vrijedni moje odluke?
Imam li uopće volje nalaziti, probirati, upoznavati nove ljude u Rijeci?

Vidjeti ćemo I guess...


2. Ovaj blog.hr je kull, ali mene uhvati želja za pisanjem samo u onim
trenucima kada nema nikog da me sasluša i kada mi je dosadno,
a ne bi to trebalo ići tako, u tom isključivom izdanju jer fakat pomaže
da organiziraš misli, shvatiš što zapravo želiš i naposlijetku da nađeš ljude
koji isto razmišljaju o nekim specifičnim temama koje smatraš zanimljivim.

I'll try to do better - za moju dušu da bude na mjestu.

3. Zagreb je cool - koliko god u ovim ljetnim danima to zvuči kontradiktorno i
on that notice, odoh se sada znojiti - adios! :D

'lone dancer

četvrtak , 16.07.2015.

U ovakvim trenutcima mi dođe da otvorim novi blog, da deklariram svijetu svoje nove zamisli i da svi vide o čemu ja to razmišljam, odnosno da svi vide kako I am worth upoznavanja.

Cijelo vrijeme razmišljam o IT-u tj. svaki put kada se sjetim muške osobe s kojom sam imao intimne i lijepe trenutke sjetim se njega, iako znam da sam u to vrijeme bio toliko optećeran tom „obvezanošću“ koja je bila sve samo ne to. Prošlo je 3 godine od kada sam djetinjasto prekinuo svaki odnos s njime iz tog glupog razloga i svako toliko, nekad češće, nekad rijeđe, od tog trenutka mi dođe da mu se javim, nađem se s njim i upoznam ga zapravo – ali osjećaj da je taj brod otplovio svoje, tj. više misao nego li osjećaj, je tu. Iskreno u dilemi sam žešćoj jer ne znam što je gore javiti mu se nakon toliko godina out of the blue i pitati ej-kako život-što ima ili ne javiti mu se i vraćati se na ovu temu kao pokvarena ploča?

Drugi element Rijeke je – što ja više ne znam biti sam. Ne znam jesam li ikada to naučio, ali sam se barem trudio. Otišao bih sam prošetati, na koncert, „uživao bih“ u toj anksionosti koja me pratila...ali danas tražim zabavu u drugim ljudima – tražim druge ljude kako bih zajedno s njima uživao. Ali nije ni to toliko loša želja – ja jesam usamljen, I am 'lone dancer . Ne da mi se više biti sam sa kompjuterom i serijama and all that shit, mislim volim to, cijenim to, ali hoću druge ljude u svom životu za chill, za plesanje, za igranje, za rad, za seksanje, za voljenje, za sve. Ne želim biti sam, ali život valjda ne funkcionira tako...moraš biti sam, naučiti biti sam i otvoren i tek' onda će doći i drugi ljudi na ovoj razini kojoj želim.

Obično me pisanje razveselilo na nekoj čudnovatoj razini, ovaj put me samo deprimira.
Eh. Sada želim da me netko zagrli. Well...till next time dušo draga. Bye.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se