Koliko zajebani možemo biti?

nedjelja , 24.11.2013.

Kada pišete post u 4:20 ujutro, znate da ne može biti previše pametno, ali svejedno ponekad se zna dogoditi
da one mudre izreke (ili barem ono što smatramo mudrim) jednostavno moramo izreći, napisati, izbaciti iz sebe.

U zadnjih mjesec-dva dogodile su se tolike promjene u meni....na svakom planu. Dijelomice to mogu zahvaliti
ljudima oko mene, dijelomice mojoj odluci da napokon maknem samokontrolu. Kakogod to bilo...uspijeh je postignut.
Život mi je avanturističniji, osjećajniji (?) i pun "onoga što sam želio".

No više-manje sve to skupa je bilo povezano sa alkoholom - no dobro, lažem nije sve - samo jedan dio.
Ali alkohol je postao puno učestaliji od onog što je ikad prije bio. Kad se samo sjetim da sam pred 5 godina
prezirao ljude poput onog što sam ja danas. But don't get me wrong alkohol je donio i masu toga dobroga, slobodnijega....

Uz sve to napisano - razlog zašto pišem ovaj post je taj što sam danas osjetio "onu sreću", onu izvornu sreću
koja proizlazi iz plesanja samog po sebi. Koliko god to gay zvučalo, plesanje je mene oduvijek usrećivalo.
Bio je moj ispušni ventil. I danas - kada sam osjetio tu sreću - ma boljelo me briga hoće li što biti dalje, samo mi je bio bitan taj zvuk, ta melodija, ti poznati taktovi koje obožavam - ono mi je dušu iscijeljivalo, dušu i snove (maštu, kreativu...), ali BAM i sve ono "novo" se pojavilo i okolina je tu sreću zaustavila jer da bi sreća postojala, bližnji oko tebe ne mogu biti nesretni.

I što sada?

Ja želim biti sretan. Želim nove stvari, želim sreću starih stvari i želim da bližnji oko mene budu sretni.
Je li to zaista moguće?
(...)

Naposlijetku svi mi biramo svoju sudbinu, pitanje zaista je koju si je ja želim? =/

Eh...dušo čitateljska nadam se da si sretna i da živiš život onako kako ga želiš!
Pozdravljam te sada,
uživaj! :)



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.