Get your shit together.

četvrtak , 15.08.2013.

Misli su mi smušene.
Išlo mi je tako dobro...a sada više ni godine ne pamtim!
Koga ja zavaravam? Pa ne sjećam se svojeg vlastitog života od pred 10 godina nadalje...
a htio bih se sjećati bitke kod Poitiersa 732. g.

Misli su mi smušene.
Lažem više, al' nisu to više laži tipa hiperboliziranje i sl. sranje kada napuhavaš
priču koja je semi-interesantna u nešto interesantno.
To su punokrvne laži i ŽIVCIRAJU ME - istog trena što izađu nasumično, spontano
iz mojih ustiju - ŽIVCIRAJU ME.
Zadnjih dana to je prešlo granicu.
Ali zašto...zašto to radim?
Da se nešto priča jer je dosadno? Jer sam ja dosadan? WHAT?
Zanimljivo je isto kako to pričam samo u društvu u kojem se osječam čudno.
Čudno kako? ne znam kako čudno - al' čudno.

I'll stop doing that.

Ali smušene misli, laži i sl. pizdarije samo su znakovi nečega što kroz mala vrata dolazi, a što nije došlo
već nekih 9 mjeseci, a to je nešto što se zove le depresija.
I'm doing just fine without you!

Želim se družiti s njima. Da želim se družiti s njima, u to vrijeme i na tom mjestu - tada i na tom mjestu možda ne
želim s tobom, al' želim s njima. Volim manje ekipice. Nas par koji se dogovorimo. Volim isključivati jer to uključene čini povezanijima. ŽELIM TO. VOLIM TO.
Ali opet sam danas napravio isto što sam znao i prije? Mislio o tvojim razmišljanjima, osjećajima...
Ja to ne bih trebao raditi, ali to radiš za osobe do kojih ti je stalo.
Dakle - želim se povezati s njima bez da se ti osjećaš povrijeđeno, izostavljeno...je li to uopće moguće?

Želim ne biti an asshole i misliti ponekad o drugim više nego li što mislim na sebe.
Ne želim biti sebičan, škrt, zatvoren, sudački nastrojen.
Želim biti dobra osoba i činjenica da ću napraviti nešto za drugu osobu da mi bude "feel good" stvar,
a ne da gledam čega se odričem.

Uz katoličanstvo je sve bilo lakše. Lijepo zatvoriš um na the big things, ideš u crkvu - vodiš neki duhovni život i propitkuješ se kroz neke formularne šablone, ali ne - morali su to uništiti - moraš otvoriti oči i vidjeti da su ti ljudi
još veći assholesi koje jednostavno ne možeš podnijeti, onda shvatiš da su ti isti kroz povijest napravili neke dogme...and there it goes away.

The Lost theory izgleda GENIJALNO, ali što ćeš kada još uvijek nisam dovoljno otvoren da pričam s tim ljudima o životu, svijetlu, ekologiji i svemu tome...jer ih osuđujem kao da su neobrazovani or something, a zapravo znaju a lot i kreativni su i mogao bih nešto naučiti o tome.
Jednog dana kada dođem i na taj level prisebnosti (računajmo da sam sada na razini emocionalne stabilnosti)
gdje ću imati SHIT TOGETHER...ću otići tamo. i uživati. i chillati. Yap.

Tako se nadam da ću proći ispite na jesen. Bilo bi lijepo...
ali do tada lots of učenje, lots of fuckanje (al' ne ono fizički lijepo - već umno tmurno)
iii još propitkivanja i sređivanja? Only God knows.

To bi bilo to, dušo. Ne ovo nije bio taj post koji mi je u skici pod brojem 29 i ne to nisu dublje filozofske - ovo su
samo problemi sadašnjice uzrokovani prošlosti, a samo znakovi jedne divne budućnosti.
Inače...dobro je meni u životu. :)
Pozdrav, dušo čitalačka! Uživaj mi i don't get fucked. :*






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.