Redovito pisanje? Naaah...

subota , 18.05.2013.

Moram priznati da od zadnjeg puta kada sam pisao ovdje, dogodilo se svašta, al' ono fakat svašta.
I nekako tradicionalno se to zaokružilo jednim fizičkim činom početkom 5. mjeseca.
Čin koji se dogodio par puta u mom životu i koji je poprilično traumatičan za moju ličnost, al' eto dogodi se opet,
samo ovaj put slightly drugačije...or is it?

Da počnemo redom. Pošto ovaj post neće biti nešto naročito dug (lijeno dijete) pisati ću sve onak' ukratko, ali činjenica
jest da mogu pisati eseje, pjesme i različite čičkarije na temu mog običnog života.

Dakle Luka je shvatio da se zaljubio - dogodilo se to nedavno (to shvaćanje, ali i zaljubljivanje) i to ne bi bilo ništa čudno
da se to nije dogodilo po prvi put u životu. Yap, you heard it - zamislite sada - imate 19 godina i BAM shvatite što ljudi pričaju kada pričaju o "zaljubljenosti". Iskreno? Malo bed.
Ali ajde, rekli bi stari "bolje ikad, nego nikad". Dobro su nam oni govorili... :D

Nadalje sam partijao, uživao, zabavljao se i, između ostalog, bio u Novom Sadu,
life changing iskustvu youth in actiona, pričalo se, pazite sad, o LGBT pravima i bilo je PREDIVNO.
Svaki dan partijanje, učenje i upoznavanje tako divnih ljudi iz cijele istočne Europe.
Ja mislio da ću pronaći osobu za mene - kao da zaboravim na zaljubljenost iz Zagreba - kad ono ništa
prvih 5 dana, a onda BAM shvatim koliko mi je lijepo uz jednu drugu osobu i eto sreće, nikad veće.
Naaah...nije bilo nešto uspješno, ali dovoljno da mi nedostaje zagrljajčići, pričice i tak' to :D *sooo cute*

No, u Novom Sadu je bilo i drugih zanimljivih stvari kao npr. onaj tradicionalan čin se dogodio? A to ne b'ješe sex.
No,no...razbio sam koljeno sa jednom blagom razlikom, ovaj put se nakon par dana počelo oporavljati o.O
Inače - na ovom blogu su ispisane mnoge tužaljke o mom koljenu i bolnicama and all that shit - pa utoliko
traumatičnost ovog eventa.

I dakle vratim se ja u Zagreb kad' ono BAM - ispiti, prezentacije, seminari...sve jednom riječi objašnjivo PRAVNI FAKULTET ZAGREB. Nimalo ugodno, moram vam priznati.
Počnem učiti, još uvijek nisam stao - a kraja ne vidim još dugo vremena, no pustimo sada i to i vratimo se koljenu.
Dakle odoh ja u Rijeku pregledam to koljeno i ono - situacija poprilično dobra - kaže doktor može se oporaviti, ali
eto to ne spriječava starinu brigu oko koljena. "Moraš ovo - moraš ono - nemoj ovo - nemoj ono i nemoj NIKAKO ONO." Tako nekako je to zvučalo u mojoj glavi, ali ima toga još također sve objašnjivo jednom riječi "mothers."

Dakle da zaključm; sada sa kvazi-pokvarenim koljenom moram učiti kao stoka jer sam se posljednjih mjesec dana samo zabavljao i partijao, ujedno moram se nositi sa nekim pitaj-ti-ga-boga osjećajima sa kojima ne znam koji vrag da učinim, a također uz sve to - tu su tu i dalje problemčići moje predivne osobnosti.

Tako da...dušo čitalačka prije ili kasnije vidim se opet pred tobom s ovim riječima jer ako moja psiha izdrži ovo sranje bez depresivnih ispada, onda ja fakat mogu štogod ja poželim.

Pozdrav dušo! Uživaj mi :)

p.s. ste primjetili da dolazi ljeto? lolić.




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se