Gluposti, gluposti, gluposti

petak , 05.04.2013.

Nisam nešto naročito nesretan, fakat...nisam, ali postoji taj jedan veliki nemir u meni izazvan tko zna čime.
Znate kako je to?
Ne znate što bi sami sa sobom iako imate masu toga za napraviti, iritira vas sva sitnica (ali pokušavam se smiriti za sve), ne možete spavati, pijete way too much coffee and so on and so on...
U svakom slučaju not cool.

A razlog? The heck that i know; postoji tako mnogo neriješenih "problema-pitanja" u životu da kad bi jedna određena članica obitelji pročitala moje postove vjerojatno propisala dugogodišnju terapiju.

Tipa; lažem poprilično često - ne znam zašto - jednostavno bolje zvuči u mojoj glavi ma da je praktički ista stvar
kao i istina u određenim kontekstima. U glavi imam određene ideale, ali ne ponašam se po njima već po društveno očekivanom standardu (to ne znači čisti konformizam - već djelovanje na osnovu onoga što ja mislim da oni misle;
pr. ako oni misle da alternativac treba raditi to i to - ja radim to i to, makar je to shvaćeno pogrešnim).
Čudan sam si - nemam o čemu pričati i mostly kada ljudi pričaju samnom osjećam se awkward, pogotovo novi ljudi.
Ne organiziram vrijeme kak' spada i full mislim da ću sve stići - na kraju stignem, ali sa tako puno psihičkih promišljanja da me nakon ispita to ostavi praznim.
Postajem sve gluplji i gluplji...imam osjećaj kao da u ovom drugom semestru to je i jedino što mogu postati jer postoji
totalani izostanak neke nadobudnosti i bilo-kakvih očekivanja - zašto su očekivanja toliko niska???
Pojavljuju se sve češće neki blaži napadaji panike u velikim grupicama ljudi.
Bojim se i to ne u smislu onog čistog straha, već jednostavno bojim se jer ne shvaćam što je u meni, pa there for se bojim išta postizati, ikako više dijelovat od onoga što je potrebno.

Da, razloga ima i više nego dovoljno...a ima ih i više od nabrojenog, ali sa svime time se borim more or less cijeli život
and I manage it somehow. Većinu tih borbi se događaju u mojoj glavi i neke stvari nikada ne izađu na vidjelo nego samo ostave trag u meni i mojoj personi.

I šta reći? koju posluku porati?
Gluposti, gluposti, gluposti.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se