Well, I can't be lucky all the time...

nedjelja , 27.01.2013.

...sa društvom, stanom, ljubavi and so on and so on, ali ako se i zapitam jesam li ikada bio sretan na bilo kojem od tih polja rekao bih da nisam. Oke, lažem...prijatelji su mi uvijek bili tu :)

Od kada sam u Zagrebu pokušavam pronaći što više ljude i upoznati ih, ali ako bi me se pitalo zbog čega,
odgovor bi bio; zato jer želim s nekim izaći. Haha...kako utilitaristički.
Činjenica je da kada sam došao ovdje već sam imao prilično dobru bazu prijatelja koju još uvijek imam
i koju zaista ne bih mijenjao, a jučerašnja večer mi je to i dokazala tj. jučerašnji osjećaj "uljeznosti" koju sam osjećao
na rođendanskom partiju.
Tipa ono, budeš pozvan u ekipu punu nepoznatih i onda sa tim istima jedva da razmijeniš par riječi "ozbiljnije" tematike i onda se samo pitaš "wtf am i doing here?". Baš...žalosno. :(
Ali najbolji dio slijedi sa istrčavanjem iz te zgrade gdje je bio parti, jurenje na 12-icu i odlazak Riječanima.
Bože mili...zaista su mi postali prepredragi ti ljudi i one večeri koje sam jednom davno smatrao "neispunjenim"
sada me ispune baš srećom i nekom bezbrižnošću i tada fakat shvaćam da sam se promijenio jer "ona potreba"
za izlascima, plesanjem kao jedinim ispušnim ventilom se smanjila na neku kvazi-normalnu razinu, a pojavila
se nova; ona za samo druženjem, pjevanjem, nabacivanjem gluposti, pa čak i za komentiranjem ljudi (lolić).
I onda još kada shvatim da imam na faxu ljude koji mi potencijalno mogu postati odlični prijatelji (i jednu koja već je),
pa dear Lord; ja sam sretan i to tu, u Zagrebu. Like LOL.

Druga stvar koju u Zagrebu još uvijek nisam pronašao jest "the perfect" stan, ako je to uopće moguće pronaći? xD
Tri put se već selio, a danas mi čak došlo da se odselim i 4x...i to tam' kod ovih Riječana - ulica dalje. Haha...kak' bi to bilo loly i fora :D Al' eto stanodavka me ipak razveselila, "Vidimo se u 7, pozz :)" napisala je što bi značilo da se ne ljuti.
Wo-ho. XD

A ljubav? Haha...ljubav. Da sam bar jednom i to doživio bilo bi lijepo, al' ajde nije to ni neki cilj koliko bi bilo lijepo
upoznati nekoga izvan "mrežnih stranica", zaljubiti se, imati kvazi-spoj i ono taj đir. Ma neka za tjedan dana napravi neku glupost i povrijedi i što god....barem bih imao tih tjedan dana. Eh...c'est la vie i to moj život.

Ma tko uopće može razmišljati o ičemu kada se mora učiti - rekli bi neki - ali ne ja. Ja pišem blogove i jadam se neko neki petnajstogodišnji emač na svojem blogić na ovom užasnom blogu koji je sporiji od reda u FER-u u 14h.
Al' ajde volim taj dio sebe koji nije odrastao, koji i dalje voli pisati, jadati se i razmišljati o životu koji nikada neće imati.
Sa kvazidepresijom odlazim u jad i čemer učenja Teorije, Sociologije i tako to.
Jer eto, ja sutra imam zadnji kolokvijić + usmeni. Oh jolly me!
Evo ti i pjesmica, dušo čitalačka!

Papa :)

Povratak korijenima?

nedjelja , 20.01.2013.

Uistinu volim pisati, a pogotovo "voditi blogove" ako se to tako može nazvati.
Zašto je to tako treba potražiti u tome da ja ne vodim nešto pretežito aktivan život (čitaj to "dosadno mi je"),
a i stvar je ta da dok pišem, zapravo čak i sistematiziram svoje misli i nekako je lakše fokusirati se na
pravi osjećaj, pravu misao, ideju...

Sjećam se zapravo da sam imao jedno razdoblje kada sam bio full sretan upravo zato jer sam pisao i jer su iz toga dolazile neviđene ideje od kojih većina nije ispunjena i tek se sada vraćaju na pamet. To je divno.
Još ljepše je što ne osjećam da se više moram "skrivati" or anything, ne moram pričati u tajnim kodovima i tako to.
Ako o nečemu želim pričati, pričati ću i točka.

Zadnjih dana na mislima mi je samo besmislenost svega, ono kada ti je ravno odavde pa do Londona.
Jedan povratak u Rijeku i sve se vrati na mjesto. Shvaćam zašto sam na faxu, zašto učim, zašto
nemam sreće u ljubavi i tako zapravo dođem do sreće. Sve uz little bit of my friends, iako se uopće više
ne osjećam tako dobrim prijateljem njima, kao da se to promjenilo; i dalje smo si dobri i super, ali sve se mijenja
- valjda to tako mora biti, ipak sam ja otišao gore u Zagreb. Eh...

Barem me to nije spriječilo da se osramotim kao i uvijek sa k'o zna čime, pošto se ni ne sjećam jučerašnje večeri.
Ali bila je to lijepa večer bez obzira na količinu alkohola u krvi i bez obzira što postolare baš i nisam doživio.
Osjećao sam Rijeku, a to mi je jedan od ljepših osjećaja koji me jednostavno obuzme i ne pušta.
I viski. Osjećao sam i viski. Al' briga me, yolo. XD

Pa, nadam se da budem nastavio pisati.
Luka, piši. PIŠI.
čaos.

New Years Resolution 2013.

četvrtak , 03.01.2013.

Što planiram napraviti?
Početi živjeti?
Kako?

Tako da radim ono što volim, ono što me čini ispunjenim, sretnim i zadovoljnim!
Stvarati ću, uništavati ću, voljeti ću i griješiti ću!
Namjerno ću pokušavati uvijek učiniti najbolju stvar.
Neću se pretvarati, biti ću svoj,
pa makar me to i emocionalno rastavilo.
Vrijeme je da se prestanem bojati toga i postati svjestan ne kontroliraju mene
osjećaji, nego ja njih. Hah...i sada shvatih da sam oduvijek pisao upravo o tome.
Well it's about time, ha? XD

Proći ću godinu normalno.
Napisati ću seminar o alternativama.
Dopustiti ću si da se zaljubim.
Putovati ću.
Neću "birati" ljude, ali ću se čuvati neugodnih.
Plesati ću, omg, plesati ću; makar ljudi mislili da je to alkohol, droga, supstanca svemogućeg...
e da...i umjereno sa alkoholom ćemo - još mi samo fali da postanem k'o stari. Haha...lol.

Trud oko obitelji? Mislim da više ne...vrijeme je da budem apsolutno prirodan sa svime,
i mislim da će tako i biti najbolje. A nije baš ni da sam se trudio prošle godine...al' come on;
povezao se jesam.

Ah...lijepo je znati da sam ispunio sve što sam si zadao :)

Da,da,da i ako je ikako moguće napraviti neki portalić, blog ma štogod di bih pisao o
znanstvenim studijama i sl. To bi bilo lijepo.

Biti će ovo dobra godina! *lalalalalala*



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.