I try.

nedjelja , 30.01.2011.

Kada već imam predivni crni dizajn i depresivne postove zašto da ne nastavim u revijalnom tonu?

Tamo još davno...moja stara je nakon kratke rasprave/svađe završila ju sa izjavom "...ako itko ovdje dobro glumi, onda si to ti!"
Nakon toga je uslijedila šutnja koja je uobičajena kada ti netko kaže istinu.
Rijetka su vremena kada mogu samo živjeti, you know bez kontrole, nečega što me "drži" i naviknut sam na to...it's cool. Ali to te dovodi do toga
da zaista ponekad moraš glumiti i hebiga tako je kako je.
Moji pravi osjećaji su negdje duboko, duboko ispod i vjerujem da postoje, da nisam isprazan i da mogu osjećati...ja samo nisam u vezi sa njima.
"socialy awkward" izraz koji mi se full sviđa jer me opisuje baš dobro. Nisam (više) čovjek koji će se brzo sprijateljiti sa nekim...hey ja sam čak onaj
lik koji će te jednom pozdraviti, a onda drugi put ne jer mu se u glavi pojavi neka "socialy awkward blokada"....a ja sam taj koji osuđuje susjedu koja
me nikad nije pozdravila...tj. ne nikada...there was this momment ujutro u 7 i 40, kada smo onak' totalno neispavani, se pozdravili mislim da kada si neispavan
da ta blokada nestane...slično je i kada si na alkoholu, te neke granice jednostavno nestanu jer ih sprži etanol.

I don't like being alone, i don't like being with people...jednostavno se prečesto bojim da nisam prema očekivanjima, ne znam zašto je to tako
jer ne razmišljam baš previše "what would people think" ali osjećam, tj. mislim da se bojim osude, onako getting stoned to death i takvih stvari
a da sam u redu sa smrti, pa i nisam baš.

Zaista mrzim te moje mane...koje su meni samom tako apstraktne da uopće ne znam što da sa njima radim. Osjećam ih ali ih ne uočim.
A uzimanje rizika? never. pogotovo uključujući drugu osobu...ja sam previše nestabilan za ljude, ne mogu se totalno prepustiti nekome hell with it
iskreno ne vjerujem da sam uopće sposoban za to...pokušavam vjerovati ali ne.

Najgore od svega mi je Crkva...tako predivno mjesto za kupiti inspiraciju, pozitivu, sreću...a opet zlo, zašto? To sada nije važno...važno je
da jedinu sigurnost koju sam ikad imao zapravo nisam imao. Ne osjećam se sigurnim...ne. Zašto? Misliš li da znam? Može biti neki kompleks
izazvan mojim sasvim ne-posebnim djetinjstvom...what do i know.

Oh take aim now, oh take aim now
gotta get us out of here.

Ne znam...ali pokušavam, znaš.
Pokušavam učiniti the right thing, pokušavam živjeti sretnim životom i ono pokušavam.
Thanks for listening.
pozdrav.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se