Nikada si nisam previše razmišljao zašto sam onako reagirao one noći?

Bio sam iziritiran, loše raspoložen i to sve stoji...al' the real truth koji sam upravo sada shvatio je baš ovaj ovdje.
Mrzio sam to. Mrzio sam opčenito svačije pijanstvo, svako rađenje gluposti...kod nekih alkohol djeluje "smirujuće" tj. ne primjeti se puno, osim što su pričljivi i tako to...i to je oke...po noći, preko vikenda. I onda te večeri...zbog toga sam se najviše naljutio jer me once more netko natjerao da prekršim onu svoju "neću nikada dopustiti da mi itko stane na put do sreće" samo ovaj put totalno druga osoba, totalno sve različito ali dovoljno je par gluposti i sve ćeš shvatiti drugačije i poistovjetiti sa onime što znaš...
I da at the end...zvao sam ju pijandurom. Nisam to shvaćao tada al' sada znam...
Ne vjerujem koliko to djeluje na mene....ali djeluje, jako.

...and there is no ending...