Sretna Nova Godina! (What a year, part 3)

subota , 20.06.2009.

Drugi dio su mogli pogledati samo neki ljudi.
A ovaj dio je napisan nakon svega izdogađanog, znate onaj low point kada vas jednostavno uhvati žalost...u kvadratnim zagradama je ono što sada mislim o svemu napisanome, a napisao sam ovo:

Opet ona ista rana, rupa u meni koja ako se prošiti, guta sve. Opet ju osjećam koliko god se ja trudio kontrolirati ili pak quite opposite ignorirati ju.
Štogod napravio, neuspijeva, ona će uvijek biti tu. Mislio sam "ja sam to rješio", ignorirati ga i ne vezati se uz njega...ali on mi je otac. A oca ne biraš...
Nisam mu rekao sve što mislim, možda zato jer to tajim i sam od sebe al' opet...eh, kao sanja sam sad.
[pitam se što sam mislio na ovo zadnje "kao sanja sam sad"]

Cijeli život on je ovakav, cijeli svoj život gledam ga pijanog. Oke sjećam se svog omiljenog trenutka, imao sam 3 godina kad me nosio na ramenima, a ja bio sav onakav "jeeeeeeej".
[nije li to predivno? Uvijek sam se čudio kako su djeca na početku tako slična: bezbrižna i nevina, a onda pogledajte molim vas kako smo svi ispali? Komplicirani, sami sebi radimo probleme i...isto smo smješni kao i kada smo se rodili. Prije bili smješni jer smo bili izgubljeni, radili nekontrolirane jednostavne radnje i face koji izgledaju kao smajlići, a sada jer smo izgubljeni, radimo najkompliciranije radnje, a i dalje radimo face koji izgledaju kao smajlići....pretty much the same, ha? ]

Sječam se onog novijeg što se dogodilo, učio me voziti auto [neuspješno afkors. xd]. Al' to su one rijetke uspomene... [Kroz jednu godinu on bi bio samo pola godine, a i manje, kući. Nije bio ovdje ni na mom rođenju. I to kužim...trebalo je zarađivati za ovu obitelj. Ali recimo danas, kada ima posao u Hrvatskoj i kada je svakog dana nakon 17h kući i dalje nemamo neki special odnos, al' ono on mi je otac.]

On mene voli, on tako kaže i ja mu vjerujem. Ali ja ne znam da li ja njega volim. Osjećam se loše upravo zbog toga...

(...jedan dio preskočen...)

Ne mogu sada reći "tata je kriv što smo ispali ovakvi". Ali moram reći da je na naše živote utjecao big time.
[...kako sve više razmišljam o ovome, danas, shvaćam da je istina ovo "tata je kriv što smo ispali ovakvi" samo ne u negativnom tonu u kakvom je ovo bilo napisano, već u pozitivnom, jer sve to je izgradilo i izgrađuje mene. Ali uvijek ću se pitati...što bi bilo da je bilo?]
Ah...nije se ni ispričao. Čak niti to! Iskreno nismo ni pričali puno al'...ah....A eto that's life, a sve što možeš jest nastaviti s životom u pozitivnom smjeru. I to je to. Idemo dalje!

Pozdrav! =)

[ovo je ono kada sami sebi govorite "sve će biti dobro" jer ti jednostavno to treba u životu i čak kada vam i nada i vjera pada u vodu uvijek sami sebe možete bodriti....]

Da....ovo je i jedan razlog zašto vodim ovaj blog, zašto pišem ove posteve....da raščistim ovo sam sa sobom. Zašto to objavljati?
Jer vjerujem da ima puno osoba na ovom planetu koji trebaju znati da se to ne događa samo njima...i zato jer je ovo istina. A ja često volim bježati od istine, svjesno ili nesvjesno...a to pokušavam popraviti.

Stoga...ljudi...adio!

p.s.
Što mislite o pisanju novog bloga na "trulajabuka.mojblog.hr"?
Tamo ću vjerojatno pisati ove 2off stvari", pričice, pjesmice, događaje, hobiji....the usual stuff.

What a year... (prvi dio)

petak , 05.06.2009.

Da li se sjećate početka ove školske godine?
Kako ste se osjećali? Što ste radili? Što ste očekivali?
Ja...ja se sjećam.

Ovo je trebala biti jedna od onih godina puna koncerata, puna zabave, puna odličnih večeri, ali umjesto toga je bila jadna (da "as simple as that").
Naravno sve ovisi s kojeg gledišta gledate jer ona "dobre stvari dolaze u lošim pakiranjima" vrijedi i dalje.

Nakon 8 godina provedenih u osnovnoj školi Turnić jedva sam čekao srednju.
Al' nisam imao na umu da se odričem stvari poput spavanja na satu, slušanje mjuze kroz mp3 player i smijanja do te razine da zaista padam na pod i da zaista budem crven kao "božična lampica". Nisam mislio ni na to da će ovo biti škola u kojoj ću zaista morati učiti....ne, mislio sam na to da pobjegnem od užasnog razreda 8.b, koji kad sad malo pogledam nije ni bio toliko loš, al' lets face it...nisam ga volio.

Ah...ti ljudi. Najupečatljivija osoba deff. je bila Karla, "the hater" još uvijek se sjećam one "killer ass" zadaćnice, ali bome i onog plakanja na kraju ekskurzije (so sensitive :D), onda Nikola, head leader našeg razreda, Matko, ajme kako me taj likac živcirao u osnovoj ( a still bio mi najbolji frend ), Mario, koji spaljen like e! (in a good way), Starčević, hahaha, njegovo trčanje je onak artistički posebno (xd), Tiziana, aaaaaa koja je to drama queen (bila) al' ajde svaki razred ju mora imati, još uvijek se sjećam njezinog durenja (a bome i njezinog vrištanja).

S Tizianom dolazi i Antonia, mislim da je ona bila the nicest girl in our class,šminkerice Matea i Lorena (wow za njih nemam puno toga za reći...), kod Tomislava ću pamtiti one njegove "dječje" rođendane: igranje lovice i to (xD), a kod Matea to da mi je ukrao moj yu-gi-oh set karata (ccc, oke nikad dokazano, ali *ebiga, uvijek sam mislio da je on), Filip, a kaj da za njega kažem, "štreberčić" koji stalno govori o autima i tim stvarim, dobar tipac...Silvia, drama queen no.2, Dolores, a malo pinky dijete koje je trebalo mikrofon...a Rakić, kako su njega zezali za njegove dumbo uši (xd), ah nisam još spomenuo Gorana i njegove laži, al' dobro ajd' bilo je zabavno slušati njegove laži over and over again...(ajd' Gorane znaš i sam da lažeš xD)

Ne mogu vjerovati da sam skoro propustio Sanju...s tom tipicom kroz osnovnu se uopće nisam baš sprijateljio dok nije došlo drugo polugodište 8., na vjeronauku, pa sa Silviom, itd. itd. i sada best frendovi (jedna od najboljih stvari u životu).

Za kraj sam namjerno ostavio Tonia, poveznica bivšeg 8.a i novog 1.b. Prve riječke hrvatske gimnazije. Što reći o tom likcu? Promijenio se itekako, i u dobrom smislu, i u lošem (nažalost) al' thats how life works, people change.
Šta mislite tko je, meni, najupečatljivija osoba u 1.b? Da...godpođica Katica (you hate that name don't you? =). Što da kažem, a da vi već ne znate, slični smo u toliko područja da je to nešto nevjerojatno i ona bi deff. bila dobrica našeg razreda. Slijedeća najupečatljivija osoba je osoba s kojom sam najmanje povezan, da to je Emica. To je takvo dijete (al' ono doslovce xD) sa dobrim i onim lošim karakteristikama i stalno priča...drugo dijete je čak i fizički prilagođeno svojem "ja", thats Dea-hiperaktivno malo dijete koje voli skakati (di ćeš boljeg opisa?), imamo još jednu osobu "na razini" Dee, to je madam Tea-ona uvijek ima tema za pričanje (!), tema za filozofiranje i stalno je u pokretu. Tea i Dea samnom idu na francuski, a uz Deu uvijek dolazi flegmatični smajlić Marina :)
Ona je onak osjetljiva dušica koja zna mjenjati raspoloženja vrlo brzo...

U-u-u zaboravio sam tipicu koja je "uvijek" s Emom, Nina! She's cool, onak, ne znam puno o njoj al' jednostavno cool, uz Ninu mi se nekako veže Maša J. o njoj isto nemam blage samo znam da je cool. Tipica s kojom stvarno nisam vodio normalan razgovor do negdje pred mjesec dana je druga Maša, Maša K., tek ju sad u zadnje vrijeme počinjem upoznavati....Morena, o njoj ne znam kaj da kažem, mnogi imaju svašta protiv nje, al' meni se čini normalnom...
Drama queen našeg razred definitivno je Ela, a osoba s kojom možeš dobro raspravljati jest Mia, da,da živciramo se svako tolko, but thats fiine....

Gospodin "janisamgay" Dorijan je slijedeći. On je onak kull, isto je štreberčić (in a good way) i ono nikad ne biste skužili ali sluša ono čisti punk. Uz Dorijana sjedi Deni, sportaš 1.b,tipac obožava nogometa i nogomet mu je život...Osim Katarine P. sa peticom na kraju školske godine prolaze ostale tri cure dvije Ive i Barbara. Iskreno, ne znam kaj da kažem o njima. Super su...al' opet ono nešto mi smeta kod njih. Not my type,ha? I guess so. xD
Iva T. - gospođica "javolimmahatirukama
Iva V. - miss "jasamnajljepša" :P
Barbara - madam "volimskakatipoljudima"

Moreno...onak daj mi pivu, cigaru i ja sam hepi. Boli ga briga za stvari...ne žali se, kaj drugo reći...uz njega sjedi Damjan...taj tip mi je u jednoj godini bio od najiritantnijeg do najvećeg dobrice i najveće ulizice, al' to je on- i kaj drugo neg' prihvatiti to. Uz Damjana uvijek stoji Grobo (Vale) koji mu se smije iza leđa xD. Taj ima stalno nešto za reći nekad je to neš smješno, nekad je jadno, nekad je jednostavno nepotrebno, al' glavno je da je on tu. Mislim da nema njega naš razred bi bio dosta dosadniji.
Uz Valeta uvijek je Šabo - vrlo tihi čudak, ali good person. Zezali su ga, hebali ga u zdrav mozak al' on je i dalje tu. Jeste da mu je trebalo dosta da se počne razgovarati s njime al' sada možemo normalno pričati s njim i on je onaj neizostavni dio razreda-the nerd-ovisnik o igricama i o Guitar Hero al' nemojte ovo shvatiti krivo, Šabo je legenda!

Ajme...a Lara? xD
S njom na početku sam bio tako dobar i bilo je kull, onda otišao i kad se vratio, ne znam, uopće više nije bilo konekcije (kao ni s cijelim razredom) i super je tipica, uvijek nasmješena, uvijek u problemima (:P) i uvijek za zabavu, uz nju sjedi Michaela- s njom nisam vodio baš neke intimne (ova riječ full zvuči perverzno lool) razgovore ali skužio sam da je super (aaa svi su mi super u razredu xD). Katarina Mulac je trebala biti u paru s Elom, ali sam ju nekako ispustio :D. Što da kažem o njoj osim da ima onaj manekenski pogled koji zaista te trzne kad gleda fotke...i zadnja osoba je Matea. Ne znam...nju full nisam upoznao, rođeni smo na isti dan i ono vidi se da je prava bičina, nju uopće ne znam izvan škole, tako da sve to pripisujem tome što je bik u horoskopu.

I tako to bi bili ljudi iz mog bivšeg i novog razreda...istina postoje još neki ljudi iz bivšeg razreda koje nisam spomenuo i ljudiće o kojim ću malo više pričati u slijedećem postu...

until then....pozdrav!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.