Besmislena pjesma (1) (EMO edition)

četvrtak , 29.01.2009.

Misli prazne,
želje nevažne.
Sve ono što jesam,
Nema me.

Inspiracija nemoguća,
želja vladajuća,
a ti pričaš, i pričaš
bez prestanka.

I eto pjesme
bez smisla,
bez duše.
Eto vam opis mene.

Motivacija slaba
al' koristi svrsi
da poremeti jednostavnost,
da započne kaos.

U originalu nazvana "Bez smisla" (xD)

p.s.
Bez briga...imam ja materijala za pisanje.
Bude smislenih posteva uskoro...
pozdrav.

p.s.1

Moram ostaviti ovu pjesmu, moram...



Ajme ta energija, ta pjesma...to su Mandrili!



Besmislena pjesma (2)

ponedjeljak , 26.01.2009.

Imam plave oči
serem smeđa govna
simpsoni su žuti
a trava je zelena.

wo-fucking-ho
Boje su to moje
wo-fucking-ho
Volim kikiriki

Ja sam Luka,
a Simona je glupa.
Tiramisu jedem, a
krava pije mlijeko.

Ja i dalje pišem...
stihove koji su potpuno nedovodivi jedni
u drugu sa svezom u
svezu ne mogu
se dovesti u svezu

I sada se pitate kakve sve to veze ima?
Iako sam već objasnio da nikakve nema...
Al' ovo što ste sad pročitali...
svaki dan slušate
od vjernih političara
koje te vi izabrali.

Riba ribi grize rep.

Hmmm...a da napravim album? NO INSPIRATION maybe?

Dobar dan...

utorak , 13.01.2009.

2009. godina je počela, nekima je počela odlično, a nekima loše. Meni je ispalo ovo drugo...
Svi žele nešto...raduju se jer će se to možda dogoditi ove godine, a ja...ja ne.
Ne želim ništa.
To je loše i ja to znam.
Ja nisam depresivan, to sigurno nisam, ali da sam u onom "svejedno" raspoloženju, to jesam.
Užas.
Kao što rekoh nova godina počela mi je užasno al' sada dva tjedna nakon nada se otvara, i ona jača. Nada za boljim životom.
Kroz sve ove blogove što sam pisao, kroz cijeli moj život se vrti jedno te isti veliki problem, a taj problem se možda baš u ovoj godini riješi, a ako se to dogodi ja napokon mogu ići dalje...oslobođen.
Možda se ipak i ja nečem radujem? hehe
Al' opet da se riješi ovaj 15 godina star problem treba mnogo vremena, kažu da to traje 5 godina. We'll see.
Hmmm...
Sjetio sam se još nečeg čemu se veselim!
Jedva čekam dan kad mi skinu ovo na nozi i da prohodam normalno.
Hahaha...kako će to biti dobar osjećaj.

Hm...zapravo ako se ovo sve gore dogodi druge želje će doći same za sobom =)
Želim naučiti napokon svirati gitaru, naučiti plesati (jep xD) i nešto što bih zaista želio što je, na neki način, povratak na početak posta jest da mi se vrate snovi.
Ne vrijedi odustati od njih. Ne vrijedi ih izgubiti.
Vjerujte mi sve je moguće i nikad nemojte dopustiti da vam drugi oduzmu snove! Nikad!

Sada kada sam se na sve ovo podsjetio mi je bolje. Sretan sam jer je budučnost nepredvidljiva, a imam predosjećaj da će moja budućnost (bez obzira na početak godine) biti dobra.
Sada žurim...taxi će me dočekati uskoro a ja još nisam ni spremio knjige za školu.

Stoga ljudi...uživajte i pozdrav. =)


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.