Guzica me boli (Luka in hospital 2)

utorak , 18.11.2008.

Da znam, mislili ste: "Hvala Bogu da smo ga se rješili!"
Pokvarenjaci jedni bezobrazni!
užas.

Operacija uspješna, pacijent umro! (not funny, not funny at all)
U nedjelju, 9. studenog. 2008. u 17h Luka je ušao na odijel ortopedije da se pripremi za sutrašnju operaciju koja ga je čekala...
Taj dan je dobio čepič u guzicu koji je omogučio full-shit (stručan pojam za čiščenje organizma). Slijedeći dan operacija.
Počela je u 8:40, ja, debil, uzeo anesteziju u leđa.
Zadnje čega se sjećam prije nego li sam se probudio bilo je.

Ja: "Doktore ja osjećam nogu"
Doktor: "Postaje nervozan"
Drugi doktor: "Dajte mu malo opće anestezije"
...tu sam navodno zaspao...

Operacija završila u 10:40, trajala 2h,a meni izgledalo ko 15min. Heh.
Sad da vam pojasnim operaciju. Doktori su meni napravili artroskopiju koljena tj. napravili mi rezove s lijeve i dense strane koljena.
"Zašto?" pitate se.
Pa pred tri-četiri tjedna sam na treningu napravio čučanj. I više nisam mogao hodati s tom nogom. Šepao sam bolje rečeno. Zbog jednog čučnja, da.Tjedan dana nakon povrede sam odlučio otići kod doktora. Nakon dve punkcije i tjedan dana pregledavanja odlučili su se za operaciju.
Unutra je doktor našao razbijen, razderan meniskus. I onda su mu se pružale dvije opcije pokušat zašiti ili izvaditi meniskus (mišić). On je pokušao zašiti i zašio ga je fenomenalno...
Nakon toga Luka se vratio iz sale na odijel i na svoj krevetić. Boljelo je užasno, al' ne koljeno. Ne,ne boljela su leđa, konstantno. A sve zbog glupe anestezije...
No ajde, bilo pa prošlo. U međuvremenu meni je postalo dosadno. I odlučio sam ići pisati dnevnik na mobitelu (mom best frendu bolnici xD).
Pa čujte kaj sam napisao:


12.studeni, 20:39
...Bojim se jer ne znam kako će mi život izgledati nakon svega ovoga. Strah je tricky thing. Ah, proći će i to, ne?
Da...vruće mi je. (e ja sam se tamo znojio ko da je ljeto bilo...)...
....e napunjena guska je i dalje tu, a malo sjevernije, na ormariću se može vidjeti nevjerojatna slika: otvorena čokolada-nepojedena. Ula-la. I'm sick, sick person....
...Kako mi je lakše kad sam se ispisao ovak...kull. Idem. Pozdrav...

14.studeni, 5 do 9
Danas mi je much more better, normalno da je kad sam popio dva voltarena xD (onaj prvi, najbolniji dan nisam dobio ni jedan voltaren -.-). Jučer sam i prohodao. Uspio doći do wc-a i ono to je kull...
...Razmišljam si malo kako je u razredu sada, kad se vratim puno toga će biti promjenjen, heh....
...isto tako pitam se: je mi netko ostavio komentar na blogu, je netko napisao novi post (addict -.-)...

16.studeni, 5 do 10
...Danas je zadnji dan ovdje, sutra bih trebao ići doma. Ah home, sweet home...can't wait. (nisam išao doma taj dan, u ponedjeljak, nego u utorak -.-)
...Nisam gledao zadnju epizodu Operacije Trijumf, a bile je tako zanimljiva, kmeeeeee....

Dan prije izlaska, ponedjeljak.
Grrrrrrr, kad sam gledao Operaciju Trijumf stalno mi sestra: "Stišaj, stišaj!".
Aaaaaa. I stišao sam na dvojku. Na dvojku! A onda kad smo svi išli spavat, u ponoć i 22 ona ide palit glavno svijetlo. Ma fakaj se, da znaš. (xD)


Sad koljeno mi je super, s tim da ću morati nositi ortozu nekih dva mjeseca (to vam je pomagalo koje drži nogu u određenom položaju: ravno; 15 stupnjeva savijeno...). I normalno nikud nemrem tih dva mjeseca. U školu ću na one glavne ispite da nekak uspijem proći to polugodište xD. Heh.

Eto ovo je bio post o bolnici. Neće se dugo zadržati, I belive. Samo da znate šta se meni izdogađalo. Slijedeći post biti će ono standardno. xD

Ajde....pozdrav.

p.s.
Na štakama sam. xD

sad stvarno p.s. Sanja iz Petrinje aka Tilaponka mi je poslala sms za vrijeme mog boravka u bolnici. xD


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.