Vratio sam se.
Promjenjen.
Na bolje ili na lošije?

Život ti ne biraš...život odabere tebe.
I zašto se onda brinuti o glupostima? Svrsi?
Jedino što možeš jest živjeti život onako kako ti paše...
Živjeti ga sa što manje onih prežaljenih trenutaka i sa što više onih sretnih trenutaka, pomoći drugima da tako isto žive i to je to.

Nemojte se brinuti ako se osjećate "ne shvaćano" uskoro će doći ta osoba...koja će vas shvatiti. Koliko god luđačke, naivne ili čudne misli imali...
Uvijek postoji ta osoba...
A ako budete živjeli život onak' kak' sam rekao onda ćete tu osobu i upoznati.
Sretno.

Sad puno se toga dogodilo ovih dana više nego cijeloga ljeta ali nešto, nešto se dogodilo što sam iščekivao cijeloga ljeta...Sanju.
...Sanja, tek danas mi je sjelo...

"Don't worry be happy" - pokrenulo sve.
Onda klik na "add contact" and there she is.
Tko bi rekao tada da će se izdogađati sve što se dogodilo sada...
Izmjenjivanje nekoliko pjesama, moje divljenje njezinoj maturi u Španjolskoj i onom uber kull klubu i počelo.
Na Božić, na Novu godinu....mi pričali. - just as friends afkors.
Onda došlo razdoblje kad je bila always busy...i nedostajala mi.
Ono ona je bila ta osoba koja shvaća...otprilike xD
Došli rođendani i sva ta euforija...sreća...



I onda počelo govoriti o ljubavi, I love you, kisi- kis (oke ne tako al'...xD) i sve te romantične spike :D

I onda ja čekao na autobusnoj prijateljice (i čekao i čekao -.-) i ona pošalje poruku tipa: "Tetka mi kaže da negdje u 8. mjesecu ima jedan put u Rijeci"

A ja skočio, onak "all happy"....a ljudi gledaju. Nazovem je...
"Hvala ti Bože" pomislih...
Koja je to sreća bila....

A onda otišao u Njivice...a bilo je dobro al' kad bi se izračunao udio dosade i zabave vidjelo bi se da je udjel dosade i cajki (-.-) bilo više od zabave...
Al' sve u svemu bilo je zakon.
Samo od tamo sam došao "zatupljen" ili ti sjeban, ali s jednom lekcijom naučenom više:
Kako god okreneš i što god učiniš...at the end you're all alone.

...

Sa Sanjom nisam pričao dva tjedna...čudnovato, samo prek' sms-a.
I onda u dnevniku SIXX-a sam pročitao njegov "post" koji je završavao sa:

Razmišljao sam koji mi je sad k...u glavi mi je bio i dalje ostao "misaoni labirint"
Zašto?
Jer sam osjećao ništa...zatvorio sam se?
Prije je uvik bila Sanja koja bi izvukla mene iz mene...
Al' tada sam se zatvorio



Weird. (like everything in my life...)
Došao sam Rijeku i super se zabavio na dva partya...jedan rođendanski koji je bio na obali i jedan od mojih "druženja" (xD) kod kuće.

A onda došla subota:
Išao taj dan spavati u 5:30, a Sanja i Mario (frendovi koji su prespavali) navili alarm u 6:30 -.-
Ja se probudim ono "morning light" obasja dnevni boravak kad ti vidiš: kokice svuda na podu, grančica lišče na podu, bobice neke, od taburea jedna nožica uništena, fotelje razmještene...ošo ja još spavati xD
Sanja i Mario ošli...uopće ujutro nismo neš previše pričali weird.
Pospremio sobicu....bacio se u bazen (da to je još jedna priča...)...otuširao se i krenuo na Trsat. (omg this is one bigggg post)

I našli se i razgovarali ono normalno ko da se vidimo svaki dan...
I sad nakon 2 dana osjećam ono što sam trebao osjećati tada (valjda to bilo zbog nespavanja) - Zašto te nisam izgrlio, zašto te nisam izljubio, zašto nisam?



Ah...jebga. I saw you out there Sanja. xD
I iako bi ti traperice bile bolje bila si mi lijepa sa zelenim okicama i tom kosicom hehe
Da nisam ti rekao: Ja ne volim gledati ljude...tj nekako sam shy na tom polju xD Uvijek imam osjećaj da buljim u ljude i onda će njima biti neugodno i blablabla...
Heh... Ipak sam to ja.

I da, Sanja, Volim te...bez nesigurnosti....bez sumnja...jednostavno te volim. Jasno? A?

A vi blogeri, ak' ste ovo sve pročitali dajem vam jedan velki aplauz i "bravo, bravo" uzvikanje...
Ja znam da bi pročitao!
Za kraj vam ostavljam dvije pjesme jedna je od Eve 6, a druga od The Darkness-a.

Pozdrav.

Eve 6 - Here's to the night



p.s.
Više nisam zatvoren. =)