be my escape...

subota, 06.11.2010.

Boje

Millijardu misli mi prođe kroz glavu, al jedna se uvijek vrati.
Više nije tako toplo. Jutros je pao već treći mraz, hladno je. I roze, mekane papučice na mojim nogama upućuju na istu stvar. Sunce me sve rijeđe posjećuje. Nekad prođe i par dana, a da mi se ne javi uopće ili prođe skroz na brzinu, bez da mi išta kaže. Znam da to tako ide, da radi nešto drugo i da ga neću vidjet tako često, al fali mi. Ne toliko zbog toga što je hladno trenutno, nego jer me veselo podsjećalo na neke druge dane. A sad kad ga nema, sad me njegov nedostak podsjeća na te iste dane, samo ne više tako veselo. Jer više nije toplo. Hladno je. I roze, mekane papučice na mojim nogama upućuju na istu stvar. Hladnoća znači da je prošlo već dosta vremena od toplog. Zelena trava me podsjeća na zelene borove, al žuto-crveno lišće me podsjeća na zimzelene borove. I nije više tako veselo. Da se razumijemo, nekako je veselo, samo ne na onaj topao, zelen, žut, crven, plav način. Šteta što sve zelene nisu iste zelene, što sve crvene nisu iste crvene i što sve plave nisu iste plave. Al ipak, možda je to dobro. Možda zaboravim na toplo i nađem veselje u hladnom. Zaboravim zeleno, žuto, crveno, plavo i nađem ono veselje u zelenom, žutom, crvenom i plavom. Pa onda jednom, kad se krug zatvori, možda shvatim da sve ima svoju čar i vrijeme – u svoje vrijeme.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv