gespenster-divisionen

Četvrti rajh dignut će se ponovo iz pepela beogradskih ruševina

Nemam pojma. NATO
Evo skoro će godina dana od zadnjeg nožnog članka na ovom blogu. Malo smo zatrulili izgleda. U biti, jesmo i nismo, ovisno u kom pogledu gledaš, u kojem smjeru kazaljke na satu se vrtiš ili obrnuto od nje. Tko zna.
Kažu da je Nikola Tesla morao računati zapreminu svakog zalogaja na pirunu dok je jeo da bi mu to sve skupa imalo nekakvog okusa. Je li istina, neznam. A možda je to bio i netko drugi, a ne Tesla, ali nije ni bitno.
Uglavnom šetah se tako neki dan s tom mišlju na pameti po gradu, razmišljajući ko i obično gdje da razvijem nacističku zastavu i koje slike sa memorijske kartice da razvijem u DM-a ono kad je akcija. A išli su u Deutschland sve zbog DM.
U tom momentu sretnem jednu poznanicu na Kalelargi, s velikim dojkama, a na majici je pisalo ''I'm up here''. Što me ponukalo da za dobar dan pogledam u nebo visoko gore. Tad je ona, kako sam imao vidjeti, preobrazila svoje obraze u nekakve zombijske ili kako se to već kaže, isukala mali hrvatokolj iz džepa i pošla mi prerezati vrat brzinom mačića što se okreće u zraku kad ga uvatiš za noge i pustiš da padne. Ja sam srećom bio brz kao munja, znači malo brži, i uspio sam izbjeći smrt za dlaku koju sam jučer iscipa sa sikirom dok sam tražio onu iglu u plastu sijena. E a pošto sam izbjegao svoju smrt, ali ne i smrt svoje velikosisate poznanice koju sam jednim potezom usmrtio, to sam ogladnio svjetski. I zaželio se dobrog starom sendvića s marmeladom i maslacem uz bijelu kavu.
Sjeo sam potom na zidić čekajući drugu polovicu starmena da dođe da popijemo koju čašicu rjebara crnog dakako, i namazao fetu kruva. Moj prijatelj je došao noseći onog malog mačića koji mi je maloprije pao na pamet. Slogom dvaju umova dobili smo ideju kako da vratimo vrijeme i podignemo treći rajh ponovno kad nam već s četvrtim ne ide sve po planu ili se barem odužilo u najbolju ruku u koju đaner bode dop.
Postupak je bio sljedeći: da bi vratili vrijeme moramo stvoriti crnu rupu da bi se zavrtjeli najzad u njen kovitlac koji bi nam dao toliko ubrzanje da bi mogli vratiti vrijeme i upozoriti Firera na njegovu ludost i ekspanzionisitički neostvarive ciljeve nadajući se da nećemo odatle otići bezglavi. A znali smo samo za jedan način kako stvoriti crnu rupu. Zalijepili smo super ljepilom onu moju fetu kruva za leđa malog mačića. Jer, po zakonima svemira feta kruva namazana kad ti padne pada uvik na stranu di je namazano. A mačka kad je baciš uvik se dočeka na noge. I onda smo, naravski, zalijepili fetu kruva s namazom prema gore. Zatim smo s posvemašjim uzbuđenjem u mošnjama spustili mačića s otprilike metar visine. On se u zraku stao okretati tolikom brzinom, sve brže i brže jer svemir nije mogao odlučiti na koju će stranu pasti, na namazani kruh ili mačje noge. Od te silne brzine stvorili smo crnu rupu promjera 3.14 centimetara. Bilo je još decimala, ali ne pamtim ih. Pogađate, decimale su se poklapale sa pi. Uzviknuli smo u isti mah ''a u pičku!'' i zbog te nesvakidašnje koincidencije i paradoksa uneverzuma, tj. skoro pa nemoguće slučajnosti crne rupa je eksplodirala siinom omanje petarde ostavivši za sobom ništa osim crnila na našim licima, malo pepela i začuđene prolaznike nenamjernike. Razočarani, crnog lica, i zubiju crnih od crnog rjebara, pronašli smo starog ribara bodula koji prodaje staru ribu pod frišku i narjebali mu se matere. Bili smo još ljuti pomalo od onog fijaska na Underwall festivalu i Jurasovih gluposti, i začudili kad smo sreli Animala iz Anti-Nowhere League koji je odjednom slučajno naletio iza kantuna, brzo dotrčao, skinuo gaće tom izubijanom ribaru sada već bez zubiju, i stao mu dudlati kitu. Povratili smo ljubičastu povraćotinu od gadosti, a do tad su se već turisti bili razbježali i razjebali po forumu. Animal je rekao na tečnom hrvatskom sa zadarskim naglaskom ''Sori, jebiga, nisan tija stari, ali to mi se događa s vrimena na vrime..''. Mi smo se samo pogledali sjetivši se legendarne pjesme ''So what'' i ponudili ga s ono malo rjebara što nam je bilo ostalo. Začudo, Animal je u tom momentu izvadio crnog matana odispod svoje kožne jakne pune znoja, crvi i smrada, i par plastičnih čašica odispod muda koje smo svi troje podijelili bratski. Animal nam je priznao da se boji za pank, ali smo ga mi brzo osokolili razbivši par izloga i izvadivši zube pokojem turistu dok smo se šetali prema starom kazalištu lutaka. Tamo je bila ekipa na zidiću i za kraj dana našli smo malu rasklopnu akustičnu gitaru u džepu na kojoj nam je Animal u pijanstvu svirao hitove svog benda, skladavši usput jednu za našeg Stipu di mu jebe mater britanskim naglaskom. panks not faking ded! i odjebi.