Čovik s mora
Ne dirajte mi moju smokvu, maslinu ni bor
Poslušajte me kad zapivan tiho
Opit ću se crnim vinom, tirat svoju bol
Misliti ću da mi je lipo
Prid večeru ću čuti zvono i materini glas
Što zvali su me kad san bija mali
Mala kuća, puno dice, mista za sve nas
Sad iman sve, al' ništo fali
Ja san samo čovik s mora
Prosta mi je krv težaka
Grop u grlu, duša gori
Oće pismu prije mraka
Pismu, vino, koru kruva
Sivi kamen, dva, tri bora
Ništa više ja ne triban
Ja san samo čovik s mora
Odmori se gitaro stara, prijatelju moj
Za bižat više nigdi nima mista
Napisali smo zadnje riči, izgubili smo boj
Al' duša nam je uvik ista
Gajeto moja digni idro, parti ćemo ća
Niz zlatni vitar, evo sviće zora
Zamiriti mi nemoj kada suze buden tra
Jer ja san samo čovik s mora
Ja san samo čovik s mora
Prosta mi je krv težaka
Grop u grlu, duša gori
Oće pismu prije mraka
Pismu, vino, koru kruva
Sivi kamen, dva, tri bora
Ništa više ja ne triban
Ja san samo čovik s mora
I brodit' će trabakul leut, svitlit' će feral
I modrit' će se more oko škoja
Kroz bure, juga, tramuntane, litnji maeštral
Nestat' ćemo pismo moja
Ja san samo čovik s mora...
Đani Maršan
|