<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Svibanj 2018 (1)
Prosinac 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (12)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (20)

Komentari Jawohl Herr Oberstürmführer/Nein!

Pozdrav Domovini i Anti Gotovini!

Web Counter




Starmen:




ACE VENTURA

TEMPERATURA U ZADRU




agent Smith kicks ass

"Čovjek i ljudski rod doista se trebaju bojati malih mesnatih erektivnih topova (penisa), koji besciljno pucaju te uz pomoć nabrojenih spolnih surogata narušavaju naravni i nadnaravni koncept ljubavi."


The Horrorist Lyrics
It Goes Like This Lyrics

''Glazba mi je religija. I na onom će svijetu biti glazbe.'' Jimi Hendrix


Dujtrich
4.rajh

neizbrojive, gusto zbijene, crne kacige zlate se na suncu
smireno i disciplinirano čekaju
gledaju zastavu koju nosi vjetar
srca im kucaju ujednačeno kod zakletve domovini
preciznim korakom stupaju naprijed
pozdravljaju ih silne ruke njihova naroda
nezaustavljiva rijeka istomišljenika hrani im duše

Sutrašnjica je njihova. Das Reich Kommt Wieder!

Prečaci & majkumujebenkrvavuupičku!

Blog.hr

Kontakt:
-> elektronička pošta: starmen_blog@yahoo.com - ne koristi se baš često

Rock & roll (čitam(o) ove):
Limerick
Crazy ellff
Crveni feral

Još jedna zanimljivost:
Zemlja-ravna ploča
-živa istina

Duje mjuzik:

Jure mjuzik:

Živa legenda

Heeeey Gringo...

Erwin Rommel - biografija

Punim imenom Erwin Johannes Eugen Rommel, rođen je 15. studenog 1891. u njemačkom Heidenheimu. Na nagovor svog oca, pridružio se lokalnoj 124-oj Württenberg pješadijskoj pukovniji. Nedugo nakon toga poslan je u vojnu školu za oficire u Danzigu. Za vrijeme prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Rumunjskoj i Italiji kao član elitne jedinice Alpen Korps. Tamo je stekao sjajnu reputaciju. Također je dobio najveće prusko odličje - Pour le Mérite, inače predviđeno samo za generale. (...)
Prije početka Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik bataljuna Hitlerove osobne garde.
Prije invazije na Francusku Rommel je zamolio Hitlera da mu da zapovjedništvo nad tenkovskom divizijom (panzer division). Dodijeljena mu je 7. panzer divizija, koja je bila ključna u invaziji na Francusku. Pokazao je zavidnu vještinu u ovim operacijama iako nije imao nikakvog iskustva sa oklopnim jedinicama. 7.panzer divizija dobila je poslije nadimak Gespenster Divisionen (Ghost division), zbog svoje brzine i elementa iznenađenja, toliko da čak ni njemačko Vrhovno zapovjedništvo nije znalo gdje se divizija nalazi ni odakle djeluje. (...)
1941. poslan je u Libiju kao zapovjednik dvije panzer divizije da pomogne demoraliziranim talijanskim snagama. Istjerao je britanske snage Commonwealth-a iz Libije i prodirao prema Egiptu. U Africi je zaradio nadimak ''Pustinjska lisica'' (Desert fox). (..) Rommelov Afrički korpus nikada nije bio optužen za nijedan ratni zločin, a sam Rommel o ratu u sjevernoj Africi govorio je kao o ''ratu bez mržnje''. Rommela je zamijenio talijanski general Messe, a Rommel je napustio Afriku zbog zdravstvenih razloga. (...)
Rommel je također poznat po tome što je odbio izvršiti Hitlerovu naredbu smaknuća židovskih zarobljenika u logorima. Kad je britanski major Keyes ubijen u neuspjelom pokušaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio je da ga pokopaju sa punim vojnim počastima. Tijekom izgradnje obrane na obalama Francuske, Rommel je naredio da se francuski radnici ne tretiraju kao robovi, nego da se njihov rad plati. (...)
Borio se također u Grčkoj, sjevernoj Italiji i Francuskoj, gdje mu je dodijeljena obrana obala Normandije od dugoočekivane Savezničke invazije. U obrani Francuske, Rommelova strategija razlikovala se od one koju je imao Hitler. Vrhovno zapovjedništvo Njemačke, kao i Rommel, vjerovalo je da će se glavna invazija dogoditi na području Pas de Calaisa (Doverska vrata). Bili su u krivu.(...)
Za vrijeme istrage nakon prvog neuspjelog atentata na Hitlera, Rommel se je našao na listi mogućih organizatora, zbog svoje oštre kritike nacističkog vodstva. Trebao je izaći pred sud. Zbog popularnosti u narodu, Hitler mu je dao da bira: počiniti samoubojstvo s cijanidom, ili izaći pred sud. Počinio je samoubojstvo 14. listopada, 1944. Pokopan je s punim vojnim počastima.
Citat (svojim vojnicima):''Znam da vam nisam mnogo ponudio; pijesak, vrućinu, škorpione... ali dijelili smo ih zajedno. Još jedan zadnji udarac, i u Kairu smo. Ako i ne uspijemo,... pa, barem smo probali... zajedno.''

Jebate

Ova kutija je prazna(!)

gespenster-divisionen

srijeda, 27.06.2007.

pozdrav moru danas odajem počast moru-kojem se svake godine vračam i uzimam njegovu divotu i veličinu zdravo za gotovo. more ti si mi prijatelj još od najranijih sjećanja i onih pravih dječijih radosti kakve samo more može pružiti.sjećam se da sam se bojao tvojih plavo-bijelih valova i modrih dubina.sjećam se da nisam znao izgovoriti ime tvojih valova nego sam ih znakovito zvao-lavovi.lavovi na kojem sam upirao prstom sa plaže i dok sam u grču drugom rukom pridržavao mamu koja je stajala kraj mene-i gledao sam kako se valovi razbijaju i pijene na plaži te ruše moje kule od pjeska koje sam sa tugom promatrao.koliko puta su me ubole tvoji ježevi i morske trave opekle. i danas osjećam to strahopoštovanje ali i ljubav prema tebi more-koje si me odgajalo na svoj sirov način-sa valovima i sa soli.koliko sam te puta grcao i preronio-koiko sam te puta na odlasku pozdravio i sutra te isponova upoznao i zavolio.oprosti more za sve što sam nerazmišljajući bacio u tvoje plavetnilo-ja znam da je istina kad kažu da more ne oprašta pogreške-ali to su pogreške onih koji misle da poznaju more i" njegovu čudljivost i tajne njegovih dubina "-kako bi rekao toma bebić oprosti još sam malo dijete bio jer sad to više nikad nebih ponovio-nikad te više nebi tako uvrijedio. malo je rana koje more neće zacjeliti i otpada kojeg neće razgraditi-taj ogroman prirodan kapacitet koji održava čitav planet na životu-ta veličina iz koje su sva živa bića ispuzala da bi nakraju oskvrnuli(ljudi) svoju plavu koljevku.jedno od prvih stvari što me je more naučilo jeste da sam smrtan i konačan kao i najmanji od malih morskih puževa u moru koje daje i uzima život-stvara i rastvara. i zato kad pogledate more sjetite se da ste njegova djeca i pozdravite ga-mahnite mu ,onako,u prolazu..

ponedjeljak, 18.06.2007.

"grana se savija dok je mlada .." "Svako je dijete ličnost za sebe,neponovljivi sklop raznih potreba i reakcija. Kad spoznamo psihičke i fiziološke mehanizme djeteta, njegove mogućnosti i domete,moći ćemo mu pomoći da potpuno iskoristi svoje unutrašnje snage i dokraja razvije sposobnosti kojima ga je priroda obdarila." Suvremena obitelj,Njemačka '42

srijeda, 13.06.2007.

Djelić dobrote... polako odlazi... Otišao je tu noć veoma iznenadno, a opet duboko u sebi znao sam da uskoro dolazi taj dan. Nebo je bilo čudne boje, nekako sablazne, a oblaci su radili čudne oblike strašnih zubiju; dok se još jedan djelić dobrote legano penjao prema nebu, poprilično strmim stepenicama. Nestao je još jedan djelić dobrote s ovog svijeta. A ionako je ima premalo... Kad sam zadnji put gledao u njezine tople oči, nije mi se činila predana, ta dobrota. Ali teško je i dobroti opstati uz svo zlo i tugu oko nje. Došlo mi je da vičem na sav glas; od pomiješanih osjećaja tuge, ljutnje i pomalo razočaranja u meni. Vrata raja još uvijek zjape otvorena čekajući da se taj djelić dobrote polagano uspne stepenicama pozdravljajući svoje voljene koje ostavlja za sobom; sa, čini mi se, možda i laganim smješkom na licu. Ne znam jeli to bio smješak olakšanja, ili utjehe za ostavljene usamljene duše. Uglavnom, čini mi se da joj nastupa olakšanje, ostavljajući ovaj okrutan svijet. Zbunjenost? Pa i ne baš...ali ipak... Tješim se da nakon i više nego trnovitog puta do tih stepenica, valjda će put preko njih biti ugodan; jer trebao bi biti. Najveća želja onih koji tuguju zasigurno je da stepenice jednostavno nestanu, da prestanu postojati, iako su svi duboko u sebi znali da je to nemoguće. Osjećao sam se poput otkinutog lista natopljenog kišom kojeg svejednako nosi vjetar; hladan vjetar puhao je dok se nebo uz grmljavinu i sijevanje otvaralo, da primi još jedan djelić dobrote... Nadam se da će i poslati još koji nama smrtnicima, na Zemlju. Što je ovaj svijet bez dobrote? Srećom, još jedan djelić dobrote bio je tu uz mene, bez kojeg bih teško progurao taj kamen sa vrata slobode i smirenosti. Da ih barem ima više. Kao što ima zrnaca pijeska u pustinji, toliko nam treba dobrote i ljubavi...koliko i kapi u moru oceana...koliko i slova u svim knjigama na svijetu...pa možda i više... Neka ih donese ovaj povjetarac koji još uvijek lagano fijuče raspirujući beskrajnu i sparnu monotoniju.... ...jer prah si i u prah ćeš se vratiti... ...jer prah si i u prah ćeš se vratiti...

nedjelja, 10.06.2007.

From Paris to Berlin... aaaaaaaaaaaaaaaa!! a! Ma dajte ljudi, čime se vi bavite....ma neznam, ne mogu se načuditi ovakvim glupostima, kad sam ovo vidio nisam mogao doći do zraka od smijeha. ahhahah! Inače ne čitam novine, ovo je bilo iz ekstremne dosade, i samo je još više zapečatilo moje mišljenje da su novine sranje. Ovo sam morao staviti, jebiga, jer slijedećih tri noći neću moći spavati zbog jadne Paris, a što je najgore neću se moći depilirati voskom ni mazati mlijekom jer bih osjećao strašnu grižnju savjesti. To je ono što me najviše muči. Kao što ljudi poste i odriču se u korizmi na 40 dana, tako ću ja uvesti novu Parisinu korizmu: 40 dana koža vam mora biti suha. Da imam para poslao bih u taj zatvor jedan ogromni tvrdi dildo i na njega napisao: ''za Paris''. Ali ne bih ga poslao njoj, nego nekoj brkatoj debeloj nabildanoj zatvorenici koja je najviše voli. Čak mi je i njenog dotičnog prijatelja žao, koje muke taj sigurno proživljava trenutno. Molim te okupaj se u toploj kupki s mirisnim solima da dođeš sebi, meni će odmah biti lakše. Joj jadna moja Palis. Pusicu ti saljem i pozdlave dlaga moja! Kissich!

četvrtak, 07.06.2007.

We've Got The Power! mikrob+djeca 4. rajha maca cvrkuće i jede krepanu ribicu a na ribici živi mikrob i pravi kuću od kartona a unutra ima male mikro drvene stolice i set za kavu i svojim subsonarnim infrazvučnim glasom doziva gljivicnu infekciju na kaficu(mikro) 13 gusjenica jede jedan list od susjedove šljive a list je bio fuj kakan i udavila se jedna gusjenica 88!puževa se skupilo i popričalo o kiši koja je pala a ja sam ih načuo i genocidno sam pogazio 76 i 1/2 puževa onaj 1/2 je bio još uvjek napola živ pa sam ga ostavio da pati čevapčićko mi neki dan prodao krafnu masnu kao kamion šiptara ali kaže,nedam ti maramicu i tocka,pa sam ja izvukao sačmaricu pa mi je dao ubrus-ali isto sam mu rasuo mozak po zidu-a na krafni spava mala umiljata ,pomalo gojazna-tipa elizabeta gojan,ptica. ptica mi je ispricala pricu kako su joj neki zli četnici pokrali sjemenke te mi se posrala na ruku i odletjela.dirljivo i smrdljivo. danas je kišilo u holokaustnim razmjerima.jeben ti presušeno korito. zemlja je ispucala u obliku piše i plakala za još kojim galonom kiše i da završim ovu usranu pripovjetku koja me podsjeća na bukake(ono kad cjela ekipa drka po jednoj ženi) e,moralisti i anarhisti seru žitka i masna govna i tjeraju druge ljude da ih jedu a nitko nevoli bijedu ni staricu sjedu koja nema zubalo a umalo ni penziju jeben ti anarhiju.čića mića -krvav prolijev -kobajage -kraj -anarhisti nece ici u raj!gotova priča ajme što obožavam patke(ne jebati i te spike nego legendarne su-u tom smislu ih volim jebati) pogledaj te dubokoumne oči jednostavno su super!mora da su nacistkinje-imaju onaj pogled čiste odanosti i uvjeren sam da bi skupa stigli do Staljingrada a i dalje... e pozdrav svim dragim blogerima-uskrsnuh i tako toto (HEHEH,TOTO) bolu me jaja ima li tko ljekovitih trava? a !?

ponedjeljak, 04.06.2007.

Ništa ''Mama, ključ ti je ispod tepiha!'' - zalijepljeno na kućnim vratima izvana.