gespenster-divisionen

Obavijest

Obavijest cijenjenim gledaocima... ovaj, čitateljima... Jučer (27.02) je bio prvi dan u povijesti ovog bloga da nije objavljen nijedan članak. Toliko od mene.

Odabrao: Đelo Hadžiselimović

Odjava.

Štafeta (?)

Hehe.... Palica od Limericka... Lec gou den...

Nadimak:Starmen
Pa, zapravo, veoma jednostavno: dao sam ga sam sebi po pjesmi Davida Bowiea. Tu pjesmu možete ovdje čuti, i u jednom članku pogledati spot iz '72. Dalje...

Ime bloga:Gespenster-Divisionen
Možda još jednostavnije - prema jednoj diviziji generala Rommela, iz drugog svjetskog rata, ''Duh divizija'', toliko je brzo operirala, da ni sama Vrhovna komanda nije znala gdje se nalazi. (sa strane je slikica)

Okupacija I:Glazba
(Skoro) sve vrste glazbe, jer je ona fascinirajuća, i uvijek me iznova oduševljava kad otkrijem nešto novo... Što s vremenom postaje sve teže...heh. Na ovom blogu ću mijenjati glazbu sa strane svako toliko, pa da čujete od svega pomalo.

Okupacija II:Drugi svjetski rat
Ne znam zašto, povijest me oduvijek zanimala. A u drugom svjetskom ratu ima toliko zanimljivih stvari, taktika, bitaka, itd.... I tako do sutra. Kad su bacili prvu atomsku bombu, ratovanje kao da se pretvorilo u bestaktičko nadmudrivanje brojenjem bombi i raketa...

Palicu proslijeđujem:Malom Tapiru, Bitchslapu, Zrakomlatima i Teyi.

I hvala Limericku na palici... Zdravo! ;)

Pizdarije III.

Molimo, obavijestite nas o datumu vaše smrti.
službeni dopis iz porezne službe

Nismo izgubili, nismo potuceni, samo smo došli drugi.
americki komentatori kad je Kanadanin Donovan Bailey osvojio zlato na 100 metara na Olimpijadi 1966.

Ponaša se prema nama kao prema odraslim muškarcima. Dozvoljava nam da nosimo naušnice.
Torrin Polk o svom treneru Johnu Jenkinsu

Život je Amerikancima vrlo važan.
Bob Dole

Ja se nikada ne ispricavam. Žao mi je, ali jednostavno sam takav
Homer J. Simpson

Odvjetnik: 'Gospodine, koji vam je IQ?'
Optuženik: 'Pa,vidim prilicno dobro,hvala!'
zapisnik sa sudenja

Rekao bih da je sve ono nepristojno i nasilno što se prikazuje na televiziji zlocin protiv covjecanstva i trebalo bi ubiti odgovornu osobu!
Ted Turner

Ne bojimo se izazova. Osim toga, uvijek govorimo: želiš li izaci na kišu, budi spreman na opekline!

Prodajem golubove, višestruke šampione. Šaljem ih poštom.
biser iz oglasnika

Uputstvo: Otvorite paketic, jedite kikiriki.
na 'American Airlines' paketicu kikirikija

Razgovarali smo 5 puta. on je mene nazvao dva puta i ja njega dva puta.
Larry Bowa

Ne bih živjela zauvijek, jer nije predvideno da živimo zauvijek, jer ako bi živjeli zauvijek, živjeli bi zauvijek, ali ne možemo živjeti zauvijek, a zato ne bih željela živjeti zauvijek
Miss Alabame

Molim vas, pobrinite se da gore stave puno neutrona!
Mike Smith, bejzbol igrac, pri narucivanju salate u restoranu

Cestitam na obaranju mog rekorda. Uvijek sam smatrao da ce rekord ostati dok ga netko ne sruši.
Yogi Berra, Johnnyju Benchu

Uvijek idem na sprovode drugih ljudi jer inace, oni nece doci na vaš.
Yogi Berra, bejzbol igrac



majmun čak izgleda inteligentnije ...

Zabranimo ovaj crtić i to odmah!

SpužvaBob Skockani...(dokazano uzrokuje šizofreniju kod djece (nekad i PTSP (a možda i rak mozga)))

Gdje su ona vremena kad se gledalo Štrumfove, Čudesnu Šumu i Pčelicu Maju.. Ovo što danas serviraju
hrvatskoj djeci ispire im mozgove i priprema ih za sveopću globalizaciju kao janjad za klanje, počevši još od najranijeg djetinjstva sa igranim crtićima tipa Teletubbies u kojem je, usput rečeno, i jedan teletabi-peder! Kao da im govori: Djeco, i pederi su savim normalna pojava u vašoj okolini! No pustimo pedere pederima...
Evo recimo jedna epizoda ovog spužvomora - cijela epizoda, koju sam gledao poradi ovog istraživanja, događa se na plaži gdje spužva Bob Sjebani priča sa, zamislite, mjehurićem koji uopće ne odgovara - on samo stoji i miriše: na kraju svjetina pobjesni i hoće ubiti (probušiti) mjehurića kojeg spužva Bob brani vlastitim životom; - što nam autor želi reći?? - ''Nemojte ubijati jadne sapunice i mjehuriće i oni su ljudi"?

I što reći nego da sam na kraju crtića "za djecu" uzeo dva andola za smirenje...

David Bowie-Starman

Video iz '72. godine

Sukob tri VELIKANA za prevlast u svemiru..

Kako je svemir premalo mjesto za tri superheroja, predstoji samo jedno rješenje: borba za prevlast u svemiru. Prvi kvalifikant je svima odavno poznati super heroj koji ujedno dobiva i moj glas,
naravno to je Superman - dolazi iz dalekog svemira sa planeta Kriptona,
odlučio je pomagati čovječanstvu i biti dobar novinar - skoro da ga nemoš ubiti ako nemaš fini komad kriptonita. Drugi kvalifikant je pomalo zaboravljen, ali je tu i dalje, ime mu je Kameni Hrvoje ili Super Hrvoje - poznat je u svojim borbama sa četnicima koje je sređivao crpeći snagu iz hrvatskog krša što recimo nije mogao učiniti na asfaltu pa mu je to jedina slabost; ah pa i Superman je ima (možda se netko od vas dragi čitatelji i sjeti ovog superjunaka!).
I treći kavalifikant, no ne i najslabiji je Chuck Norris, dapače svi heroji dosada su imali neku slabost, a ovome superheroju jednostavno nije pronađena nikakva slabost.
Ostavljen je otrovnim škorpionima da ga ubiju, ali njegov vjerni konj mu spašava život, izbjegava rafale kalašnjikova iz neposredne blizine, udarac njegovom nogom zacijelo je brži i od svjetlosti (nezna se). Za borbu sa ovim superherojem treba znati 10 činjenica:

1.Metci ne ubijaju ljude, Chuck Norris ubija ljude
2.Ne postoji teorija evolucije, već samo životinje kojima Chuck dopusti da žive
3.Chuck Norris ne spava - on čeka!
4.Glavni izvozni proizvod Chucka Norrisa je bol
5.Nema Brade ispod brade Chuck Norrisa, već samo druga šaka
6.Chuck ima dvije brzine: hodaj, i ubij
7.Vodeći uzroci smrti u svijetu su srčane bolesti, Chuck Norris, i rak
8.Većina ljudi ima 23 para kromosoma, Chuck Norris ima 72 i svi su otrovni
9.Veliki kineski zid je napravljen da zadrži Chuck Norrisa ali bezuspješno
10.Najbrži put do nečijeg srca je sa šakom Chucka Norrisa

I na kraju bih molio glasovanje o tome kojem od ova tri superhoraja bi ste prepustili svemir i
pazite nemojte krivo glasovati - Chuck Norris gleda....

Pizdarije II.

Za većinu ljudi smrt dolazi na kraju njihovih života.
GLR radio izvjestitelj, Velika Britanija

Sada ustanite i zauzmite se za svoja prava!
Gib Lewis, grupi ljudi u invalidskim kolicima na Dan invaliditeta

Nije istina da je u Lincolnu nestašica kuća - te su glasine proširili oni koji nemaju gdje živjeti.
G. L. Murfin, gradonačelnik Lincolna

Nedostatak inteligencije ometa istraživanje.
naslov Columbus Dispatch

Mi moramo znati točno približan broj djece...
Jadranka Kosor

Mislim da se slažemo, prošlost je završena.
G. W. Bush

Uvijek pišete bombardiranje. To nije bombardiranje, već potpora iz zraka.
David Opfer, US Air Force

Život je doista dragocjen i vjerujem da će smrtna kazna potvrditi tu činjenicu.
Edward Koch, bivši gradonačelnik New Yorka

Jedva da se može procijeniti gdje završavaju kompjutorski modeli, a počinju stvarni dinosauri.
Laura Dern, komentirajući Jurassic Park


Kažem vam, Michael Jackson je nevjerojatan! Zar nije genijalan? Tri pogotka u 20 sekundi!
Al Gore, o Michael Jordanu

... i riječ urednika: znamo da dragi amerikanci nikad neće pomoći svijetu u rješavanju
pitanja gladi, siromaštva, globalnog zatopljenja ili općenito bilo kakve pomoći osim vojne,
ali barem će nas nasmijati do suza i zato -God bless the U.S.A.- hvala vam dragi ameri!
e.. i kako ćemo svi uskoro biti ameri, vrijeme je za naučiti neka obilježja naše domovine;
i kaže----jen-dva-tri--
I'm proud to be an American
where at least I know I'm free,
And I won't forget the men who died
who gave that right to me,
And I gladly stand up next to you
and defend her still today,
'Cause there ain't no doubt I love this land
God Bless the U.S.A.


Ova sličica govori puno o američkoj modernoj politici(?)

Erwin Rommel - biografija

Punim imenom Erwin Johannes Eugen Rommel, rođen je 15. studenog 1891. u njemačkom Heidenheimu. Na nagovor svog oca, pridružio se lokalnoj 124-oj Württenberg pješadijskoj pukovniji. Nedugo nakon toga poslan je u vojnu školu za oficire u Danzigu. Za vrijeme prvog svjetskog rata borio se u Francuskoj, Rumunjskoj i Italiji kao član elitne jedinice Alpen Korps. Tamo je stekao sjajnu reputaciju. Također je dobio najveće prusko odličje - Pour le Mérite, inače predviđeno samo za generale. (...)
Prije početka Drugog svjetskog rata bio je zapovjednik bataljuna Hitlerove osobne garde.
Prije invazije na Francusku Rommel je zamolio Hitlera da mu da zapovjedništvo nad tenkovskom divizijom (panzer division). Dodijeljena mu je 7. panzer divizija, koja je bila ključna u invaziji na Francusku. Pokazao je zavidnu vještinu u ovim operacijama iako nije imao nikakvog iskustva sa oklopnim jedinicama. 7.panzer divizija dobila je poslije nadimak Gespenster Divisionen (Ghost division), zbog svoje brzine i elementa iznenađenja, toliko da čak ni njemačko Vrhovno zapovjedništvo nije znalo gdje se divizija nalazi ni odakle djeluje. (...)
1941. poslan je u Libiju kao zapovjednik dvije panzer divizije da pomogne demoraliziranim talijanskim snagama. Istjerao je britanske snage Commonwealth-a iz Libije i prodirao prema Egiptu. U Africi je zaradio nadimak ''Pustinjska lisica'' (Desert fox). (..) Rommelov Afrički korpus nikada nije bio optužen za nijedan ratni zločin, a sam Rommel o ratu u sjevernoj Africi govorio je kao o ''ratu bez mržnje''. Rommela je zamijenio talijanski general Messe, a Rommel je napustio Afriku zbog zdravstvenih razloga. (...)
Rommel je također poznat po tome što je odbio izvršiti Hitlerovu naredbu smaknuća židovskih zarobljenika u logorima. Kad je britanski major Keyes ubijen u neuspjelom pokušaju britanskih komandosa da ubiju ili zarobe Rommela, naredio je da ga pokopaju sa punim vojnim počastima. Tijekom izgradnje obrane na obalama Francuske, Rommel je naredio da se francuski radnici ne tretiraju kao robovi, nego da se njihov rad plati. (...)
Borio se također u Grčkoj, sjevernoj Italiji i Francuskoj, gdje mu je dodijeljena obrana obala Normandije od dugoočekivane Savezničke invazije. U obrani Francuske, Rommelova strategija razlikovala se od one koju je imao Hitler. Vrhovno zapovjedništvo Njemačke, kao i Rommel, vjerovalo je da će se glavna invazija dogoditi na području Pas de Calaisa (Doverska vrata). Bili su u krivu.(...)
Za vrijeme istrage nakon prvog neuspjelog atentata na Hitlera, Rommel se je našao na listi mogućih organizatora, zbog svoje oštre kritike nacističkog vodstva. Trebao je izaći pred sud. Zbog popularnosti u narodu, Hitler mu je dao da bira: počiniti samoubojstvo s cijanidom, ili izaći pred sud. Počinio je samoubojstvo 14. listopada, 1944. Pokopan je s punim vojnim počastima.
Citat (svojim vojnicima):''Znam da vam nisam mnogo ponudio; pijesak, vrućinu, škorpione... ali dijelili smo ih zajedno. Još jedan zadnji udarac, i u Kairu smo. Ako i ne uspijemo,... pa, barem smo probali... zajedno.''

HVALA, MAMA!

Mama, hvala ti (između ostalog) što si jedina ženska osoba na svijetu koja će mi uvijek reći: ''Glupane smrdljivi, smrdiš kao tvor, operi se!'', kad se sav znojan zavalim na kauč nakon nogometa, košarke; i time spriječiti (barem jedno) moje sramoćenje u javnosti, kad sam nisam svjestan opojnih miomirisa koje širim.
Hvala!

PIZDARIJE ..:)

Čuješ li me? Stisni jedanput ako čuješ, a dvaput ako ne čuješ!
policijski inspektor pokušava ispitati ranjenog policajca

Ne glačajte odjeću dok se nalazi na tijelu.
upozorenje na glačalu tvrtke Rowenta

Kažem ne drogama, ali one jednostavno ne slušaju.
pjevač Marilyn Manson


Mnogo dugujem roditeljima, posebno majci i ocu.
igrač golfa Greg Norman

Kisik je pronađen tek 1874. Nije utvrđeno kako su ljudi disali prije toga.
anonimus

Dan bez sunca je poput noći.
nepoznat izvor

Ne pokušavajte zaustaviti pilu rukama ili genitalijama.
na švedskoj motornoj pili

Kad puno ljudi izgubi posao, javi se nezaposlenost.
bivši americki predsjednik Calvin Coolidge

Da nema struje, svi bismo televiziju gledali pod svjetlom svijeće!
George Gobel

heeh ovo bi mogla postati stalna rubrika :)

BIOGRAFIJA IVICE ČULJKA - "SATANA PANONSKOG"

Satan panonski i vinkovačka punk scena-

Početkom osamdesetih na vinkovačkoj rock'n'roll sceni iz "glazbenih skupina" RAZLAGAČI, RADNI LJUDI I GRAĐANI, POGREB X, THE UŽAS i dr. stvorile su se okosnice bendova SATAN PANONSKI, MAJKE, KAOTIČNE DUŠE, NEPOPRAVLJIVI, POKVARENA MAŠTA, i poniknula strip-radionica najorginalnijeg hrvatskog strip majstora Dubravka Matakovića. Od svih njih najveći uspjeh polučili su Majke i Satan Panonski (pravim imenom Ivica Čuljak, a poznat i po nadimku Kečer II.).

O Satanu panonskom-

Satan panonski kao band blisko je vezan sa bendom Pogreb X koji je oformio Vlado Soldo – Rudy. 1980., nakon što se Čuljak vratio iz Njemačke (gdje je, kako je sam jednom prilikom izjavio: "primio punk - pričest") Rudy ga je pozvao da preuzme kormilo na mjestu vokalista Pogreba X, što je on i prihvatio , te je u prvih godinu dana napisao dvadesetak pjesama, Kečer II. je dotad bio već poprilično poznata persona u vinkovačkim krugovima. Sablažnjavao je sugrađane svojim skandaloznim ponašanjem kao što je razbijanje pivskih flaša na vlastitoj glavi, polijevanje vrućim voskom ili samoozljeđivanje čavlima i sl., najavama kako će si iskopati oko, te defiliranjem gradskim ulicama i izvikivanjem anarhoidnih parola. Svoj osebujni image u potpunosti je uklopio u band, te u njemu pronašao svoj izraz na opskurnim i orgijastičnim koncertima upotunjenim njegovim recitalima.

Nakon početnih nastupa Kečer prolazi kroz razne psihičke krize. Nakon što je 1981. počinio ubojstvo, 1983. završava u psihijatrijskoj bolnici u Popovači. Taj boravak dvojako se odrazio na njega – u to vrijeme imao je najplodonosnije pjesničko razdoblje. Kako je zbog primjerenog vladanja često dobivao izlaske, Satan Panonski ponovno započinje s djelovanjem, a "Ajatolah Kečer" postupno postaje Satan Panonski. Za ime "Satan Panonski'' on sam kaže: "ime Satan Panonski 1988. ne dadoh samome sebi nego mi starije žene iz sela vikale: beži vraže Slavonije od mene".

Pogreb X djeluje do 1985., zadnji put svira s Pogrebom X u cvijetnom naselju u Zagrebu 04.02.1985. i od tada pravi trogodišnju stanku. Vraća se 1988. kada snima za kompilaciju "Bombardiranje New Yorka" i održava koncert u Gulliver šatoru gdje mu sviraju dečki iz Spoonsa. Čuljak mijenja naziv benda u Satan Panonski, a uz muziku, bavi se pisanjem poezije i slikanjem.


Sam Kečer za band kaže: "Satan Panonski nije samo muzika, nastupi na koncertima, to je teatar, poezija, proza, slikovna umjetnost (…) Satan panonski nije r'n'r band, Satan panonski je NOVI ŽIVOT, bez trikova, koji se predstavlja na jezovit način sa neophodnim strahom, sa auto – destruktivnim načinom pokazivanja mojih pogleda na ''Potpunu Istinu".



Satanove pjesme su krajnje rudimentaran punk ponegdje sa primjesom sevdalinki i njegovih recitala, te neartikuliranih zvukova i cvileža.


Uz članove Pogreba X, Satana su na koncertima često pratili članovi Majki, Bare i Kilmister. 1985. Satan panonski svira u Zagrebu (taj nastup zabilježen je na kazeti), nakon čega pauzira sve do 1988, kada pod pokroviteljstvom Zdenka Franjića održava recital u "Kulušiću", a nedugo zatim na Franjićevoj etiketi "Slušaj najglasnije" izlazi njegov prvi album "Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj", a slijedeće 1990. godine drugi album - "Nuklearne olimpijske igre". Te iste godine u nakladi beogradske nakladničke kuće "Nova Aleksandrija" izlazi Satanova zbirka poezije - "Mentalni ranjenik".


1991. izbija rat u Hrvatskoj, te se nakon okupacije njegovog rodnog Cerića i pogibije nekoliko dobrih prijatelja Satan pridružuje braniteljima na prvim borbenim linijama u skrojenoj crnoj uniformi, noseći usto fes na glavi.


27.01.1992. pogiba na ulicama Vinkovca pod još ne sasvim razjašnjenjim okolnostima, najvjerojatnije od neispravne strojnice. Zdenko Franjić tom prilikom izjavljuje: "Možda je Satan i poginuo, ali mrtav sigurno nije". (postoji nekoliko različitih verzija Satanove smrti pa se samim tim legenda o njemu još više zakamuflirala).

1992. posthumno izlazi njegov treći, i posljednji album "Kako je panker branio Hrvatsku".

DAS REICH! DEUTSCHLAND ÜBER ALLES!

Ovo bi trebalo staviti na šećer za kavu... (obavezno klikni na sliku).
Što zašto?? Pa da se poveća!!

ZA NAŠEG POTENTNOG ''PJEVAČA'' KOJI VOLI JANJETINU

Pjesma od Ivice Čuljka - "Satana Panonskog"

KUPITE CVIJEĆE

Te hladne noći nikog nije bilo
da čuje promrzlog stvora glas,
posljednji pijanac iz krčme ode,
djevojčica ude da zatraži spas.

Debeloj vlasnici pruži ručicu,
buket nježnih, plavih ljubica,
siroto dijete splakanih očiju,
iz tankih, malih ubogih prstića.

Kupite cvijeće, drhti joj glas,
majčice nemam, da joj ga dam!

A prokleti vampirčići zle spodobe,
djeca sa očima mladih đavlica,
otrgnuše cvijeće sirotom djetetu,
zgaziše nogama buket ljubica.

Hoće li to nekog zaboljeti?
Hoće li se netko postidjeti?

Ivica Čuljak Satan panonski kečer II. avet ravnice



Ne bih želio čuti bespotrebno osuđivanje i zaključivanja na prečac kad
je u pitanju Satan Panonski, čovjek koji je stvarao i živio glazbu. Zaključite sami kolika je njegova duša
u ovoj pjesmi. Namjerno nisam stavljao niti jedan komentar na sliku od Satana tek
tako da bi se ljudi samo malo šokirali i možda komentirali, ali eto nisam mogao odoljeti
napisati nešto o najvećem pankeru svih vremena i prije vaših komentara. U dogledno vrijeme ću staviti još zanimljvih informacija o Satanu i nekim drugim sadržajima koji me trenutno zaokupljaju, zasad toliko....

MAKE LOVE NOT WAR!

Trenutak inspiracije...

MISAO DANA

Bože, koliko primitivnih ignorantnih budala ima u ovoj državi!?!

DA LI NOVINARI LAŽU?

Pogledaj izbliza!

Pretjerivanje ili?

IMA LI SMISLA?

Ovo je priča o mom dobrom prijatelju koji nije htio poslušati moje savjete...
Pa da krenem na stvar. Uglavnom, imao sam tog prijatelja. Ime mu neću neću napisati jer ne bi bilo u redu, ali ovako, nek' se zove Zdenko.
Ja i Zdenko poznavali smo se od rođenja, bio je 12 dana stariji od mene. Živjeli smo u istom kvartu. Djetinjstvo smo provodili jednostavno, nikad nije bilo nekih velikih problema. Ustvari, sve je bila jedna velika idila. Sve do osmog razreda, zapravo do srednje škole. Ja sam krenuo u jednu, a on u drugu. Prokleta slučajnost, koju nekad krivim za sve, bila je da smo uvijek bili u različitim smjenama, pa smo se mogli družiti samo navečer poslije škole. Na početku se ništa osim toga nije osobito mijenjalo. Sve dok ga jednog dana nisam zvao navečer, kad sam došao iz škole i večerao, da izađemo u kvart i zapalimo cigaretu. Rekao je da ne može jer se dogovorio s nekom ekipom koji su prijatelji njegovog školskog kolege. "Dobro", pomislio sam. "Pa što?".
Sutradan je došao i rekao mi da su bili u gradu, u nekakvoj prostoriji u kojoj su svi pušili travu, pa je i on na nagovor tih "prijatelja" zapalio. "Fenomenalno, moraš i ti probati, obavezno". "Ne", odgovorio sam, "nije to za mene. Radije se okani tog društva". Nikad to i nije bilo za mene, uvijek sam radije popio nešto.
Uglavnom, takve stvari ponavljale su se iz dana u dan, a mi smo se sve manje i manje družili. Čak i kad smo malo narasli, bili smo već treći srednje, a smjene bi nam se i poklopile, takve stvari su se i dalje ponavljale. Nisam toliko obraćao pažnju na to, pa nije mi on valjda jedini prijatelj na svijetu.
Rijetko sam ga viđao, a njegov izgled postajao sve čudniji, a meni ništa nije bilo jasno. Padale su mi napamet svakakve stvari, ali nisam ništa htio spominjati jer jednostavno nisam htio znati istinu. Naravno, rekao mi je sam, kad smo otišli na kavu, očekivajući moju indiferentnost ili možda čak neku vrstu odobravanja. U tom trenutku totalno sam poludio, počeo vikati i derati se na njega. "Glupane, pa zar ti ne čitaš novine?! Zar ne vidiš svaki dan da netko umre od tog sranja?!". Otišli smo svak' svome domu.
On je valjda tu istu večer, umjesto doma otišao u grad, tko zna gdje. Sutra sam čuo da se je predozirao i da ga je slučajno našao neki doktor kako leži u nekoj lokvi, i spasio mu život. Poslije toga poslali su ga u neku ustanovu, Bog zna gdje, i tamo je bio nekoliko mjeseci. Kad se vratio kući, nije više bio onako mršav i blijed, ali izgledao je promijenjen. Ispričao mi je sve što je bilo, rekao da se promijenio, i da je sada nov čovjek (rekao bih kao da gledam neki film...). Rekao je da će završiti školu i posvetiti svoj život pomaganju ljudima kojima se događaju takve stvari kao njemu. "Odlično", pomislio sam, "sad bi sve trebalo biti po starom".
Za dva dana zvoni telefon. Mama se javlja. Najednom joj se mjenja izraz lica i slušalica ispada iz ruke.
Dok je pomagao nekoj starici da prijeđe preko ulice, naletjela je neka budala sa bijesnom mašinom i nekim kraticama iza imena auta...
Prošlo je tri godine, ali još se ponekad sjetim svega, pa se zapitam: "Ima li sve ovo uopće smisla?".

Pozdrav.

PRVI POST

Pošto je ovo prvi post...ček ček! Kakva je to riječ ''post''?? Što uopće znači post? Zar nemamo neku hrvatsku riječ koja bi je zamijenila? A očito ne, za koju godinu govoriti ćemo samo na engleski. Heh.
Uglavnom, sad bi ovdje trebale pisati nekakve gluposti, kao tko sam ja, odakle dolazim, i slična preseravanja. Bla bla. Uglavnom sam jedan relativno normalan mladić na drugoj godini faksa (nebitno kojeg, nije ovo mjesto za to), volim slušati raznu glazbu, gledati filmove... Opčinjen sam i drugim svjetskim ratom (povijest me oduvijek zanimala). Clint Eastwood i Erwin Rommel su ipak jedni od većih faca općenito. Tko će ga znati...
I tako, pretpostavljam da bi to bilo dovoljno kao uvod u moj blog, a zanimljive besmislene pričice tek slijede. Ipak, treba se prije odmoriti od odmora od odmora od odmora od objeda. Zdravo!
Vaš Starmen