geomir

četvrtak, 30.04.2009.

ŽIVIO PRVI MAJ

Praznik tudbenika

Narode lipo mi se odmorite i nemojte puno tuć po janjetini.

Živi mi i zdravi bili, orni za nove radne pobjede.

- 23:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2009.

ZA KRIŽEM

POLAZAK


Križ na crkvi je upaljen. Vrime je za polazak.




Posljednje uštimavanje "feralovaca" pred izlazak




i samih ferala i kandalira.




a treba se i okripit za dugi put




I križonošin osvjetljivač puta je spreman




Kandaliri ulaze u crkvu




da bi se izvršio obred i pomolilo za sretan put




i riječima svećenika rečeno:
"kad bi Bog dao da i nedjeljom bude ovoliko mnoštvo na misi!"




Mladi s ruksacima sa zalihom jela i pića čekaju polazak.




I oni koji vjeruju, ali su išli okolo kad su bili mlaji



Obred je uskoro na kraju



I kandaliri prvi izlaze




za njima križonoša iznosi križ u pratnji osvjetljivača puta




i kreću u noć




u krug, put Jelse, do Pitov, Vrisnika, Sviroč i Varbanja, i ujutro doma.




A oltar ostaje čekati varbonski i ostale Križeve.




Odoše u noć, ispraćeni s feralima na kućama i mjesecom, koji će im osvjetljavati put.

Svima koji ovdje navrate, a posebno i naročito onima koji vjeruju
želim sretan Uskrs!

- 10:45 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 07.04.2009.

MOJE MALO MISTO

USKRŠNJI ĐIR


Ajde da napravimo jedan đir po njemu, onako lokalno i tematski u duhu naslova.

Karšćonstvo je bila nit vodilja razvoja u njegovom stvaranju,
pa se spominje da je negdje (nije XVI st., Marčelina!) skoro prije iljadu
godina na jednoj punti u Varbovaškoj vali sagrađena crkvica Sv. Petra,
kao granica Pitava i Vrbanja.
Zatim su Varbanjoni malo po malo gradili kuće i posli nekoliko stoljeća
postali Varbuovjani.
Dakle, zamislimo da smo "anđeli" i pogledajmo malo kako to izgleda iz arije.




Na dolasku (odlasku) morem ili kopnom dočekivali (ispraćali) su nas i vas
križi i "Gospojice"



"Gospojica" je naš izraz za ove male kapelice sagrađene na raskršćima
putova, ulascima - izlascima iz mjesta.



Sada su "van ruke", jer su nas osvojili asfaltni putevi.
A nove Gospojice se ne stvaraju. Grade se, grade... , ma apartmani !



A postojeće su malo uvatile ruzinu.



Sada već u mjestu, ali ipak na periferiji, čeka nas "druga linija odbrane"!
Prije spomenuti Sv. Petar stoji od početka XIV st.



gleda prema mistu, a leđa okrenuo moru.



Ključi su tu, a u libru su zapisani oni s pravom upada.
Ma, bit će da san i ja na spisku!!?? :-))



Na zapadnom kraju, prema poljima, stoji Sv.Rok.
I on gleda prema mistu



A leđa okrenuo zapadu, suprotno kršćanskim običajima,
da oltar bude u istočnom dijelu crkve i gleda prema zapadu.
Anđelko objašnjenje!??



Na sjevernoj strani, na svojem zemljištu 1873. g. Petar Ružević
sagradio kapelicu Sv. Jurju.



To piše na ploči iznad ulaza. Doduše, malo je dobila u karst "onog" rata,
ali se ipak može čitati. Anđelko prevađaj šta piše!?



U centru imamo dvije crkve.
Dominantna je Sv. Marija (Guospa)



Našim i ostalim mistima u okolici, a i šire, 1570-tih prohujao Uluč-Alija.
Malo potpalio neke vatrice, a koga je uvatio, poslao da vidi svoga Boga.
Kad je ošo ća, naši sagradili tvrđavu.



I rekli: Aj dođi sad, junače!
Mi i dan danas virimo kroz ovakve rupe, a čovik se biće pripa,
pa ga nema! A moga je baren koju turkinju poslat na litovanje.
Obećajen, ništa joj grubega nećemo učinit! :-)))



i crkva Sv. Lovrinac, naš zaštitnik, (a valjda nas i Gospa čuva!?)



koja je i danas u službi i u njoj čeka križ kojeg će sutra da ponesu
u obredu i procesiji zvanoj - "Za križen"



Neko more reć: Veće crikvih nego vos! :-)))

Zoč?

U nastajanju, jedna grupa je bila da se i dalje ostane pod jurisdikciju
crkve iz mjesta dolaska, a drugi su bili za - samostalnost i nezavisnost!
Sukob je eskalirao dotle da je ondašnji papa Siksto V izdao specijalnu
bulu da se poštuju prethodni uslovi nagodbe.
Kasnije, jer je sukob trajao stoljećima,
/a i danas se gledamo ko pasi i maške :-)))/
od strane nuncija iz Venecije, 15. IV. 1588. g., upućena oštra prijetnja
suspenzijom svima u diecezi, pa i ekskomunikacijom. Biskup izuzet.

Ča smo bili žestoki!

A postoji predaja da je u to doba i Isus Krist
na nekom križu u crkvi proplakao krvavim suzama.
To obilježavamo ko "maraški pietak",
tj. prvog petka u martu pozovu se prijatelji na ručak,
a i u crkvi je valjda nešto svečanije tog dana.
Pokazat ću samo dil mog dila, predjelo, nazvano "bratstvo i jedinstvo"
koje smo blagovali prošli maraški pietak!
A ča je u pjat?

A bome ubotnica!



Na Sv. Gospi je portal. Nije baš ko trogirski ili šibenski, ali je portal.



I skale za uzbrdo



da bi se došlo na teracu odakle se kontrolirao ulaz u valu.



pa onda preko krova



na drugi kraj gdje su zvona i kućica sata.



čiji mehanizam, star stotine godina, zakaže jedino ako remeta
zaboravi naviti (dignuti) utege koji ga pokreću.



Do kućice je mali zvon s batom koji me avizaje koja je ura.



Na drugom kraju, sridnji zvon



i u sredini veli zvon koji oglašava podne.



Tu je pogled na "begvordij", cisterna za kišnicu



I pogled na isto iz žablje perspektive.



A onda pogled prema zapadu gdje na udaljenosti od 156,86 m
(he, he,... kako znan ??) stoji Sv. Lovrinac



Zaštitnik mista
Image and video hosting by TinyPic


Sa slikama Paola Veroneze i drugih velikih slikara,
koje su sada u korizmi pokrivene ( ??)



I na kraju, zna se gdje se ide!
Pod ploču!
Nekada, vrijedniji primjerci u podu crkve



A drugi u ogradi pored, gdje danas djeca igraju mali nogomet,
jer je sagrađeno novo groblje.



Novi "kapišont" (campo santo) malo je izvan mjesta,
sa željeznim vratima, valjda da ne bi tkogod uteka! :-)))



S crkvicom i neizbježnim čempresima,
koji se zelene ka murtila.



Općinskim "rupama" u prvom redu



i privatnim "škafetinima" na galeriji.


Amen


- 13:29 - Komentari (19) - Isprintaj - #