geomir

nedjelja, 30.11.2008.

BUDI SPONZOR

Narode, sa posebnim naglaskom na Andjelovu vrstu.

Primio sam dole navedeno pismo pa NAS pozivam, umjesto ovog našeg pripomištanja iz šupljeg u prazno, da počnemo činit dobra dila.
Svaka čast Bogu, ali se bojim da On nema tekućeg računa.
Njegovi ambasadori imaju i prikoviše, zato od svih nas na njih stavljam poseban naglasak. A i zato jer mi ostali u principu imamo ( možemo imati) svoju djecu.
Dakle, ako TI i MI i JA ( zajedno skupa sa mnom) ne pomognemo, iz neba im ništa neće past u krilo.
Neka nam ova dica budu prioritet, i kada u Hrvatskoj sva budu sponzorirana i (ili) usvojena, tek tada možemo usvajati šišmiše iz pećine Veternica ili biti sponzor jednom orlu, creskom bjeloglavom supu.


...evo za Vas koji niste u tijeku, par riječi o realizaciji jednog projekta koji je tek u začetku, ali vjerujem da će vrlo brzo biti prepoznat kao potreban, koristan, human ....

Naime, pretpostavljam da je većina Vas čula za dječiji dom Maestral u Splitu u kojem su smještena zdrava, normalna djeca koja su odbačena od roditelja i žive jedno posebno teško djetinjstvo . U domu su smješteni do završetka srednje škole , kada odlaze nekoliko mjeseci u stambenu zajednicu, a potom ostaju prepušteni ulici i samopreživljavanju...

Izgleda strašno...., ali je istinito.

Stoga Vam predstavljam plan u kojem i vi možete sudjelovati sa malo dobre volje. Cilj je za svako dijete pronaći sponzora koji bi uplaćivao životno osiguranje, a koje bi djetetu bilo isplaćeno u momentu izlaska iz doma i početka samostalnog života. Isplaćeni novac bio bi neka vrsta "odskočne daske", bilo da njime uplate daljnje školovanje, iskoriste ga kao polog za rješavanje stambenog pitanja ili pak pokretanja nekakve vrste posla.
Što god bilo dobro će im doći, a neće izostati i vrlo važan osjećaj sigurnosti i eliminacije straha od osamostaljivanja. U ovom dijelu imam veliku podršku kolege Marđetka koji radi za "Osiguranje Zagreb", i koji je oduševljen ovom idejom, a kada ovaj naš projekt u Splitu zaživi, on će isto pokušati pokrenuti za djecu u Zadru. To bi zaista bilo predivno...!

Dakle, ja već imam spisak djece za koju tražimo sponzore, pa ako radite u nekoj od firmi u kojoj bi po Vašem mišljenju rukovodeći kadar imao sluha za ovakvo djelovanje javite se...

Svi koji žele moći će se osobno upoznati sa djetetom i vjerujem da će to biti poseban doživljaj za svakog od nas.
Već sam imala prekrasna iskustva u pronalaženju zaposlenja djece koja danas rade u različitim poduzećima te tako nisu postali socijalni problemi ovog društva...

Stoga, poštovane kolege ukoliko na bilo kakav način želite sudjelovati i pomoći barem jednom djetetu, na način koji je Vama dostupan... javite se !
Rado ću saslušati Vaše prijedloge, dati Vam kvalitetne informacije i zajedno sa Vama poduzeti sve za dobrobit djece koja su svoj životni put započela na posebno težak način.

P.s. U knjižici starih mudrih izreka piše...
USPJETI U ŽIVOTU ZNAČI - DA JE BAREM JEDAN ŽIVOT LAKŠE DISAO... ZATO ŠTO SI TI ŽIVIO !!!


Kontakt osobe: JOSIPA BURAZIN tel. 091 450 13 60
SENKA KLARIĆ tel. 099 683 54 10
Srdačan pozdrav .... Senka !
A ja kažem:
Živi zdravi i sponzori bili!

- 13:17 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 28.11.2008.

PSALAM 37

DON BLOGOVA KONSTANTA BEZBOŽNIČKI POGLED

Sudbina pravednika i bezbožnika Bog dijeli svoju djecu !?

Nemoj se žestiti na opake, Licemjerno,
zavidjet nemoj pakosnicima: licemjerno, jer oni drugi
kao trava brzo se osuše, se tako i tako suše
k'o mlada zelen brzo uvenu. venu
U Gospodina se uzdaj i čini dobro, Moglo bi se reći
da smiješ stanovati u zemlji da je ovaj pasus
i živjeti u miru. korektan, kada bi bio
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: sam za sebe.
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje, Oduzimanje slobode
u njega se uzdaj i on će sve voditi. samostalnosti
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom
i njemu se nadaj,

ne žesti se na onog koji ima sreće, Licemjerno
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, Lukavi savjet, jer
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci, netko drugi će satirati
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju. moguća uzurpacija
Još malo i nestat će bezbožnika: Zazivanje zla bližnjem
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki, Diskriminacija
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku Kleveta
i zubima škrguće na njega. kleveta
A Gospod se njemu smije naslada
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove Insinuacija
da obore jadnika i siromaha, imputacija
da pokolju one koji hode pravim putem. imputacija
Mačem će vlastito srce probiti, zazivanje zla bližnjem
slomit će se njihovi lukovi. zazivanje zla bližnjem
Bolje je i malo u pravednika Diskriminacija
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, zazivanje zla bližnjem
a Gospodin je oslon pravedniku. i diskriminacija

Gospodin se brine za život čestitih, Diskriminacija
dovijeka će trajati baština njihova. podjela
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti, zazivanje zla bližnjem
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.

Bezbožnik zaima, ali ne vraća, kleveta
pravednik se sažaljeva i daje. samohvala

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku Korektno
i mio mu je put njegov. ako izvučemo iz konteksta
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.

Uvijek je milosrdan i u zajam daje, Samohvala
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro, Licemjerno
i ostat ćeš dovijeka. izvučeno iz konteksta
Jer Gospodin ljubi pravdu korektno
i pobožnika svojih ne ostavlja. ako izvučemo iz konteksta
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, Neodređena krvoločnost
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.tko će zatirati i trijebiti?
Zemlju će posjedovati pravednici moguća uzurpacija
i živjet će na njoj dovijeka.

Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.

Bezbožnik vreba pravednoga Kleveta
i smišlja da ga usmrti. kleveta
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti protekcija uvjetovana podjelom
i neće dopustiti da ga na sudu osude. protekcija uvjetovana podjelom

Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.

A grješnici bit će svi iskorijenjeni, Neodređena krvoločnost
istrijebit će se zlikovačko sjeme. tko će trijebiti, čupati?

Od Gospodina dolazi spas pravednicima, Diskriminacija
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, insinuacija
jer u njemu traže okrilje.


A kažu da smo svi jednaki pred Gospodinom, da nas (svih) Bog voli!?

Kako da se "spasimo" mi koji ne znamo, sumnjamo, razmišljamo?

E moj Geomirko, opet zaboravljaš da je to ustvari opisana
"nepojmljiva duhovna stvarnost" .

Zato,
"za opisati jednu drukčiju stvarnost.
koja ne pripada prirodnim zakonima i
koju ne možemo obuhvatiti našim umom"

možemo pisat čamudrogo.

Pa ko shvaća , shvaća.

- 23:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 07.11.2008.

NEVJERNICI I VJERNICI

@ossimpleljubici s ljubavlju!
Malo ja, više Carl Sagan

"A pitaju li se nevjernici ikada zašto čovjeku treba toliko vremena da bi ovladao znanjem? "
Pitaju, pitaju! I odgovor je:
Evolucija, draga Ljubice, evolucija. A njoj treba puuuuuuuuno, puuuuuuuuuno vremena. Stotine tisuća, milijuni, milijarde godina!

Majka mi se rodila u Austro-Ugarskoj, a umrla u ovoj sada (našoj) Hrvatskoj. Bila je žitelj pet- šest država, a nije mrdnila s mjesta.
U samo 86 godina!
Možeš li zamisliti što će biti ovdje za hiljadu, za milijun godina? Da ne spominjemo milijarde godina.

Sunčev rezervoar je ogroman, ali ipak nije beskonačno velik. Vjerojatno si čula da je već napola prazan i da još ima “benzina” da vozi cca pet, šest (da nam bude lakše pri duši, recimo - deset) milijardi godina.
I tada, adio gospe! Nema više Zemlje. Do tada tko zna u što ćemo evoluirati. I di ćemo otputovati.

Ne ostavlja se za kraj spoznaja o stvaranju. Jednostavno nismo dovoljno evoluirali da bi odgovorili na to pitanje.

Ima ih još osim čovjeka koji imaju sposobnost da saznaju i pronalaze. Moja mačka je spoznala (pronašla) da i ona može otvoriti vrata od sobe kao i ja. Nisam je učio. Sama je gledala, razmišljala i učinila. Skočila, objesila se na kvaku te svojom težinom povukla prema dolje i - vrata su otvorena. Druga vrata su na šiber. Njih zakači kanđom i povuče u stranu. Očito je naša vrsta (čovjek) imao istu šansu kao i sve druge vrste, ali je, eto, evolucijom i učenjem, on jedino imao sreću da se sposobnost da saznaje i pronalazi razvila u ovo što imamo danas.

Nisam kemičar pa ću pokušati prenijeti ono kako sam ja shvatio da to sve funkcionira.

Tajna evolucije je smrt i vrijeme.
Smrt ogromnog broja životnih oblika koji se nisu savršeno prilagodili okolini i vrijeme za postepeno sakupljanje uzoraka povoljnih mutacija.

Iste molekule su bile građevni materijal za sve živo na zemlji. Zemlja je bila napučena životnim vrstama kojima danas nema ni traga ni glasa, a sve današnje vrste na Zemlji nekada nisu postojale.
Mi, životinje, smo bliski rođaci biljkama, a u stvarnosti smo njihovi paraziti i suradnici.
“Potpisali “ smo prekrasan suradnički dogovor – svaki udiše ono što drugi izdiše – svojevrsno globalno uzajamno umjetno disanje usta na poru, a sve to drži u kružnom pogonu energija s jedne zvijezde udaljene 150 milijuna kilometara.

Hej, ja i maslina smo građeni od iste tvari.

Stanice i u njima DNA, RNA, enzimi itd. Kad bi mi morali svijesno pamtiti i upravljati svim kemijskim procesima u našem tijelu brzo bismo umrli od gladi. Pojesti jabuku i njen šećer pretvoriti u ono što koristi naše tijelo da bi dobilo energiju je izgleda strahovito zamršen process. To isto znanje je upisano u stanicama životinja i biljaka i one besprijekorno izvršavaju te svoje zadatke.

Iz raznoraznih razloga dolazi do loših ili dobrih mutacija i tada stanica, organizam umire ili se njegova funkcionalnost poboljšava.

Tako milijardama godina i danas imamo to što imamo. Neki organizam je stalno dobijao dobre mutacije koje su rezultirali s tobom, @ossimpleljubicom.
Neki drugi je rezultirao mojom maslinom ili tvojim hrastom.

Činjenica je da su religije nastale davno. I to kao odgovor na tvoje i slična pitanja, koja su postavljali ljudi od početka.
Slažem se, bili “potaknuti istinom da čovjek NE ZNA ništa o Početku i Kraju.”
I kako su drukčije mogli, već izvršiti projekciju iz svakodnevnog vlastitog iskustva?
Prije dva ili tri tisućljeća nije bila sramota smatrati da je svemir napravljen samo za nas. Bila je to privlačna teza u skladu sa svime što smo tada znali. I najučeniji među nama su to poučavali bez ograničenja.
I stvorene su religije, zbog straha od mnogo čega u prirodi.
Sijevanja, oluja, potresa, vulkana, poplava, suša, dugih zima. Kao pokušaj ublažavanja, ako ne i razumjevanja razuzdane strane prirode.

Negdje se sve izleglo iz kozmičkog jaja, drugi su zamišljali da je začeto u seksualnom općenju majke božice i oca boga , ili neki kažu – sve je djelo Stvoritelja.
U našoj vjeri Raj je miran, idiličan, a Pakao poput unutrašnjosti vulkana.
Nazvani su kraljevstvima kojima upravljaju bogovi ili vragovi. Jednobošci govore o kralju kraljeva.

U svim kozmologijama nismo bili baš domišljati.
U svakom slučaju to su hijerarhije koje sliče našim političkim sustavima.

Očito takva razmišljanja gode našoj taštini.

Cijeli svemir napravljen baš za nas!

Čeznemo da smo ovdje sa svrhom.
Čak i ako, usprkos mnogih samozavaravanja, ta svrha nije vidljiva.

Mi živimo u kozmičkoj zabiti. Pojavili smo se iz mikroba i blata. Majmuni su naši rođaci. Naše misli i naši osjećaji nisu potpuno pod našom kontrolom. I, povrh svega toga, mi od našeg planeta činimo zbrku i postajemo opasni samima sebi.
Stupica ispod naših stopala se otvara. Nalazimo se u slobodnom padu bez dna.
Izgubljeni smo u velikoj tami i nema nikog tko bi za nama poslao potragu.
Uz tako oštro izrečenu stvarnost, naravno da nam je privlačno zatvoriti oči i pretvarati se da smo sigurni i udobno smješteni kod kuće, da je pad samo ružan san.

Što ustvari želimo? Uljepšavanje? Utjehu? Želimo li bajke koje će nas smiriti ili razumjevanje stvarnih prilika u kojima živimo?

Po nekim stvarima znanost je daleko nadmašila religiju u izazivanju strahopoštovanja.
Kako je moguće da gotovo ni jedna od glavnih religija nije promatrala znanost i zaključila:
“To je bolje nego što smo mislili! Svemir je veći nego što je rekao naš prorok. Veličanstveniji, istančaniji, otmjeniji! Mora da je Bog bio veći nego što smo sanjali!” Umjesto toga kažu:
“Ne, ne, ne! Moj Bog je mali bog i ja želim da takav ostane”!

Koliko bi više zadovoljstva bilo da smo ostavljeni u vrtu stvorenom samo za nas!
Ali tamo je bilo i stablo kojem nismo smjeli pristupiti.

Stablo znanja!

Početak svih nezgoda je što smo mi žudjeli za znanjem. I kada smo počeli zadovoljavati našu radoznalost, počeli istraživati, izbacili smo sami sebe iz raja, na čijim vratima su ostali anđeli s plamenim mačevima da spriječe naš povratak.
Sada možemo žaliti za tim svijetom, ali nismo mogli zauvijek ostati sretni neznalice.

Cilj nam je duboko znanje, a ne plitka sigurnost. I tako smo uz pomoć znanosti svladali strah od naše sićušnosti i beznačajnosti i našli se na pragu ogromnog svemira koji izaziva strahopoštovanje.

Pogled u nebo je pogled u prošlost, daleku prošlost. Ne vidimo današnje zvijezde. Vidimo njihovu prošlost, hiljade, milijune, milijarde godina prije. Kakve su danas mi nikada nećemo saznati. Komuniciramo brzinom svjetlosti, oko Zemlje se možemo zavrtjeti za devedeset minuta, čitamo genetski jezik, upoznajemo goruću unutrašnjost naše zvijezde, izmišljamo i oplemenjujemo poljodjelstvo bez kojeg bismo svi umrli od gladi, stvaramo ljekove koji spašavaju živote milijuna ljudi. Poslali smo desetke svemirskih brodova na više od sedamdeset svjetova, a četiri letjelice prema zvijezdama.
Slavimo naša postignuća i ponosni smo što je naša vrsta mogla vidjeti toliko daleko kroz istu onu znanost koja je ispuhala našu nadutost.

Činjenice, barem one koje do sada znamo, i uz njih zakoni Prirode, ne zahtjevaju Stvoritelja.Osim ako ne postoji jedan skriveni, koji se nipošto ne želi otkriti. Ponekad to izgleda kao vrlo mršava nada.
Nedostaje nam suglasje o našem mjestu u svemiru. Nema općeprihvaćene dugoročne vizije cilja naše vrste - osim možda samog preživljavanja.
Ako čeznemo za nekom kozmičkom svrhom , pronađimo tada sebi neki vrijedni cilj.

- 19:48 - Komentari (58) - Isprintaj - #