cure s geodezije

srijeda, 17.08.2005.

Sunčan dan... (by ramonna)

Sto je danas lijep i suncan dan
Sto je danas lijep i suncan dan
Em sto je lijep i suncan dan
Em sto mi je danas rodendan
Ja se tako dobro osjecam.

Ona danas dolazi iz Zagreba
Ona danas dolazi iz Zagreba
Ona dolazi da vidi mene
A ja jedva cekam da ponesem kofere njene
Sto cu da se ludo zabavljam.

Priznat cu joj zaljubljen sam u nju
Priznat cu joj zaljubljen sam u nju
O zaljubljen sam, e pa jesam
Kao malo dijete ja sam sretan
Da me voli ja to znam.

Cijelo vrijeme mi ova stvar ide po glavi. Valjda jer sam u sličnoj situaciji danas. Samo što, naravno treba uvesti neke male promjene u pjesmu.
Ko prvo, trebalo bi spol promjeniti. Jer on dolazi a ja ga čekam.
Ko drugo, vani definitivno nije sunčan dan, lije kiša i tmurno je. Al zbog njegovog dolaska meni je ko da sunce sije tak da to zapravo i ne treba mijenjati.
Onda ko treće, ni meni, a ni njemu nije rođendan.
Ko četvrto, on dolazi u Zagreb a ne iz njega.
A ko peto, nije baš da dolazi zbog mene, ipak su tu faks i učenje u igri.
I da budem iskrena, baš mu i ne namjeravam nositi kofere. Pa ipak je on dečko...
Hm, a da ja nađem neku drugu pjesmu za pjevušiti?
- 10:32 - Pljuni to van!!! (7) - ak baš moraš.... - #

utorak, 16.08.2005.

Eto nas nazad...(by ramonna)

Kako brzo došlo tako brzo i prošlo. Evo me vec skoro tjedan dana u Zagrebu, planiram početi učiti al nikak da krenem. Ovim putem moram tužiti Serenu da se vratila još prije mene a još nije ništa napisala. Još jedno prekrasno ljetovanje je iza mene, bilo mi je predobro, desilo se sve i svašta. More je i dalje prekrasno ko i prije ali imam pritužbu da je zadnjih 5 dana bilo ledeno. Tak da se baš i nisam kupala onoliko puno koliko sam htjela. Ali moram se pohvaliti da sam čak jednom bila u vodi tolko dugo da su mi se smežurali ne samo prsti već i cijeli dlanovi. Najviše me čudi što uopće nisam deprimirana što sam se vratila u Zagreb. Možda me jedino ovo šugavo vrijeme muči. Zapravo sam već napisala jedan drugi post ali stoji u kompu već par dana ali nisam smogla hrabrosti objaviti ga. Kvaka je u tome što sam totalno zatreskana i u tom postu sam se totalno raspekmezila i pisala o njemu a znam da on ne voli kad ga previše spominjem. Ne sječam se kad sam zadnji put bila ovako sretna. Kad sam se zadnji put budila svako jutro i legla u krevet sa smješkom na licu kao sada. Mislim da je to zbog njega. Kak je to smiješno, sve može biti savršeno ali kad nema onog nekog posebnog u životu sve je sivo, a kad se ta osoba pojavi sve ostale brige izblijede i sve se lakše riješi. A možda mi ovaj Zagreb tolko teško ne pada jer ću možda krajem mjeseca na još tjedan dana mora. Samo se nadam da će se vrijeme popraviti do tada pa da obnovim boju. Pocrnila jesam ali nikad u živtu nisam došla tako bijela doma s mora. Provela sam 14 dana sa najdražim prijateljima i najdražim dečkom, tulumarila, plesala, smijala se, zezala, upznavala nove ljude, kupala se, sunčala...Naravno, detalji su za uši najdražih. Jedva čekam sljedeću godinu da se spakiram i ponovo krenem u Vodice.
More, hvala ti...

O, more,
jos se sjecam onih dana
kad si nasa tjela milovalo pjenom svojih vala.
Tad smo djeca bili i jos nismo znali
sto nam nosis ti.

I to Sunce
sto nad tobom tako sije,
i taj galeb
sto nad tobom leti,
i opojni miris bora,
sve to tvoje blago
dalo si nam ti.
Dalo si nam ljubav vjecnu,
dalo si nam srecu,
i zato ti, more, hvala.
More, more...
- 11:11 - Pljuni to van!!! (0) - ak baš moraš.... - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>