cure s geodezije

ponedjeljak, 18.07.2005.

Oproštaj ( by Serena)

Eto mene nakon mjesec i vise…Ispite sam ostavila daleko iza sebe…ma rasturila sam ovih zadnji mjesec dana. Sve sam položila što sam planirala, to će reći da mi za jesen ostaje još jedan ispit da bi mogla upisati treću…Juhuuuuuuu…Danas imam ispit iz fizike…nisam ni pogledala, idem na blef….mogla sam uciti citav vikend no nisam imala vise snage, mozak mi je toliko pretrpan novim cinjenicama da vise nista nejde u njega…mislim da bi mogla puknut da sada idem ista uciti…Došlo je moje vrijeme za uživanje…Nakon što sam si zadnjih mjesec dana doslovno uskratila život sada konačno mogu uživati…Malo mi je žao što sam propustila izlazak onog zadnjeg petak prije nego su svi otišli na more i grad opustio, no tješim se da će brzo jesen, i ponovno će se zaredati pijenje Tomislava u Princ Studentu, plesanje u Roku, sjedenje u parkiću…
Strašno će mi faliti sve to…Falit će mi smijanje na moj račun( Jel tako Ramonna?), falit će mi frendice s kojima sam se u zadnjih godina dana uspjela jako zbližiti i drago mi je što ih imam, falit će mi kave u bircu preko puta faxa, jedenje sladoleda u vinceku dok bi u biti trebale biti na predavanju…No tješim se kako će sve brzo proći…A i ljeto donosi sigurno nešto lijepo sa sobom…Doduše morat ću raditi, no ima i to svoje dobre strane…Malo ću se osamostaliti, zaraditi dobru lovu, upoznati dosta novih ljudi…

Čitala sam kod eewe o rastancima, i rekla kako se nikada nisam morala rastajati od nikoga pa ne znam kako je to…I evo sada kada sam počela ovo pisati shvatila sam da se sad prvi put rastajem od nečega i da će mi biti skroz teško, i baš ću biti full usamljena ako se ne uspijem dolje na jadranu skompati s nekime…
Ma ajd neću sad tu zalazit u neke sjetne misli umjesto da se veselim ljetu…

Samo sam htjela obavijestiti 'brojno' čitateljstvo da ovaj blog nakratko ide off…Svi njegovi članovi su već negdje, Dosadna(koja nije dosadna, i ubit cu je sto je stavila ovaj nick) je već doma na moru( a tamo ima losu Internet vezu), Ramonna putuje 27.7 na more i ostaje dugo dugo…Aries( koju treba nabiti u top jer ništa ne piše) ima puno za učiti pa čisto sumnjam da će se posvetiti ovome…Ja sam također od idućeg petka na moru i vraćam se tek 1.9, a možda i kasnije…Dolje gdje ću biti nemam ni tulifon, a također mislim da nema niti jednog Internet caffea…Tako da stjecajem okolnosti blog će se malo zamrznuti, a onda najesen bit će novih dogodvoština za čitati…Pogotovo kada naša vrckava Ramonna krene u pohode po Vodicama (hahaha, tralalala…sad te nema pa me ne možeš ubiti zbog ovoga:))

I za kraj evo vam jedna prigodna:

Prijatelji stari gdje ste?
Da li ću vas ikad naći?
Kažite mi što to znači
kad u ponoć netko svira.

Prijatelji stari gdje ste?
Pamtite li ove zvuke:
Iznad dvora, iznad luke
dok se bijele krila galeba.

Prijatelji stari gdje ste?
Kao zraka mladost mine.
Da l' to plaču mandoline
iznad grada koji spava?

Prijatelji stari gdje ste?
Kamo nas to život nosi?
Vjetar je u moj kosi
na tren stao, vi se vraćate.

Tko zna gdje su dani ti
kad smo djeca bili mi?
Svi se mogu voljeti,
nemožemo mi, nemožemo mi.

Tko zna gdje su dani ti
kad smo sretni bili mi?
Nije lako kad si sam
ja to znam.

Prijatelji stari gdje ste?
Bosiljka me miris prati,
jednog dana kad se vratim,
sjat će sunce kao prije.

Prijatelji stari gdje ste?
Noć je puna toplog daha,
slušat ćemo opet Bacha
dok u more zvijezde padaju.

Prijatelji stari gdje ste?
Pamtite li ove zvuke:
Iznad dvora, iznad luke
dok se bijele krila galeba.


....ah da, skoro zaboravih...pozdrav svim blogerima na sinoćnjoj blog kavi, drago mi je što smo se upoznali...nisam vas uspjela sve popamtiti(rekla sam da više nemam mjesta u mozgu:)) no budem kojom drugom prilikom...obećajem nadoknadit ću sve...svima lijepo toplo ljeto želim:)

p.s. jel zna netko dal su uhvatili onog morskog psa koji je došao u posjet jadranu? ako me nema na jesen znajte da on ima svoje prste u tome jer ja obožavam plivati daleko, daleko od obale:)

POZDRAV (by dosadna)

Upravo sam završila sa svim ispitima. Putujem doma u lijepu Dalmaciju na prekrasno more i vruće ljeto. Jedva čekam..... Vidimo se svi na jesen. Neću pisati jer mi je tam kompjuter spor a na moru baš ne želim mislit na Zagreb osim na par prijateljica. Provod prije svega i odmor od uzavrelog zagrebačkog asfalta. Siiiii jaaaaa.......

utorak, 12.07.2005.

Gotovo je, gotovo! (by ramonna)

Eto, vec su i ispitni rokovi prosli. Meni je odlicno ispalo, bila sam gotova jos prije tjedan dana. Upravo sam provela dva sata trazeci po netu smjestaj u Vodicama. Nevjerovatno je kak su bezobrazno skupi. Dobro, znam da oni cijelu godinu žive od toga al ipak. Mi tu iz ovog betona čitavu godinu radimo, učimo, mučimo se i znojimo da bi si priuštili tjedan dana odmora i uživancije i onda nas tak oderu. Svašta! A dobro, nije ipak sve tako crno. Našla sam neke zanimljive ponude, a odlučila sam večeras ubrati i oglasnik pa lijepo sve prostudirati. Nekaj bu se vec našlo. Glavno da se imam di istuširati i ostaviti prtljagu, sve ostalo apsolutno nije važno. More je ipak more! Kak je zapravo sve to čudno, čovjek stalno nekaj čeka. Evo, npr, ja sam jedva čekala da dođe ljeto i da prođu ti rokovi a sad kad je to došlo uopće mi nije jasno zakaj mi se ovdje tako žurilo. Em je vrijeme grozno da ne može biti gore (pričaju o globalnom zatopljenju a vani jesen umjesto ljeta) em je grad pust i svi su se preselili na more. Uopće nemam ideju kud da izađem ovaj vikend ili u srijedu a da naletim na ljude. Nakon svih onih promjena i šokova od prije mjesec dana napokon mi se sve pomalo slaže u glavi. Samo kaj je, naravno, malo prekasno. Čovjek vjerovatno mora napraviti neke pogreške i generalno zeznuti neke stvari da shvati što mu je zaparavo važno i što želi. Samo što se onda, na žalost, više neke stvari ne daju popraviti ni vratiti na staro. I što sad kad dolazim do nekih spoznaja? Zatvoriti se doma, lupati glavom u zid i očajavati nad propuštenim prilikama? Ili se spakirati i krenuti opet sebično pokušati ostvariti svoje ciljeve? Ma to bi tek bilo probijanje zida glavom. Valjda je najbolje čekati jesen... Razbistriti glavu, pustiti srce da se odmori... Želim svim studentima koji su se napokon vratili doma na domaću hranu da uživaju i da se zasluženo dobro provedu i odmore nakon još jedne naporne godine...pa eto onda jedna studentska

Živim u domu k'o bubreg u loju
Imam svoj bioritam nije previše hitar
Spavam dok se ne dignem, svratim do kantine
Gdje me kuharice krišom mjerkaju

Samo kad navrate starci sam malo u frci
Mičem limenke piva i prašinu s knjiga
I s bolom na licu zurim u skriptu
Dok mi ne uvale lovu, skupe veš i odu

Što se politike tiče, nje se javno odričem
Jer sam previše sretan da bih pišao uz vjetar
Radim na lokalnom planu za smještaj i hranu
Buduća elita ne smije imat' dosje

Sve je isto k'o i prije od hot-doga do birtije
Od birtije sve do Cmroka ista runda nova koka

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>