cure s geodezije

utorak, 12.07.2005.

Gotovo je, gotovo! (by ramonna)

Eto, vec su i ispitni rokovi prosli. Meni je odlicno ispalo, bila sam gotova jos prije tjedan dana. Upravo sam provela dva sata trazeci po netu smjestaj u Vodicama. Nevjerovatno je kak su bezobrazno skupi. Dobro, znam da oni cijelu godinu žive od toga al ipak. Mi tu iz ovog betona čitavu godinu radimo, učimo, mučimo se i znojimo da bi si priuštili tjedan dana odmora i uživancije i onda nas tak oderu. Svašta! A dobro, nije ipak sve tako crno. Našla sam neke zanimljive ponude, a odlučila sam večeras ubrati i oglasnik pa lijepo sve prostudirati. Nekaj bu se vec našlo. Glavno da se imam di istuširati i ostaviti prtljagu, sve ostalo apsolutno nije važno. More je ipak more! Kak je zapravo sve to čudno, čovjek stalno nekaj čeka. Evo, npr, ja sam jedva čekala da dođe ljeto i da prođu ti rokovi a sad kad je to došlo uopće mi nije jasno zakaj mi se ovdje tako žurilo. Em je vrijeme grozno da ne može biti gore (pričaju o globalnom zatopljenju a vani jesen umjesto ljeta) em je grad pust i svi su se preselili na more. Uopće nemam ideju kud da izađem ovaj vikend ili u srijedu a da naletim na ljude. Nakon svih onih promjena i šokova od prije mjesec dana napokon mi se sve pomalo slaže u glavi. Samo kaj je, naravno, malo prekasno. Čovjek vjerovatno mora napraviti neke pogreške i generalno zeznuti neke stvari da shvati što mu je zaparavo važno i što želi. Samo što se onda, na žalost, više neke stvari ne daju popraviti ni vratiti na staro. I što sad kad dolazim do nekih spoznaja? Zatvoriti se doma, lupati glavom u zid i očajavati nad propuštenim prilikama? Ili se spakirati i krenuti opet sebično pokušati ostvariti svoje ciljeve? Ma to bi tek bilo probijanje zida glavom. Valjda je najbolje čekati jesen... Razbistriti glavu, pustiti srce da se odmori... Želim svim studentima koji su se napokon vratili doma na domaću hranu da uživaju i da se zasluženo dobro provedu i odmore nakon još jedne naporne godine...pa eto onda jedna studentska

Živim u domu k'o bubreg u loju
Imam svoj bioritam nije previše hitar
Spavam dok se ne dignem, svratim do kantine
Gdje me kuharice krišom mjerkaju

Samo kad navrate starci sam malo u frci
Mičem limenke piva i prašinu s knjiga
I s bolom na licu zurim u skriptu
Dok mi ne uvale lovu, skupe veš i odu

Što se politike tiče, nje se javno odričem
Jer sam previše sretan da bih pišao uz vjetar
Radim na lokalnom planu za smještaj i hranu
Buduća elita ne smije imat' dosje

Sve je isto k'o i prije od hot-doga do birtije
Od birtije sve do Cmroka ista runda nova koka
- 16:25 - Pljuni to van!!! (6) - ak baš moraš.... - #

<< Arhiva >>