cure s geodezije

utorak, 31.05.2005.

IMENA LUDA NALAZE SE SVUDA (by Serena)

Nešto što me u posljednje vrijeme strašno interesira, i čemu bi da imam više vremena posvetila mnogo pažnje je onomastika. Većina nas je čula za taj izraz, no zapravo nas vrlo malo zna o čemu se radi. E zato sam ja tu da to pojasnim…Onomastika je jedna grana lingvistike koja se bavi imenima; proučava narav, tvorbu, nastanak, raširenost i povijest vlastitih imena . Dijeli se na toponomastiku ( o geogr. nazivlju) i antroponimiju( o ljudskim imenima). Od toga svega što sam tu nabrojala mene zanima antroponimija iliti ljudska imena, a posebno njihovo značenje( narav, tvorbu i ostalo prepuštam lingvistima, ja sam ipak samo geodeta:))

Kako sam se uopće počela zanimati za razna imena? Kad sam se tek susrela s netom (prije kakvih 4-5 godina) prvo što me zaintrigiralo su bili chatovi…I uvijek kad bi si htjela odabrati neki simpa nick to bi bilo zauzeto. Ista se stvar desila i sa kreiranjem profila na forumima, kreiranjem mailova…Sve što bi zamislila uvijek bi bilo zauzeto pa sam na kraju morala dodavati neke nule, crtice, godinu rođenja ili sličnu glupost i adresa ili ime mi više ne bi estetski lijepo izgledalo. Onda me nakon nekog vremena to sve počelo nervirati, i htjela sam naći neko ime za koje nitko ne zna, koje je stvarno jako jako rijetko i s kojim ću biti posebna i prepoznatljiva:) I tako je to polako krenulo, malo sam surfala, čitala enciklopedije, mitološke pričice i naišla na mnoštvo lijepih, zanimljivih i zvučnih imena. Jedno od njih je i Erzulie(moj prvi blog je bio pod tim pseudonimom) za koju kažu da je voodoo božica ljubavi, no na različitim mjestima nalazim i različita tumačenja…

Proučavajući to sve shvatila sam kolika je važnost imena, a negdje sam pročitala da su imena i bitan sastojak osobnosti svakoga od nas.
Imena nisu toliko nevažna koliko se to čini. Ljudi ih vrlo često uzimaju zdravo za gotovo i ne promišljajući o njima. No ime je nešto što nosimo čitav život i zbog toga bi nam trebalo pristajati i trebali bismo ga voljeti Ime je nešto nas osim same naše pojave identificira u društvu. Zapravo ono je i ključ pri ulasku u svako društvo. Bitno je voljeti svoje ime. Ja svoje nikada nisam voljela, smatrala sam ga staromodnim, no onda nakon nekoga vremena, odrastajući shvatila sam da je veselo i vedro baš kao i ja:)


Koliko je teško odabrati ime najbolje znaju roditelji, a i mi koji nismo roditelji saznat ćemo kad-tad. Evo već sam sad puna dvojbi koje ću ime dati svojoj djeci, a tek mi je 20 godina.
Na koji se način uopće odabiru imena? Postoji li neki recept za odabir, neki naputak, neki zakon? E to je stvar slobodne volje i mislim da mnogo ovisi o krugu u kojem se krećemo. Tako se recimo na selima obično daju starinska univerzalna imena ili se nasljeđuju s koljena na koljeno ( Dida je bio Ivan pa nek tako bude i unuk). Rigorozni vjernici daju djeci imena ravnajući se prema kalendaru…Nekima je pak bitna moda…Da, da…ne bi vjerovali ali moda diktira čak i to:)


Impresionira me kolika se to nauka može razviti iz naizgled jednostavne stvari kao što su imena. U biti kad bolje pogledaš, kad se zadubiš, nema stvari na svijetu koja je toliko jednostavna da je čovjek ne bi mogao napraviti kompliciranom i razviti čitav teoriju o njoj…Evo, napisala je frendica prije tjedan dana post s jednim jedinim pitanjem: 'Zasto je susjedova trava uvijek zelenija?'…Malo maštovitiji i elokventniji, a još pri tome i ako su psiholozi mogu nam to objasniti na tisuću i jedan način:)

A da se ja sad lijepo vratim na moja draga imena. Proučavajući sve to htjela sam odnekud izvući neko divno ime, neko od kojeg zastaje dah, neko koje vas svi traže da ponovite ponovno…I našla sam, i to ne jedno…Ovdje vam donosim listu nekoliko imena koja su meni najviše ušla u uho( ne mora značiti da su i vama)…
S obzirom da sam žensko, osvrnula sam se samo na takva imena, molim muški rod da mi oprosti radi diskriminacije:)


Započet ću sa malo egzotičnim, afričkim imenima:


ABBA- svi znamo da je grupa ABBA dobila ime prema inicijalima svojih članova, no koliko nas zapravo zna da je ABBA i ime za žensko dijete rođeno na četvrtak
ABRIHET- znači ' ona isijava svjetlo'
FANTA- znači 'beautiful day' ( znaju li to tvorci fante?)
ISSA- znači 'Bog nam je spasitelj'
KAMARIA-znači 'kao mjesec'
KAYA- znači 'Ostani i ne vraćaj se'
TISA- znači 'rođena deveta po redu'
ZOLA- znači 'produktivna'
NADIFA- znači ' rođena između dva godišnja doba'
LULU- znači 'perla' ili 'dragocjenstvo'
KENGI- znači 'čije dijete?' (o.a. ovome sam se nasmijala)

Full zanimljiv način davanja imena, kao sto je Abba za dijete rođeno na četvrtak, tako imaju i imena za sve dane u tjednu. Ili Tisa za devetu po redu, recimo Ulu je druga po redu…Ima toga dosta:)

E sad ćemo skočiti na drugi kontinent i preseliti se u englesku da vidimo tamošnja imena:)


AIDA- 'bogata'
ALVINA- 'prijateljica vilenjaka'
CADYNA- 'ritmična'
ELMIRA- 'plemenita'
ERNESTINE- 'ozbiljna' (o.a. znam kome bi ovo ime odgovaralo)
LEOMA- 'bistra'
TATE- 'donosi zabavu, užitak…'
ERWINA-'prijateljica mora'

Pa malo francuskih:


AMELIE- 'hard working'( ne znam kak da prevedem, možda vrijedna?)
ELOISA- 'slavna u ratu'
KARLA-'jaka'
NATALIE-'rođena na Božić'
RAISSA- 'ona koja puno misli'
MELUSINA-'tamnoputa'

A neću ni Njemce izostaviti:


ANTONIE- 'neprocjenjiva'
HELMA- 'ona koja štiti'
RIKKA-'gazdarica svega'
ULLA-'ima snagu moći'
LORELIE-'temperamentna'

(njemačka, engleska i francuska su varijacije na teme, korijen riječi je za sve jednak)

A kako ja obožavam Irsku moram navesti i par irskih:


NUALA- 'ima lijepa ramena'
UNA-'ona koja zbližuje'
VEVILA-'donosi harmoniju'
FLANNA- 'crvenokosa'

Ima ih previše i nema smisla da sve nabrajam…zanimljivo je da sam našla imena mnogih poznatih svjetskih tvrtki dok sam tražila(mislim da sam navela fantu).
Najsimpatičnija su mi japanska imena…Za njih postoji lista komponenata i onda se dobivaju različiti kombinacijama tih komponenti…
Evo ne mogu odoljeti, samo ću dati jedan mali primjer:
Npr. komponente: iwa-'kamen', hashi-'most' ….i napravimo gemišt pa dobijemo hashiiwa-'kameni most'…baš simpa, kaj ne?


Uh, ne mogu više, mogla bi biti budna do jutra ako krenem to proučavati…a čekaju me programi...Ako nekome treba protumačiti značenje imena neka ostavi koment, odsada je to moj novi hobi:) Ionako imam previše slobodnog vremena:)

ponedjeljak, 30.05.2005.

Put (by dosadna)

Imam samo jednu obavijest -
More je spremno za kupanje, a plaže za sunčanje.
Ja sam potamnula, jupi...

Svaki vikend nešto novo (by ramonna)

Pa ovo nije normalno, fino dođe dugi vikend i umjesto da ga kvalitetno iskoristim na odmor i učenje ja sam se uspjela jedino umoriti. Svaki dan i noć sam laufala naokolo. Najzanimljivije je bilo u subotu. Bila sam na moto susretu, prvi put u životu, u Zelini. Bilo je baš guba i zanimljivo jer nikad nisam to doživjela. Hrpa motora, meni neobični ljudi... Ali baš mi se sviđala energija koja je kružila onuda. Nadam se da to nije jedini susret na kojem sam bila. Dečki su mi pokazivali koji je motor dobar, koji ne valja, koji bi oni htijeli... I baš su bili dobri prema meni, mazili su me i pazili cijelo vrijeme. Pa je tako i moja čaša cijelo vrijeme bila puna...a kaj da velim? Moram priznati da mi fali filma i da su se desile neke neplanirane stvari. Ali bar se imam čemu smijati ovaj tjedan...ne znam, stvarno izvodim sve i svašta, i bez alkohola i pod njegovim utjecajem ali odlučila sam da nikad neću žaliti zbog učinjenog i želim sve isprobati. Život je ipak prekratak da bi se žalilo za učinjenim ili propuštenim..treba ga udisati punim plućima... Htjela sam staviti jednu prigodnu od Elementala, al je nema na svaštari, a ja ne znam sve riječi. Šteta..

nedjelja, 29.05.2005.

o jednom geniju (by Serena)

Upravo sam u časopisu 'Priroda' pročitala jedan predobar članak o Einsteinu…Napisao ga je neki student, i pisan je razgovornim jezikom, bez previše stručnih pojmova, vrlo razgovijetno i jako, jako zanimljivo…U biti nije to članak, nego priča o Einsteinu u nastavcima…Skroz me oduševila…Jeste li znali da je Einstein sa 15 godina odustao od srednje škole? Onda nije mogao upisati prijemni pa je na kraju ipak završio nešto…Na faxu je imao slabe ocjene i nije baš bio dobar sa profesorima, nije ni išao na predavanja nego je uzimao bilješke od uzornijih studenata…Kolko sam uspjela shvatiti mislio je da oblik školstva mnogo sputava kreativnost ljudi…Njemu se nije svidjelo kako fakulteti, i način na koji se uči funkcionira pa je sam proučavao i udubio se u ono što ga interesira. A interesiralo ga je mnogo toga…Ne kažu uzalud da je genijalac…E vidite, mene obično nervira kada studenti pljuju po nečemu, npr. tuže se zašto učimo ovo, zašto učimo ono, vječito su nezadovoljni, a da ih se pita što bi oni tada ne bi znali naći odgovor. Mnogi od nas ne žele učiti, misle da je sve besmisleno, misle da učimo hrpu beskorisnih činjenica, a s druge strane uopće ni ne znaju što ih zanima…Druga je stvar kada tebe nešto drugo zanima pa si ljut jer ti hrpa beskorisnih stvari ne ostavlja dovoljno vremena, a drugo je kada te ništa ne zanima, a ne želiš učiti ni ono što 'moraš'…Eto, to mi se skroz svidjelo u Einsteinovom postupku, što je odbacio sve što mora i posvetio se onome što voli…A nije bezveze đabalebario i krao bogu dane…
Znate li da je sa dvojicom prijatelja osnovao Akademiju? Zvala se Akademija Olympia i Einstein i ta dvojica prijatelja su bili jedini članovi…Sastajali su se i čitali mnoga djela iz znanosti, književnosti i filozofije pa raspravljali o njima dugo u noć…Kolka je to žeđ za znanjem bila? Danas to možemo naći kod rijetko koga…

Ne mogu odoljeti pa moram staviti citat o tome što su rekli Einsteinovi učenici o njemu kao profesoru…

' Kada je stao za katedru u otrcanom odijelu i prekratkim hlačama, kada smo ugledali željezni lanac njegova sata, kod nas je nsatao skeptičan odnos prema novom profeasoru. Ali već prve rečenice tog sjajnog načina predavanja osvojile su naša tvrda srca. Kao rukopis kojim se Einstein koristio držeći predavanje služila je bilješka veličine podsjetnice. Na njoj su bila označena pitanja koja je htio rasvijetliti u svom predavanju. Prema tome, Einstein je predavanja crpio iz svoje glave i mi smo bili svjedoci rada njegovih misli: kako je privlačan bio takav način studentima koji su bili navikli na stilski besprijekorna i uglađena predavanja koja su u početku oduševljavala, a kasnije stvarala osjećaj ponora između nas i predavača. A ovdje smo osobno vidjeli kako znanstveni rezulteti nastaju na orginalan način. Poslije predavanja nam se činilo da smo ga i sami mogli održati'


Eto takav način je način na koji se studenti zainteresiraju…Ja također ne volim hladna, formalna predavanja, na kojima je sve na svojem mjestu…A unaprijeđenjem tehnike polako se sva pretvaraju u takva…
Sjećam se profesorice iz matematike u srednjoj školi…Od svih profesora koje sam dosada imala ona najbolje odgovara idelanom profesoru…Nikada nije na satu imala hrpe priprema i bilješki, a bila je najbolja…Nije imala unaprijed isplanirane zadatke nego bi ih direktno tražila u zbirci pa bi svi zajdeničkim snagama probali rješiti…Nije bilo automatskog prepisivanja s ploče, svako se prvo morao potruditi rješiti zadatak vlastitim snagama. Mislim da je to bio jedini predmet koji sam stvarno voljela, makar nisam imala baš neku bajnu ocjenu…Ma nisam ni učila, sve što sam znala naučila sam na satu…To mi je ostavljalo puno vremena za posećivanje drugim predmetima koje sam morala štrebetati…

Tako da na kraju svega ispada da je profesor najbitnija karika u svemu tome…On mora znati zainteresirati za svoj predmet, približiti ga masi…a često se dešava baš suprotno, da nam zbog krivog pristupa profesora neki predmet koji je u biti zanimljiv postane vrlo odbojan…

Eto sad sam ovdje nadrobila svega, a mislila sam pisati o nečem sasvim drugom…
U idućem postu od mene očekujte priču o Crnoj udovici…Također inspiriranu časopisom 'Priroda'…

četvrtak, 26.05.2005.

Dobar koncert (by ramonna)

Jučer sam htjela staviti prigodan tekst uz pjesmu kak je koncert od Hladnog piva i kak jedva čekam al me onda erzulie cijelo vrijeme požurivala( bili smo gotovi s vježbama na faksu) da idemo na kavu. Kako je to dobar koncert bio! Pjevali su stvarno sve i svašta, i staro i novo..atmosfera je bila vruća od samog početka do samog kraja. Dve frendice i ja smo hrabro bile na parketu i skakale ko lude sa masom pokušavajući izbjeći velika naguravanja. Koji mi je to gušt, biti dio te mase koja u isti glas pjeva pjesme i skače u ritmu...baš dobar osječaj...stvarno sam se pitala da li će uspjeti napuniti veliku dvoranu ali ispalo je da je bilo prepuno. Baš me zanima kaj će sutra u novinama pisati o koncertu. Trebalo bi češće tako otići- izdivljati se, iskakati, izderati, izbaciti svu negativnu energiju- jednostavno ispucati se...a i nakon toliko skakanja nitko ne bi imao problema sa težinom. Bolje djeluje nego sauna :) Bilo je predobro ali mi je jedino žao što nije išao jedan frend. Onda bi to baš bilo to. I ne mogu izdržati da ne stavim još jednu stvar

Oko mene i u meni je, u ocima ljudi kojih poznajem, u fliperu lica i ulica, glasovi, tonovi rasuti...

Otkada jesam, otkad postojim, trazim tu pjesmu da mi bude stit i prave rijeci da mi budu maceta kojom cu sijeci sve sto mi smeta.

Za svoje male katastrofe, sto ce ih biti, sto ih bilo, trazim melodiju i strofe kao soundtrack za moj zivot!!!!

Za svoje male katastrofe, sto ce ih biti, sto ih bilo, trazim melodiju i strofe kao soundtrack za moj zivot!!!!

Trazim ritam za disanje, pravi ritam za hodanje i kad ga jednom uhvatim, obecajem da odlazim , obecajem da odlazim , obecajem da odlazim , obecajem da odlazim , obecajem da odlazim...

Za svoje male katastrofe, sto ce ih biti, sto ih bilo, trazim melodiju i strofe kao soundtrack za moj zivot!!!!


I onda nakon tog ludog provoda ja završim na slavonskim tamburašima-gadan prijelaz, ne bi ga nikome prporučila...
P.S. Daj erzulie javi kak je prošao razgovor, znatiželjna sam!

srijeda, 25.05.2005.

AH, TA LJUBAV( by Serena)

Ljubav…ljubav…ljubav…gdje god dođem ta riječ iskoči u prvi plan…Većina blogova se bavi ljubavi…E pa znate šta? Ja ću sad lupiti kontru i reći kako ljubav ne postoji…Ne, nisam se razočarala u nikome, sve je u redu sa mnom, al jednostavno mislim da ljubav ne postoji. Mislim to od kad znam za sebe i od kad sam uopće počela primjećivati suprotni spol…
Najuzvišeniji osjećaj između dvoje ljudi po meni je uzajamno poštovanje i razumijevanje, a ljubav je izmišljena iluzija kojoj se svi klanjamo…I stavrno ne znam zašto je to tako…Ok, sad će me većina vas popljuvati…I znate šta…Boli me briga, svoje mišljenje promjeniti neću niti ne želim, niti ću ikome dopustiti da me uvjeri u suprotno jer mi je baš dobro ovako…
I znate kaj me full nervira…To što svi misle kako ja vjerujem u ljubav jer sam osjećajna. I to što svi misle kako meljem gluposti i samouvjeravam se da ljubav ne postoji jer me navodno netko povrijedio…E pa nije se desilo ništa takvo…Bila sam zaljubljena, razočarala sam se u nekome to je istina…Ali to nije imalo nikakve veze sa mojom vjerom u ljubav…Jedini oblik ljubavi u koju vjerujem je onaj između članova obitelji…Sve ostalo je zaljubljenost, zaluđenost izazvana viškom hormona…a kad ta zaljubljenost prođe sve pukne…ako ne pukne to znači da postoji poštovanje i razumijevanje i to je onda ono što ljude drži skupa do kraja…Svi oni srcedrapateljni filmovi su bajka i ja ih priznajem volim pogledati, ali samo zato što volim bajke…Između 'Šume Striborove' i 'Zameo ih vjetar' za mene nema razlike…Sve je to plod bujne mašte…I sve je to lijepo, ali nije stvarno…
Ovime ne želim nikome srušiti vjeru ili nadu u ljubav…Jer kako se ono veli: 'u nadi je spas'…No ja znam da ne želim živjeti u vječnoj iluziji jer ljudi koji tako žive obično nadrapaju pa pate bezveze…Eto…to bi bila srž onoga što sam ja htjela danas reći…

Ramonna se ne slaže sa mnom…No imam podršku Dosadne ( koja inače uopće nije dosadna)…

P.S. Ovaj post je pisan pod utjecajem PMS-a, ne uzimajte ga zdravo za gotovo…
P.P.S. Unatoč PMS-u ipak mislim sve sto sam napisala… i mislim da cu misliti i dalje

Trening za umiranje(by ramonna)

Beskrajno prazan jurim prema zalasku,
Brzina mi poklanja zaborav.
S polupraznom gajbom na zadnjem sjedalu,
U ritmu muzike dodajem gas.

Ludilo me sobom vodi poput starog znanca,
Vjetar miluje mi karoseriju.
Tvoje lice, tvoje oči poput živog mrtvaca
Sad su zauvijek u retrovizoru.

Tražila si samo odgovor,
Zašto sam kralj ironije
Zašto se ne vratim ponovno,
Nastavim trening za umiranje.

Ako noćas vijesti jave
Da sam nestao bez traga,
Smiri se, ne plači od sreće.
Moj pokvareni osmjeh dobro pogledaj,
Vidjet ćes đubre kao ja ne umire.

ponedjeljak, 23.05.2005.

Prijedlog(by ramonna)

"...Ništa nije paradoksalnije od ženskog uma; žene je teško o nečemu uvjeriti; treba ih navesti da se same uvjere. Vrlo je originalan način dokazivanja kojim one uništavaju sva svoja prijašnja uvjerenja. Da naučimo njihovu dijalektiku treba u svom razumu razoriti sva školska pravila logike. Npr, obična metoda: Taj me čovjek ljubi, ali ja sam udana; dakle ga ne smijem ljubiti. Ženska metoda: Ja ga ne smijem ljubiti jer sam udana, ali on me ljubi, dakle... Tu dolazi nekoliko točkica, jer razum više ništa ne govori, nego govore ponajviše jezik i oči, a odmah za njima srce, ako ga ima. Otkad pjesnici pišu, a žene ih čitaju, nazvali su ih toliko puta anđelima da su one u svojoj duševnoj jednostavnosti doista povjerovale tome komplimentu..."
Ljermontov, Junak našeg doba


Ovo je citat iz jedne od mojih najdražih knjiga. Ko bi rekao da ovako nešto dobro može biti za lektiru... Dok sam čitala tu knjigu pola sam je prepisala. Na ovom fakultetu me najviše smeta što ne stignem čitati knjige već samo neke dosadne skripte za ispite. Uglavnom, ovu knjigu bi preporučila svima jer je genijalna, a ako neko ima dobar prijedlog za čitanje samo neka viče!

nedjelja, 22.05.2005.

CRKVA (by dosadna)

Danas sam odlučila prvi put nakon dugog vremena otići na misu. Nisam bila u crkvi od Uskrsa. I ja sam nekakva katolkinja.
U 6h sam se počela spremati i odlučila sam ići u jednu crkvu u vlaškoj tam gdje je tramvajska stanica. U 7h je počela. Dok sam išla prema tamo u tramvaju su stajali pokraj mene neki englezi pa sav njihov razgovor je bio na engleskom, dobar trenutak za ponavljanje znanja iz engleskog, a i trošenja vremena da ne gledam cijelo vrijeme vani gdje je skoro svaki prolaznik nasmiješen ili u sa svojim partnerom. U zadnje vrijeme sam viđam ljude u paru kao da sama sebi govorim nađi se nekog više. Crkva je prekrasna. Oni prozori u boji , visoki bijeli zidovi po kojima tu i tam su naslikani anđeli. U crkvi zateknem tetku. Otišla je i ona tam kad je čula da ću ići. I tak ja stojim kraj neke cure a ona kraj neka dva malo starija dečka. U toj crkvi je vrlo lijepo pjevaju. I slušam ja kad odjednom meni je počelo biti slabo. Nemislim u nogama kao da ne mogu stajati neg prvo u prsima ,mislim da me je bolilo prije, zatim mi se u glavi počeo stvarati pritisak i maglilo mi se sve jače. Obično kad imam nizak tlak isto mi se magli kad stojim al ovaj put je prešlo granicu i počelo je još jače. ne znam kad mi se to točno dogodilo al mi je tetka ispričala da sam počela padati na tu djevojku i da mi nisu ona dva dečka pomogla pala bi na pod. Oni su mi i pomogli izaći van. Hodala sam iz crkve , nisu me nosili. i sjala sam kraj neke male fontane i napila se vode koju mi je donila ta cura. Valjda se osjećala obaveznom da mi pomogne kad sam pala na nju. I ona dva dečka su mi cijelo vrijeme pitali dal mi treba čokolada kao da nemam dovoljno kilograma. ma kasnije sam kupila snikers da mi da kako takvu energiju. jedino čega se sjećam dok sam bila u nesvijesti jesu tetine riječi: sunce, dušo, dijete moje... stvarno sam je bila uplašila. Možete mislit , prvi put u crkvi nakon dugog vremena ja padam u nesvijest. Kakvu mi je to poruku bog poručio? jel to kazna?

Drugi svijet(by ramonna)

Danas sam bila na Hreliću. Mama nas je putem do tamo uvjeravala da je zapravo Hreljić ali većina je pobjedila. Ni sama ne znam što sam očekivala da ću vidjeti tamo. Znam samo da sam često u novinama čitala kako Nina Violić i još neke hrvatske"zvijezde" kupuju tamo cool stvarčice. Došavši tamo ja jednostavno nisam mogla vjerovati kakav je to svijet. Potpuno drugačiji od bilo čega što sam ikad vidjela. kao u srpskim filmovima...trešti istočnjačka muzika na svakom koraku,a cigani, šiptari, normalni ljudi,mladi i stari prodaju sve i svašta. To mi je još nekak jasno, ali sam se stvarno začudila kakve sve stvari ljudi kupuju. Ono što me potreslo je to što puno tih ljudi vjerovatno prodaje neke drage stvari za koje su emotivno vezani da bi sutra imali za kruh. Hodajući između tih, nazovimo ih"štandova" u zraku se osjetila želja za životom, za preživljavanjem, svakodnevna borba za hranu. Prvi put bila sam prisutna šibicarenju. Za one koji ne znaju što je to da objasnim. Čovjek ima tri kutijice i kuglicu koju premješta pa ljudi ulažu novac i moraju pogoditi ispod koje kutijice se nalazi kuglica. Ali tu nije u igri neki sitniš. Ovdje se radi o pravoj lovi.U jednom trenutku se taj čovjek koji je mješao kutijice,nazovimo ga x,okrenuo, a ovaj koji se htio kladiti, nazovimo ga y provirio ispod kutijice i provjerio gdje se nalazi kuglica. Brzo je stavio nogu na nju i krenuo s ulaganjem. Izvadio je kuvertu punu love i ostao u nedoumici koliko da uloži. U međuvremenu se skupila hrpa ljudi a napetost se mogla rezati nožem iako se sve to desilo u par sekundi. Tog čovjeka sam vidjela prvi i zadnji put u životu ali srce mi je kucalo ko ludo. Naletila su neka trojica koja su vjerovatno u suradnji s x i uspjeli toliko smotati jadnog čovjeka y, da je uložio sve što je imao-10000kn. I tada ni sama ne znam na koju foru, iako je y odabrao dobru kutijicu, x je na brzinu nekaj smuljao i ispod kutijice nije bilo ničeg. A prije sam vidjela kuglicu vlastitim očima! U sekundi je x pobrao stvari i izgubio se u mnoštvu i štandovima. Taj događaj me baš potresao i šokirao. Nakon toga mi je trebalo neko vrijeme da se saberem i počnem doživljavati išta oko sebe. Tek sada sam shvatila koliko je to drugačiji svijet od onog koji ja poznam. I da stvarno živim pod staklenim zvonom. Ono je bio istok. Surova i okrutna istina.

Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj...

subota, 21.05.2005.

Sreća? (by dosadna)

Reći ću sam nešto ukratko. Ništa filozofski ni avanturistički. Sam da je neš na blogu da mal zadovoljim kvotu. Aj cure pišite. Valjda će prek ljeta bit bolje jer se nećemo viđati. E, da ... Imam nešto novo u stanu odnosno vani kraj vrata od balkona. ne događa mi se to često i kažu legende-poslovice da donose sreću pa se nadam uspjesima na ispitu al ipak moram učit. Pitate se šta ili možda ipak ne )-:. Netko ima novi dom na mom balkonu odnosno gnijezdo-lastavice. Brat ( dosadni tip koji me živcira do besvijesti) ih je prvo otjerao al su se vratile. Znam da su to mnogi doživili al meni je to prvi put da lastavice prave gnijezdo na mom balkonu. Sreća!!!!!! zar ne?

petak, 20.05.2005.

Zapovijedi za pametnog čovika (by aries)

10 ZAGORSKIH ZAPOVEDI
1. Tuzi bliznjeg suseda da on ne bi tebe
2. Ak' susedu crkne krava, ti moras ubit dve da bi bil boljsi od njega
3. Sto cesce podvaljuj pajdasu svom, nek mu se smije cela birtija
4. Klet ti je jedina crkva gde se spominjes imena Boga svoga uzalud
5. Treniraj s'aki dan sto vise da bi se uspel vise put na dan napit i otreznit
6. Tvoje je vino najbolje u celom Zagorju
7. Ljubi trseka svog i kumu Baru ispod njega vise neg samog sebe
8. S'aki Zagorec mora bit dobar pajdas, muzikas i trinkas
9. Seti se covek da je Zagorec najpametnejsi na svetu i nema pametnijeg od njega
10. Nikad nemoj priznat da si Zagorec jer buju sve odmah znali o tebi

-------------------------------------------------------------------------

10 DALMATINSKIH ZAPOVIDI
1. Covik se rodi umoran i zivi da se odmori
2. Jubi posteju svoju ka samog sebe
3. Odmaraj se danju da mores nocu spavat
4. Ne radi! - Rad ubija
5. Kad vidis nekoga da se odmara, pomozi mu
6. Ne cini danas ono sto mozes sutra
7. Radi manje nego mozes, a ono ca mozes prebaci na drugog
8. U ladu je spas! - Od odmaranja jos niko nije umra
9. Rad donosi bolest! - Ne umri mlad
10. Kad pozelis radit, sidni, pricekaj, vidit ces da ce te proc

-------------------------------------------------------------------------

10 HERCEGOVACKIH ZAPOVIJEDI
1. Tko tebe kruhom ti njega kamenom
2. Ako smo bez obraza nismo bez protekcija
3. Il' ja tebe il' niko nikoga
4. Zajebi bliznjeg svoga
5. Budi dobar sa svima dok ih trebas
6. Ako je sramota bit Hercegovac, nije grijeh
7. Ne gubi nadu dok te ne procitaju
8. Ako se ne znas uvuci (u dupe :), nisi nas
9. Okreni se kako vjetar puse
10. (Ako otkrijes tko je ovo napisao pojest ce te mrak!)

petak, 13.05.2005.

Ništa posebno ( dosadna)

Šta da kažem, pišem, govorim, lažem... imam 21 godinu i još ne znam šta da radim u životu. Sam idem na faks , slijedim čitavu jednu proceduru propisa koju nam je odredilo društvo. nedostaje mi stari život kad sam bila još klinka a ne kazem da sam danas žena ni odrasla jer odrasli znaju šta da rade. Slušam vijesti i ono što kažu da solariji štete koži, istina je. Upravo su rekli na vijestima da 70 000 mladih djevojaka od 18 godina koje su išle na solarije imaju kožu kao kod žena od 30 godina. to je grozno i ogavno. Cure , nemojte ići u solarije. a mama mi je još savjetovala krajem prošlog ljeta da mi ne bi škodilo nekoliko puta u solarij jer sam previše bljieda, e da sad čuje ove vijesti, mislim da će joj biti drago. Danas je petak 13, jupppppppppppppppppppiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.............
dan loše sreće, baš. Ja sam čitavu godinu nesretna pa bi mi ovo trebao onda biti sretan dan.
Moram nešto pitati sam curke. Neki dan kad sam se vozila tramvajem sam doživila silovanje, dobro ne baš to ali nešto slično tome. nije mi bilo prvi put da mi se to dogodi ali ovaj je bio ogavan. Stojim ja u tramvaju , držim se za rukohvat tam na kraju. Nije baš bila prevelika gužva al je bilo dovoljno. Uđe taj idiot muški negdje oko 50-60-ak godina ( starac) i stane kraj mene. Dobro mislim i nastavim i dalje gledati vani i razmišljati o svom jadnom životu. Kad on sve bliže i bliže k meni prilazi. Ništa ja sve dok se nije približio tik kraj mene i šta je tu onda čudno il šta je tu seksualno zlostavljanje. Pa nije u pitanju šta je stajao tik kraj mene neg kao fol slučajno je stavio ruku u svoj đep i da nitko ne vidi ta je ruka pa nije baš da je bila na meni neg je tom rukom imitirao kak da rečem pa seks ali polako.: čak sam mislila da je uhvatio ono nekako . i tak sve udarajući u mene i to iza mene (moja pozadina), a ja kraj prozora. Čim sam osjetila luđaka iza mene , prvo sam pomislila kud baš mene. E znam da bi neki vatreniji odmah opsovali al ja sam se nekako izmigoljila iz tok stiska i otišla mal dalje. To je tak ponižavajuće. To je neki oblik seksualnog zlostavljanja, zar ne? Nadam se da nisam jedina kojoj se to događa. To sam prvi put doživila u gradu gdje sam odrasla i tad sam bila u velikom šoku. Da te neki starac dira da zadovolji svoj ogavne potrebe, to je uffff.... Sad se sam odmaknem il izađem iz tramvaja. I curke dal sam jedina il ne?

četvrtak, 12.05.2005.

nema naslova (by Pčelica)

Joj kak svi vi puno pišete...... Ja nikad nemam inspiracije... E ljudi gledajte u subotu 14.05.05 emisiju Studio 10 jer ja nastupam u njoj... ne znam kaj da radim, tak je dosadno za poludit... Tak bi nekam na kavu a moram bit na vježbama joooooooj.... Ne znam kaj da više pišem... Ovaj je post sav zbrda z dola- tak se ja trenutno osjećam... aj ljudi bok... do nekog sljedećeg puta kad uhvatim vremena da neš napišem... :-)...
Pozdrav s geoinformatike!! (by aries)
Plavuša piše sinu...
Dragi sine, Pišem ti ovo pismo kako bi znao da ti pišem.
Ako dobiješ ovo pismo znači da je dobro stiglo. Ako ga ne primiš javi mi, tako da ti ga ponovo pošaljem. Pišem sporo, jer znam da sporo čitas.
Neki je dan je tvoj otac pročitao u novinama da se po statistikama većina saobraćajnih nezgoda dešava 1km udaljeno od kuće, tako da smo se nedavno i mi preselili malo dalje od kuće.
Kuća je preljepa, imamo čak i veš masinu, ali ne znam da li radi.
Jučer sam stavila veš da se pere, povukla vodu i veša više nije bilo...
Ovdje vrijeme i nije tako loše. Prošle sedmice samo je dva puta padala kiša- prvi put je trajalo 3 dana, a sljedeći put 4.
U vezi one jakne koju si želio, tvoj ujak Pjer mi je rekao da ako ti je budemo slali da skinemo dugmad, pošto su dosta teška, jer to bi više koštalo, tako da smo skinuli dugmad i stavili ih u džep.
Napokon smo sahranili tvoga djeda: pronašli smo njegovo tijelo kada smo čistili kuću. Bio je u ormaru od onog dana kada je pobjedio dok smo se igrali skrivaća.
Prije nekoliko dana eksplodirala je boca od plina u kuhinji: tvog oca i mene je izbacilo van kroz prozor: koji osjećaj! Nakon toliko godina, otac i ja smo izašli van zajedno.
Posto već spominjem tvoga oca - dobio je novi posao! Jako je ponosan. Ispod njega se nalazi oko 500 ljudi... zaposlili su ga na gradskom groblju... održava travnjak.
Tvoja sestra Julia, znaš ona koja se udala za svog muža.. napokon je rodila! Ne znamo još spol, tako da ne znam da li si postao tetka ili ujak... ako bude curica tvoja sestra ce je zvati po meni... Čini mi se malo cudno da svoju kćerku zove "mama".
Tvoj rodak Pol se oženio.. po cijeli dan se moli pred ženom, jer je djevica. I da znaš da više ne vidjamo tvoga Ujaka Isidora, onoga koji je umro prošle godine...
A da ne govorim o tvom bratu Zanou.. on je grozan.. zatvorio je vrata od auta, a unutra su ostali ključevi. Morao se vratiti u stan kako bi uzeo duplikat i kako bi nas sve izvukao iz vozila. Katastrofa !!!!!!
Dobro sine, neću ti napisati adresu, jer ne znam koja je. Porodica koja je ovdje prije nas živjela, uzela je kućni broj sa zida i ponijela ga sa sobom.
Ako vidiš Margarit pozdravi je, a ako je ne vidiš nemoj jos ništa govoriti. Mama koja te voli, Andrea.
PS : Htjela sam ti poslati nešto para, ali sam već zatvorila koverat.

Vjetar (by Ramonna)

Ova stvar mi se u zadnje vrijeme stalno mota po glavi

"...isprati me na prašnjavu cestu
i pusti me da zapjevam
moje srce ne zna kucat'
na jednom mjestu
ja ništa tu ne mogu,
ja samo to znam
ali ne, nemoj mene vezati
vjetar se vezat' ne može
ni kada mora presuše
vjetar se vezat' ne može
tu samo ljubav pomaže..."

????????(by Ramonna)

Zašto je susjedova trava uvijek zelenija?!?!?!?!

(by diša)

evo pravim se pametna i našoj Vlatki pokazivam blog.... samo ne znam ni ja najbolje pa će nam serena objasnit kako i šta i gdje i zašto i ... itd.
pozdrav i daj pišite i vi nešto pa samo sam ja stalno tu!

srijeda, 11.05.2005.

diša

GIS............................

utorak, 10.05.2005.

(by diša)

samo da pozdravim našu dragu bolesnicu!!! Ve... serena ne daj se!!!! nisi ti još dovoljno stara da bi bolovala od te bolesti ODMAH PRIZNAJ kako si to sve izmislila samo da ne bi išla na matematiku!!!!!!!!!!
joooooooo....!!! :-D
ja sam trenutno na faxu trebala bi raditi GIS (ništa od toga....)!
ovo pišem već 2. put maloprije sam se raspisala i nisam kliknula na "objavi post" pa sad doživljavam dežavu-e :-/
vidimo se!

Iz bolesničkog kreveta:) (by Serena)

Ramonna vas je već obavijestila da je mene prikliještilo…A kaj ćete, ipak su tu godine, već treće desetljeće je počelo odbrojavati svoje dane:(…I tak, sad ne mogu nikam mrdnut…Al naravno pred kompom mogu sjediti:) Planiram raditi neke programe, bilo bi vec i vrijeme da se malo trgnem i prihvatim posla, a ne da su mi misli na Savici, Ribnjaku, Opatovini i tko zna gdje sve ne. Uglavnom, svagdje osim za knjigom…Baš me sad proljeće ( hm…jel to proljeće ili nešto drugo?) moralo lupiti u glavu kad imam toooooliko ispita i toliko zaostataka sa svime...

Odlučila sam da više ne idem van iduća 4 tjedna…A ako ću ići slobodno me drmnite s lopatom po glavi ak me negdje vidite…Ma ne…još bolje sa nekom letvom da me podsjeti da trebam učiti praktičnu…

I molim lijepo cure, bio bi red da i vi napišete nešto više od tri slova…Kakav vam još poticaj trebam dati osim toga što sam ovako lijepo sriktala dizajn(iako još to nije to)?

Evo šaljem vam svima jedan veeeeeeeeliki hug…

Podrška Sereni(by Ramonna)

Jadnu našu Serenu je priklještilo u leđima i sad umire od dosade u svom krevetacu cijeli anda.Joj život te već umorio...Ovim putem ti šaljem želje ozdravljenja i želim ti brz oporavak jer mi jako fališ na faksu i umirem od dosade...A vjerujem da fališ i još nekome dok si ovako zaglavljena doma :)

četvrtak, 05.05.2005.

eeeeeeeeeeeeeeeeee (by disa)

uh idem kući. samo mi pcelica pokazuje kak se s ovim radi.... bolje da odem previše podataka..............................by!!

evo da se i ja javim (by Pcelica)

Hello!!! Evo na geoinformatici sam... jako je dosadno pa nemem pametnijeg posla nego pisati ovo... A kaj ces netko i to mora... Vani je kisa i totalno je sugavo... eto to je bilo to samo za probu- da vidim dal se snalazim, mislim da napredujem...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se