|
Moje mud(r)olije
Čovjek ne shvaća apsurdnost životne realnosti. Ne razumije koliko je kocka sudbine varljiva stvar. Jedan dan si na vrhu, sljedeći si na dnu.
Netko jednom reče da su prijatelji poput ogledala. Shit....ponekad stvarno izgledam ružno.
Trula poezija živi u srcima ljudi koji ne vide dalje od svog nosa. Prava, istinska poezija proizlazi iz ljudi koji dijele svoje osjećaje, misli, želje, nade… svoj život s drugima.
...Ako je suparnik jači od tebe, ti budi brži. Ako je suparnik brži od tebe, ti budi spretniji. Ako je suparnik spretniji od tebe, ti se koristi trikovima da nadvladaš njegove prednosti i zadaš odlučujući udarac...
...Kada pobjeđuješ budi častan, kada gubiš budi još časniji. Nemoj nikada dopustiti da te pobjeda učini oholim i samodostatnim niti da te poraz učini svirepim i gorkim...
|
04.11.2006., subota
Stojeći na ivici vremena, vjetar mi mrsi raspuštenu kosu. Tamnu. Pokoja sjeda svjetluca na mjesečini stvarajući srebrni odsjaj sazviježđa… pogled mi prikovan na bezdan besmrtnosti podno litice stvarnosti. Jedan korak dijeli me od vječnosti božanskog savršenstva…
* * *
Neki meki glas, nježan poput onog u anđela sneno mi dopire do ušiju: «Ostani!» Naglo se okrenuvši ugledam prekrasnu djevojku pod svojim nogama. Kleči. Zlatni joj se pramenovi rasuli niz ramena nježno joj milujući leđa. Meke modre oči milo je uprla u mene dok su joj ljupke oble usne propuštale milozvučne riječi: «Ostani, želim te!
Otkidam si krila i polažem ih pod tvoje noge. Vrela, tamna krv klizi mi niz leđa, ne osjećam bol. Zatomljuju je tvoji dodiri, meki vreli poljupci, ljupkost, tvoja ljubav….
Prelijevaš se po meni. Ulaziš mi kroz pore, i mijenjaš me. Osjećam nabolje. Moja svijest ušutkana, opijena tvojim dodirom. Prolijevaš se po meni stvarajući talas koji me odnosi… upijam te poput presahlog pustinjskog pijeska. I znam da ću procvjetati. Jer ti si česma na putu iscrpljenom putniku namjerniku kroz pustinju života. Pustinje izgrađene na prahu lažnih prijateljstva, obmane i površnih ljubavi hranjene pijeskom ljudske gluposti i taštine… i prije no što sam te sreo boje mi bijaše blijede, moje oči slijepe za ljepotu svega ovozemaljskoga. I demoni prerušeni u mačke, plaču na polju preko puta ceste, nepomoćni i nemoćni. Ljubomorni.
Ližem medene sokove tvojih usana, otrov za moju dušu. Zagrljeni u prohladnoj proljetnoj noći, okruženi mirisom usnulih ruža, tkamo ćilim mjesečeve strasti. Svilenim koncem sirove požude. Prostranstvo kozmosa u tvojim očima, vrućina pustinje u tvojem dahu, okus nježnosti na vratu i dodir bogova na usnama. I dodirom prstiju i drhtajem tijela, treptajem oka i mirisom kože zaokružuješ osjećaj istinske euforije.... Potpuna ispunjenost prožima mi cijelo biće rušeći sve prepreke uzavreloj ljubavi. Skidaš prašinu s mog usnula srca…odavno zaspalog sjećanja na blagoslov koji budiš. Silina osjećaja struji tvojim tijelom prelazeći u me dodirom vrhova tvojih prstiju. I sve je kao u snu…
Urezujući tvoje ime u koru vlastite duše shvaćam da život više nikad neće biti isti.…Shvaćam da sam dosad bio samo sjena od čovjeka…
Kćeri Mjeseca…jedva sam dočekao ovu noć da se utješim u tvojem zagrljaju…poput mjesečara vođenog zrakama nebeskog tijela, vode me tvoje ruke preko nabreklih ti grudi. Toplina tvog dlana unosi spokoj dostojan Bogova u me. Ti predstavljaš sunčani smiraj nakon kišnog ljetnog dana. Prepun ispunjenosti ljubavnog bića noćas osjećam tvoj vrući dah, mekan dodir tvojih usana na svom vratu, tvoje prste kako prolaze milo kroz moju raspuštenu kosu nježno me vukući bliže tebi. Blažen miris tvoje kože vodi me duž tvog vrata do božanske mekoće tvojih medenih usana koje, lagano se otvorivši, propuštaju moj jezik da blago dotakne tvoj pridružujući mu se u igri nalik na ples zaljubljenih leptira. Noćas te osjećam... nježno i potpuno…Noćas te osjećam i prije no što zaspim svoju posljednju misao posvećujem tebi…
Ali jutro donosi bol. Razotkrivaš obmanu netom izgovorenih riječi. Tvoje srce nije kucalo za moje. Tvoje ruke, tvoje usne dirale su iluziju tvog vlastitog uma. Um kreirao, a srce na kraju razotkrilo i razbilo. Ne znaš ni sama što je to bilo, igra ili tek neostvarena želja snene djevojčice. Prostireš šuplje riječi preko jezika, otkrivajući obmanu vlastitog srca. Mog srca. No, nisi bezosjećajna. Patiš, ali ne umireš. Ne kao ja. I gledajući te tako dok venem pred tvojim zamagljenim očima, ne mogu da te mrzim, anđele moj. Sva bujica emocija koja navire ne sadrži ni trunku ljutnje prema tebi, niti tračak srdžbe, ni mrvicu pogaženog ega. Sve je uprto u suosjećanje za tebe. U brigu za tebe. Slušam sve što govoriš i shvaćam. Krila nisu bila moja, krila bijaše tvoja. Ja sam tek smrtnik kojeg je dodirnuo anđeo. Kriv sam jer nisam znao letjeti, jer nisam imao hrabrosti ni da pokušam. A nije na meni da te sprječavam da letiš. Da odletiš. I odlaziš, bez pozdrava…
I dok pogledom pratim kako kliziš u nepoznato razdire me bol. Dječak u meni hranjen prividnom ljubavi želi izaći van, razdire mi utrobu. Plač mu je nesnošljiv nalik na riku paklenog bića. Njegova jeka me guši. Zašit ću mu usta koncem jada, okovat ću mu udove lancima razočarenja. Tuge. Neka se uguši i umre u vlastitim suzama. Ne treba mi više, vrijeme je da postane/m muškarac. Čistokrvan, evoluiran i egoističan. Bezosjećajan. Ali ne mogu to učiniti. Ne mogu ubiti bitak mojeg postojanja. Ne mogu ubiti… sebe. To nisam ja, znam to ne bih bio ja… I evo me opet, na početku…
* * *
Stojeći na ivici vremena, vjetar mi mrsi raspuštenu kosu. Tamnu. Pokoja sjeda svjetluca na mjesečini stvarajući srebrni odsjaj sazviježđa… pogled mi prikovan na bezdan besmrtnosti podno litice stvarnosti. Jedan korak dijeli me od vječnosti božanskog savršenstva. Srce mi ne da naprijed. Vuče me u zagrljaj smrtnosti. U neki novi vreli zagrljaj, ali s tobom zauvijek u mislima. U srcu, u duši… Okrećem se i s ogromnim smiješkom na licu prepuštam se sudbini. Jer osjećam da je moja vječnost tu pod ovim zvijezdama, a ne među njima. Shvaćam da dokle ću god znati što znači voljeti preživjet ću. Živjet ću… A na anđelima je da odluče koga će dotaći.
Posvećeno Narcisi – Hvala ti što si me dotakla!
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovo je dnevnik jednog sasvim običnog neuglednog dječaka kakvog srećete svakog dana na cesti, u tramvaju,… na putu u svoje realnosti. Dnevnik jednog malog neprimjetnog pijuna na šahovskoj ploči života. I iako me vidite, ne zamjećujete me. Što i nije neobično jer danas više nitko ne zamjećuje nikoga i ništa. Vidimo samo sebe. Ponašamo se kao otpali listovi koji više ne poznaju stablo s kojeg su pali ni ne čuju list koji je još do jučer kraj nas disao. Dobrodošli su svi bez obzira na namjere i stanje duha. Jer uostalom, tko još danas ima lice djevičanstva…
Citati
"Svaki događaj je predodređen proročanstvom.
No ako nema heroja nema ni događaja."
Zarin Arctus - podkralj
"Crome! Nikada ti se nisam molio. Nemam vremena za to. Nitko, pa čak ni ti neće se sjećati jesmo li bili dobri ljudi ili zli. Zašto smo se borili i zbog čega smo umrli? Ne. Jedino što će se pamtiti je da su bila dvojica protiv mnogih. Samo to je važno. Cijeniš hrabrost. Zbog toga mi ispuni jednu želju. Daj mi da se osvetim! A ako me ne slušaš…IDI DOVRAGA!!!"
Conan - molitva Cromu
"Žive samo oni koji se bore, kod kojih
izvjesna čvrsta namjera ispunjava duh i tijelo
oni koji se penju na visoke sudbe strmi vrh,
ti žive...
A ostale žalim!"
Victor Hugo
"Kada nas oni koji idu za nama ne mogu stići,
uporno tvrde da smo na pogrešnom putu..."
Mari von Ebner-Eschanbach
"Never increase, beyond what is necessary, the number of entities required to explain anything"
William of Ockham
Intelligence is the flower of discrimination. There are many examples of the flower blooming but not bearing fruit.
Nabeshima Naoshige (1538.-1618.) - samuraj
Life is like unto a long journey with a heavy burden. Let thy step be slow and steady, that thou stumble not. Persuade thyself that imperfection and inconvenience are the natural lot of mortals, and there will be no room for discontent, neither for despair. When ambitious desires arise in thy heart, recall the days of extremity thou has passed through. Forbearance is the root of quietness and assurance forever. Look upon the wrath of the enemy. If thou knowest only whatit is to conquer, and knowest not what it is to be defeated, woe unto thee; it will fare ill with thee. Find fault with thyself rather than with others.
Ieyasu Tokugawa (1543.-1616.) - samuraj
One should not be envious of someone who has prospered by unjust deeds. Nor should he disdain someone who has fallen while adhering to the path of righteousness.
Imagawa Sadayo (1325.-1420.) - samuraj
|
|
