|
Moje mud(r)olije
Čovjek ne shvaća apsurdnost životne realnosti. Ne razumije koliko je kocka sudbine varljiva stvar. Jedan dan si na vrhu, sljedeći si na dnu.
Netko jednom reče da su prijatelji poput ogledala. Shit....ponekad stvarno izgledam ružno.
Trula poezija živi u srcima ljudi koji ne vide dalje od svog nosa. Prava, istinska poezija proizlazi iz ljudi koji dijele svoje osjećaje, misli, želje, nade… svoj život s drugima.
...Ako je suparnik jači od tebe, ti budi brži. Ako je suparnik brži od tebe, ti budi spretniji. Ako je suparnik spretniji od tebe, ti se koristi trikovima da nadvladaš njegove prednosti i zadaš odlučujući udarac...
...Kada pobjeđuješ budi častan, kada gubiš budi još časniji. Nemoj nikada dopustiti da te pobjeda učini oholim i samodostatnim niti da te poraz učini svirepim i gorkim...
|
26.03.2005., subota
…Baklja ljubavi u ruci sramežljivo osvjetljava mi put. Njen plamen hrani se najintimnijim osjećajima muškarca prema ženi. Moje misli negdje daleko, u odajama mirisnog jorgovana, gdje na površini smrtnog svijeta počivaju spokojno kraj tvojeg vrelog mirisnog tijela. Hladni kameni koridor vodi me put poluosvijetljene dvorane. Zidovi prepuni slikovitih priča o besmrtnosti i zagrobnom životu. Vlaga se cijedi niz njih. Stižem u omanju prostoriju popločenu pijeskom. Nekoliko baklji, uspavane sjenke na zidovima. Kameni stol u sredini, na njemu kovčeg sa mojim imenom. Miris tamjana razdire zrak. Na zaglavlju stola stoji visoka božanstvena spodoba. Cereka mi se pozivajući me bliže mirnim pokretom ruke. Prepoznajem ga. Anubisove oči zrcale poput dijamanata u ovom polumraku. Njegov šakalov osmijeh poželi mi dobrodošlicu. Da li sam proklet ili ne? Ne znam, nije mi ni bitno u ovom trenutku. Je li moja duša još jedna u nizu onih koje su potratile ovozemaljski život u lovu na nesretnu ljubav? Ako sam i proklet zbog te gluposti srca koje voli onu koju ne može voljeti, pa neka. One trenutke sreće čuvat ću, vrednovat ću poput posljednjeg udisaja. Prepuštam se bezdušno nijemim spodobama da balzamiraju ovu užarenu dušu. Moje izmrcvareno, beživotno tijelo leži mirno, ne pružajući ikakav otpor. Nije me strah. Cjelokupno moje biće usmjereno je na tebe, na tvoju postelju. Ritual je dug. Svojom krvlju ispisujem ljubav na zidovima tvojih snova. Poklopac se polako spušta, tonem u mrak. Tišina mi bubnja u ušima. Tupo.
Moje misli vezane su uz tebe. Tvoja ljubav poput svijeće osvjetljava unutrašnjost mojeg počivališta. Ti živiš tamo daleko u carstvu izgrađenom na obmani srca. Iza smješka patvorene sreće. Okrenula si mi leđa, rekla mi da odlazim, da me više ne voliš. Odbacila si me poput trulog fetusa silovane ljubavi. A znam da lažeš! Čujem kako dišeš, osjećam kako ti srce još uvijek kuca prepuno ljubavi za mene. Skrivaš suze… Trudiš se da ne misliš na mene. Bojiš se jer moje prisustvo, pogled u moje oči kažu kako si pogriješila, kako tvoj život bez mene i nema previše smisla koliko god da se uvjeravaš u to. Nemaš hrabrosti pogledati se u zrcalo. Strah te plamena u očima jer znaš da vatra pročišćava dušu. Ubija sve zablude srca. Boriš se uzaludno sama protiv sebe. A snovi te izdaju. Svake noći izdaju te sokovi tvojeg požude žednog tijela. Čujem te, osjećam te, mirišem te…
Bacaš moje fotografije u vatru, razbijaš zrcalo da ne uđem u tvoje odaje. Ne shvaćaš da si proklevši našu ljubav okovala svoju dušu lancima vječne agonije. Da tvoja bespotrebna patnja isušuje svaku kap tvoje ljupke ljudskosti. Da te patnja veže čvršće uz mene. A svakim danom snovi te poput nebeskih kočija vuku sve bliže meni. Očajnički tražiš izlaz, tražiš zaborav.
Dodir drugog ne može te utješiti, ne može nahraniti vrelu krv tvojih arhanđeoskih žila. Pandže strasti paraju ti dušu kidajući je na tisuće bolnih komadića. Polako shvaćaš da ne možeš živjeti u svijetu gdje tjelesna utjeha za te ne postoji. Trnci požude jašu ti kožom, a ne znaš kako ih obuzdati…
Tužno gledaš prema razbijenom zrcalu. Kupaš izborano lice u pepelu mojih fotografija. Misli su ti već odavno odlutale iza horizonta razuma. Znaš da ne postoje suze koje bi isplakale obmanuto srce. Spremaš se da zaspiš, da zaspiš po posljednji put. Ni pjev ptica, ni žamor probuđene prirode ne mogu ti smiriti nemir pred nepoznatim. Opet se bojiš, bojiš se snova.
Povjetarac donosi odavno izgnani miris jorgovana u tvoje odaje. Prisjećaš se tog mirisa mladosti. Mirisa naše ljubavi. Lahor moje besmrtne ljubavi miluje ti lice. Kida lance tvoje okovane duše. Poput šapata neka zanosna melodija unosi toplinu u tvoje uši. Uspavano srce počinje da ti diše, da diše tek tik pred snom. Razumiješ što se dešava. Osmijeh ti ozari lice. Tvoj pogled po posljednji put pomazi razbijeno zrcalo.
A kad zaspiš ne boj se. Putokazi moje duše krvavo će sjati u polumraku smrtničkog hoda. Samo se sjeti kad budeš čitala slova ispisana mojom krvlju na zidovima svojih snova da te čekam s one strane zrcala, da moja ljubav vječno gori za tebe…Ljubljena!
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovo je dnevnik jednog sasvim običnog neuglednog dječaka kakvog srećete svakog dana na cesti, u tramvaju,… na putu u svoje realnosti. Dnevnik jednog malog neprimjetnog pijuna na šahovskoj ploči života. I iako me vidite, ne zamjećujete me. Što i nije neobično jer danas više nitko ne zamjećuje nikoga i ništa. Vidimo samo sebe. Ponašamo se kao otpali listovi koji više ne poznaju stablo s kojeg su pali ni ne čuju list koji je još do jučer kraj nas disao. Dobrodošli su svi bez obzira na namjere i stanje duha. Jer uostalom, tko još danas ima lice djevičanstva…
Citati
"Svaki događaj je predodređen proročanstvom.
No ako nema heroja nema ni događaja."
Zarin Arctus - podkralj
"Crome! Nikada ti se nisam molio. Nemam vremena za to. Nitko, pa čak ni ti neće se sjećati jesmo li bili dobri ljudi ili zli. Zašto smo se borili i zbog čega smo umrli? Ne. Jedino što će se pamtiti je da su bila dvojica protiv mnogih. Samo to je važno. Cijeniš hrabrost. Zbog toga mi ispuni jednu želju. Daj mi da se osvetim! A ako me ne slušaš…IDI DOVRAGA!!!"
Conan - molitva Cromu
"Žive samo oni koji se bore, kod kojih
izvjesna čvrsta namjera ispunjava duh i tijelo
oni koji se penju na visoke sudbe strmi vrh,
ti žive...
A ostale žalim!"
Victor Hugo
"Kada nas oni koji idu za nama ne mogu stići,
uporno tvrde da smo na pogrešnom putu..."
Mari von Ebner-Eschanbach
"Never increase, beyond what is necessary, the number of entities required to explain anything"
William of Ockham
Intelligence is the flower of discrimination. There are many examples of the flower blooming but not bearing fruit.
Nabeshima Naoshige (1538.-1618.) - samuraj
Life is like unto a long journey with a heavy burden. Let thy step be slow and steady, that thou stumble not. Persuade thyself that imperfection and inconvenience are the natural lot of mortals, and there will be no room for discontent, neither for despair. When ambitious desires arise in thy heart, recall the days of extremity thou has passed through. Forbearance is the root of quietness and assurance forever. Look upon the wrath of the enemy. If thou knowest only whatit is to conquer, and knowest not what it is to be defeated, woe unto thee; it will fare ill with thee. Find fault with thyself rather than with others.
Ieyasu Tokugawa (1543.-1616.) - samuraj
One should not be envious of someone who has prospered by unjust deeds. Nor should he disdain someone who has fallen while adhering to the path of righteousness.
Imagawa Sadayo (1325.-1420.) - samuraj
|
|
