|
Moje mud(r)olije
Čovjek ne shvaća apsurdnost životne realnosti. Ne razumije koliko je kocka sudbine varljiva stvar. Jedan dan si na vrhu, sljedeći si na dnu.
Netko jednom reče da su prijatelji poput ogledala. Shit....ponekad stvarno izgledam ružno.
Trula poezija živi u srcima ljudi koji ne vide dalje od svog nosa. Prava, istinska poezija proizlazi iz ljudi koji dijele svoje osjećaje, misli, želje, nade… svoj život s drugima.
...Ako je suparnik jači od tebe, ti budi brži. Ako je suparnik brži od tebe, ti budi spretniji. Ako je suparnik spretniji od tebe, ti se koristi trikovima da nadvladaš njegove prednosti i zadaš odlučujući udarac...
...Kada pobjeđuješ budi častan, kada gubiš budi još časniji. Nemoj nikada dopustiti da te pobjeda učini oholim i samodostatnim niti da te poraz učini svirepim i gorkim...
|
04.01.2005., utorak
…Prohladno proljetno jutro. Pjev ptica zamro je negdje u noći. Klečim na rubu šume u bojnom redu. Prijatelji, braća stoje rame uz rame. Čekam izlazak sunca gledajući u blaženstvo jutarnjeg horizonta. Nebo preljeveno tisućama boja zaustavi mi dah. Ne molim se nikome, ni bogovima, ni demonima, ni precima... već prebirem bisere po škrinjama svojih sjećanja. Skidam prašinu s davno usječenih slika iz prošlosti, smijem se odavno zaboravljenim smjehovima. Čujem šapat zemlje, pjevuši pjesme moje mladosti i vuče moje biće bliže k sebi. Miris trave ispunjava mi tijelo. Uživam u sebi, uživam u pogledu, uživam u pjesmi.
Topot bubnjeva odzvanja dolinom. Naziru se krvave zastave na horizontu, prvi redovi crnih duša. Moji drugovi se uskomešali, brine ih broj na drugoj strani. Blijedi mole se – svima – i svijetlu i tami. Mole za svoje živote. Siguran sam da je tako i na drugoj strani doline. I oni se boje nas. I mi smo za njih isto tako crni. Stojim gordo, prkoseći besmrtnima. Nisu dostojni mojih misli. A osjećam da nas gledaju te da neće poduzeti ništa kako bi spriječili rijeku krvi koja će upravo poteči da natopi ovu žednu zemlju. I proklinjem ih zbog toga.
I nije me briga što Bogovi misle o meni, o nama. Da li su im oči uprte u nas iz dosade, znatiželje... Da li nam se dive jer smo malobrojni il’ nas žale jer smo lude. Da li nam se smiju. I nije mi važno da li ćemo u sumrak biti heroji, ubojice ili obične budale. Nije mi bitno da li će nas se itko ikad sjećati, a ako hoće po čemu. Ja nisam ovdje zbog slave, osvete ili mržnje, već zbog ljubavi. Jer volim...život. Vidim strah u očima, osjećam ga u srcima svojih drugova ali se ne bojim. Miran sam, spokojan. Slušam zemlju, mirišem vjetar. Zumbuli u zraku...
Crne legije sjurile se niz livadu. Krenuo sam sa smješkom prema njima, polako. Zbunjeno me dočekuju. Boje se moje smirenosti. Boje se moje svjetle oštrice. Misle da je vođena božjom rukom, a ne shvaćaju da je to tek ruka smrtnog čovjeka čistog srca. Moj čelik prolazi mahnito kroz njihovo trulo meso, moje lice mokro je od njihove tamne krvi, mog znoja. I ne znam koliko ih je palo pod udarom mojeg čelika. Gluh sam za krikove njihovih prokletih duša.
Probijajući se kroz njihove nepregledne redove znam da sam izgubio mnoge drugove i mnoge ću još izgubiti. Pitam se koga sam dotaknuo po posljednji put tamo na rubu šume i da li je dodir bio iskren, pun ljubavi...onako ljudski. Pitam se čiji smjeh više nikad neću čuti. Gledam uokolo hrpe mrtvih tjela i znam da svakog od nas čeka neka sudbonosna oštrica ispisana našim imenom. Pitam se da li je ta „moja“oštrica danas na ovoj poljani. I nisam dugo čekao na odgovor. Osjetio sam da dolazi tik prije no što me dotakao njen vrh. Moj pogled ukrstiše se sa pogledom onog čija ju je ruka vodila. Lice mile djevojke usjeklo mi se u mozak. Lik vile, božice. Njen pogled ukočen, njem. Predivna je i neopisivo prestravljena. Upućujem joj blijedi osmjeh, opraštam joj… Jer …ona je tek instrument božje volje. Spuštam pogled prema sudbonosnom metalu.
I dok gledam kako ta oštrica prolazi kroz moju utrobu osjećam bol. I nije me strah jer bol me pročišćava. Pao sam bez snage, spokojan. Osluškujem zemlju. Šapće mi mirnim umiljatim glasom. Miris krvi posvuda – polako nestaje. Gledam svoje beživotno tijelo, ali ne nisam mrtav. Tek moja duša se oslobodi ljuske ovozemaljskog postojanja. Sad je slobodna, diše punim plućima. Osjećam neopisivo olakšanje. Mirišem vaniliju. Smrt nije kraj. Ona je tek…početak.
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovo je dnevnik jednog sasvim običnog neuglednog dječaka kakvog srećete svakog dana na cesti, u tramvaju,… na putu u svoje realnosti. Dnevnik jednog malog neprimjetnog pijuna na šahovskoj ploči života. I iako me vidite, ne zamjećujete me. Što i nije neobično jer danas više nitko ne zamjećuje nikoga i ništa. Vidimo samo sebe. Ponašamo se kao otpali listovi koji više ne poznaju stablo s kojeg su pali ni ne čuju list koji je još do jučer kraj nas disao. Dobrodošli su svi bez obzira na namjere i stanje duha. Jer uostalom, tko još danas ima lice djevičanstva…
Citati
"Svaki događaj je predodređen proročanstvom.
No ako nema heroja nema ni događaja."
Zarin Arctus - podkralj
"Crome! Nikada ti se nisam molio. Nemam vremena za to. Nitko, pa čak ni ti neće se sjećati jesmo li bili dobri ljudi ili zli. Zašto smo se borili i zbog čega smo umrli? Ne. Jedino što će se pamtiti je da su bila dvojica protiv mnogih. Samo to je važno. Cijeniš hrabrost. Zbog toga mi ispuni jednu želju. Daj mi da se osvetim! A ako me ne slušaš…IDI DOVRAGA!!!"
Conan - molitva Cromu
"Žive samo oni koji se bore, kod kojih
izvjesna čvrsta namjera ispunjava duh i tijelo
oni koji se penju na visoke sudbe strmi vrh,
ti žive...
A ostale žalim!"
Victor Hugo
"Kada nas oni koji idu za nama ne mogu stići,
uporno tvrde da smo na pogrešnom putu..."
Mari von Ebner-Eschanbach
"Never increase, beyond what is necessary, the number of entities required to explain anything"
William of Ockham
Intelligence is the flower of discrimination. There are many examples of the flower blooming but not bearing fruit.
Nabeshima Naoshige (1538.-1618.) - samuraj
Life is like unto a long journey with a heavy burden. Let thy step be slow and steady, that thou stumble not. Persuade thyself that imperfection and inconvenience are the natural lot of mortals, and there will be no room for discontent, neither for despair. When ambitious desires arise in thy heart, recall the days of extremity thou has passed through. Forbearance is the root of quietness and assurance forever. Look upon the wrath of the enemy. If thou knowest only whatit is to conquer, and knowest not what it is to be defeated, woe unto thee; it will fare ill with thee. Find fault with thyself rather than with others.
Ieyasu Tokugawa (1543.-1616.) - samuraj
One should not be envious of someone who has prospered by unjust deeds. Nor should he disdain someone who has fallen while adhering to the path of righteousness.
Imagawa Sadayo (1325.-1420.) - samuraj
|
|
