Moje mud(r)olije
Čovjek ne shvaća apsurdnost životne realnosti. Ne razumije koliko je kocka sudbine varljiva stvar. Jedan dan si na vrhu, sljedeći si na dnu.


Netko jednom reče da su prijatelji poput ogledala. Shit....ponekad stvarno izgledam ružno.


Trula poezija živi u srcima ljudi koji ne vide dalje od svog nosa. Prava, istinska poezija proizlazi iz ljudi koji dijele svoje osjećaje, misli, želje, nade… svoj život s drugima.


...Ako je suparnik jači od tebe, ti budi brži. Ako je suparnik brži od tebe, ti budi spretniji. Ako je suparnik spretniji od tebe, ti se koristi trikovima da nadvladaš njegove prednosti i zadaš odlučujući udarac...


...Kada pobjeđuješ budi častan, kada gubiš budi još časniji. Nemoj nikada dopustiti da te pobjeda učini oholim i samodostatnim niti da te poraz učini svirepim i gorkim...


30.12.2004., četvrtak

Gledam u papir, gledam u slova poredana u niz poput vojnika u bojnom redu. Gledam, ali ne vidim. To nisu moje riječi, nisu moji osjećaji. Ne, to ne može biti. Osvrčem se, ali nema nikog pored mene da ga okrivim kako ih je ukrao. Srce boli, no polako shvaćam. Neuhvatljive su projekcije moga srca, moje duše, neuhvatljive poput duge na nebu. Moja ruka ne zna kako da vodi pero. Očito je da nisam poetičar i da nisam prozist.
Ne, ja sam tek amater. I nema smisla otkidati kožu sa svojih ruku jer bol neće donijeti ništa osim BOLI! Ni snažne produhovljene riječi ni slike životnih situacija. Patnje, mržnje, ljubavi... Ama baš ništa. Tek niz nesuvislo nabacanih pojmova koji i ne znaju što tu rade. Kao da su se našli nekom greškom, glupošću ili tek nekim bezazlenim propustom. Pogreškom.
I nema smisla pisati krvlju jer će se slova razvodniti poput tinte na kiši. Rastopit će se riječi kao snijeg na suncu kao da nikad tu nisu ni bile. Jer nisu satkane od kamena poput gradine na brdu da prkose vremenu, čovjeku. Stoljećima.
Bacam pero iz ruku, kunem se da ga nikad više dići neću. Jer ionako je u mojim rukama jalovo, besplodno. Ne zna i ne može da uhvati, da prenese projekcije lutajućih misli mog čudnovatog uma, slike koje ulaze kroz moje bojom nedefinirane oči. Nikako da utjelovi život ovog svijeta u riječi na bijelom papiru. Da ispiše cijelu paletu boja svakodnevnice, osmjeh slučajne prolaznice ili da uhvati čar nebeskog svoda u zoru. Jer ruka ne zna da sluša srce, da čuje uzdahe moje duše. Ne govori jezik mojeg bića. Kao da kroz nju ne teče ista krv. Ona je poput mrtvačke ruke koja beznadno grebe po truloj zemlji tražeći izlaz u svijetlo. U život.
Kao plamen svijeće na buri nestalne su riječi na mom papiru. I nitko na njih ne obraća pažnju jer pažnje nisu vrijedne. Ali baciti pero nema smisla. Treba ga slomiti, smrviti kako razuzdano srce ne bi opet prevarilo um i naložilo mu da ga ponovno digne, da ponovno piše, da ima strpljenja… da ne gubi nadu. A vidim da nema smisla. Jer neće poteći rijeka bajkovitih snažnih stihova već ona agonije i razočarenja. A zašto mutiti vodu kad ima onih koji znaju kako ju očuvati bistrom.
Puklo je pero, smrvilo se. Puklo je i srce. Ali tako je bolje. Tako kaže razum. No nema olakšanja, to ne donosi mir. Donosi tek rijeku suza na čijim valovima jaše slomljena duša gonjena glupošću nestrpljivog, gluhog čovjeka. Osjećam se prevareno i prazno. Gledam u pero i tek sad shvaćam. Nije krivo pero, nije kriva ruka. Kriv je um…

- 17:57 - Mudruj (4) - Iskleši - #

Designed & Mastered
by Narcisa & Gemini

< Mudrovanja On/Off Image Hosted by ImageShack.us Click Here!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ovo je dnevnik jednog sasvim običnog neuglednog dječaka kakvog srećete svakog dana na cesti, u tramvaju,… na putu u svoje realnosti. Dnevnik jednog malog neprimjetnog pijuna na šahovskoj ploči života. I iako me vidite, ne zamjećujete me. Što i nije neobično jer danas više nitko ne zamjećuje nikoga i ništa. Vidimo samo sebe. Ponašamo se kao otpali listovi koji više ne poznaju stablo s kojeg su pali ni ne čuju list koji je još do jučer kraj nas disao. Dobrodošli su svi bez obzira na namjere i stanje duha. Jer uostalom, tko još danas ima lice djevičanstva…
Citati

"Svaki događaj je predodređen proročanstvom.
No ako nema heroja nema ni događaja."

Zarin Arctus - podkralj


"Crome! Nikada ti se nisam molio. Nemam vremena za to. Nitko, pa čak ni ti neće se sjećati jesmo li bili dobri ljudi ili zli. Zašto smo se borili i zbog čega smo umrli? Ne. Jedino što će se pamtiti je da su bila dvojica protiv mnogih. Samo to je važno. Cijeniš hrabrost. Zbog toga mi ispuni jednu želju. Daj mi da se osvetim! A ako me ne slušaš…IDI DOVRAGA!!!"

Conan - molitva Cromu


"Žive samo oni koji se bore, kod kojih
izvjesna čvrsta namjera ispunjava duh i tijelo
oni koji se penju na visoke sudbe strmi vrh,
ti žive...
A ostale žalim!"

Victor Hugo


"Kada nas oni koji idu za nama ne mogu stići,
uporno tvrde da smo na pogrešnom putu..."

Mari von Ebner-Eschanbach

"Never increase, beyond what is necessary, the number of entities required to explain anything"

William of Ockham

Intelligence is the flower of discrimination. There are many examples of the flower blooming but not bearing fruit.

Nabeshima Naoshige (1538.-1618.) - samuraj

Life is like unto a long journey with a heavy burden. Let thy step be slow and steady, that thou stumble not. Persuade thyself that imperfection and inconvenience are the natural lot of mortals, and there will be no room for discontent, neither for despair. When ambitious desires arise in thy heart, recall the days of extremity thou has passed through. Forbearance is the root of quietness and assurance forever. Look upon the wrath of the enemy. If thou knowest only whatit is to conquer, and knowest not what it is to be defeated, woe unto thee; it will fare ill with thee. Find fault with thyself rather than with others.

Ieyasu Tokugawa (1543.-1616.) - samuraj

One should not be envious of someone who has prospered by unjust deeds. Nor should he disdain someone who has fallen while adhering to the path of righteousness.

Imagawa Sadayo (1325.-1420.) - samuraj