|
Moje mud(r)olije
Čovjek ne shvaća apsurdnost životne realnosti. Ne razumije koliko je kocka sudbine varljiva stvar. Jedan dan si na vrhu, sljedeći si na dnu.
Netko jednom reče da su prijatelji poput ogledala. Shit....ponekad stvarno izgledam ružno.
Trula poezija živi u srcima ljudi koji ne vide dalje od svog nosa. Prava, istinska poezija proizlazi iz ljudi koji dijele svoje osjećaje, misli, želje, nade… svoj život s drugima.
...Ako je suparnik jači od tebe, ti budi brži. Ako je suparnik brži od tebe, ti budi spretniji. Ako je suparnik spretniji od tebe, ti se koristi trikovima da nadvladaš njegove prednosti i zadaš odlučujući udarac...
...Kada pobjeđuješ budi častan, kada gubiš budi još časniji. Nemoj nikada dopustiti da te pobjeda učini oholim i samodostatnim niti da te poraz učini svirepim i gorkim...
|
27.12.2004., ponedjeljak
žena-ptica
Nemiran sam. Izlazim u noć, kiša neprestano pada, a ja pratim njezin trag. Capkam ulicama bez određenog cilja promatrajući ljude koji užurbano kreću put svojih odredišta. Odjednom kao neka sjena nešto proleti kraj mene. Ugledan ženu na autobusnom stajalištu. Čudno, nisam je malo čas zamijetio. Izgleda kao da nekog čeka. Golih ramena i pokisla. Ne znam ju, ali osjećam da ju poznam. Znatiželja me odvlači k njoj.
Prilazim joj pokušavajući nešto reći, ali uzalud. Podigla je pogled. Ostao sam bez daha. Ne vjerujem svojim očima, ali prepoznajem ju. To je ona. Mekana, nježna, krhka poput ptice. I vruća, strastvena, nezasitna poput žene. To je žena - ptica. Nestalna, neuhvatljiva, ničija. Simbol ultimativne, čiste ljubavi. Simbol života. Ona bira srca koja sjaje, zrače dobrotom i blagosti. Poput gavrana privučenog nekim sjajnim predmetom. Pružam joj ruku.
Mozak mi se isključio, misli su stale. Ne postoji ništa oko mene samo ja, samo ona, mi. Dok je držim za ruku prepuštam se da me vodi neki nagon. Vjerujem mu bezgranično znajući da me vodi put mog stana. Ne znam kako smo ušli kroz vrata, možda smo uletjeli kroz prozor. Ne percipiram stvari oko sebe, moj pogled, misli, sve je usredotočeno na krevet, na nju. Poput droge udara brzo i oduzima te cijelog.
I dok ližem nektar s njenih usana osjećam se poput boga koji pohlepno pije svoju dozu hlapljive ambrozije kako bi zadržao besmrtnost, vječnost. Njen vrat, njene grudi, leđa prekrivam bezbrojnim vrućim poljupcima. Proždirem je dodirima, pogledom. Nestrpljivo čekajući da prodrem u nju. Moja glad je bezgranična i ona to zna. Obavija me rukama i nogama, poput udava koji se sprema istisnuti i posljednji dah života svoje žrtve. Podatno mi se otvara dok moj ud prati trag njenih sokova. Volim je kao što gladijator voli kurtizanu prije finalne borbe, nesiguran u ishod. Kao osuđenih na smrt kojemu je posljednja želja da kuša juhu ljubavi iz tanjura pohote i strasti. Baš tako…volim je pohotno, strastveno, čvrsto i nježno. Njeni uzdasi vode me u raj, njen krik u ekstazu…
Zaspala je. Gledam je kako mirno diše. Slušam je. Spokoj joj se odražava na licu. Predivna je. Prstima ruke nježno joj milujem dlan. A dok to radim kroz mozak mi prolaze stihovi Parnog valjka: «…Ja sam samo jedan u nizu;
Ne znaš im ni broj;
Drag sam samo kad sam ti blizu;
Tad sam tvoj, samo tvoj…»
I svjestan sam tih riječi kao ničeg do sad. Urezuju se sve dublje i dublje u mozak, srce, bitak mog bića. Ali neću plakati, ne, nemam vremena za to. Želim uživati u njoj, u njenoj blizini dok je još tu, kraj mene. Plakat ću kad nestane kao što to uvijek radi, bez riječi ili znaka da li ću je opet vidjeti, grliti, kušati,… Ili će biti u zagrljaju drugog?
Odupirem se izdajničkom umoru koji donosi sladak san na oči. A ne želim spavati, želim ostati budan, želim je gledati jer ako zaspim nestat će poput ptice kao da nikad nije tu ni bila. Borim se sa snom, ali bezuspješno. Okružio me plašt mističnog slatkog sna. Siguran sam da je to njena magija. No, miran sam. Spokojan. Sretan…
Jutro mi donijelo nemir. Nema je. Iskačem iz kreveta i mahnito je tražim po stanu. Ništa, sve je prazno. Zvao bi joj ime, ali ga ne znam. Ljubav? Patnja? Strast?… Koje je? Razočaran i slomljen vračam se u spavaču sobu. Liježem u krevet proklinjući snove što su se opet tako okrutno, ružno poigrali mojom sviješću. Ležim mirno, misli lutaju brzinom svijetlosti. Ali čekaj! Nešto je drugačije ovog jutra. Ne vidim ništa. Samo osjećam miris dunja… miris spokoja i zadovoljstva. Dolazi sa kreveta. Polako dižem jastuk poput djeteta koje sa strepnjom u srcu otvara božićni poklon nadajući se da je unutra upravo ono što je najviše priželjkivao, čemu se najviše nadao. I evo ga!
Ispod jastuka jedno pero. Mekano, crno, sjajno…. prekrasno. Sad shvaćam da nisam sanjao. Sad znam. Doći će mi opet!!!
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ovo je dnevnik jednog sasvim običnog neuglednog dječaka kakvog srećete svakog dana na cesti, u tramvaju,… na putu u svoje realnosti. Dnevnik jednog malog neprimjetnog pijuna na šahovskoj ploči života. I iako me vidite, ne zamjećujete me. Što i nije neobično jer danas više nitko ne zamjećuje nikoga i ništa. Vidimo samo sebe. Ponašamo se kao otpali listovi koji više ne poznaju stablo s kojeg su pali ni ne čuju list koji je još do jučer kraj nas disao. Dobrodošli su svi bez obzira na namjere i stanje duha. Jer uostalom, tko još danas ima lice djevičanstva…
Citati
"Svaki događaj je predodređen proročanstvom.
No ako nema heroja nema ni događaja."
Zarin Arctus - podkralj
"Crome! Nikada ti se nisam molio. Nemam vremena za to. Nitko, pa čak ni ti neće se sjećati jesmo li bili dobri ljudi ili zli. Zašto smo se borili i zbog čega smo umrli? Ne. Jedino što će se pamtiti je da su bila dvojica protiv mnogih. Samo to je važno. Cijeniš hrabrost. Zbog toga mi ispuni jednu želju. Daj mi da se osvetim! A ako me ne slušaš…IDI DOVRAGA!!!"
Conan - molitva Cromu
"Žive samo oni koji se bore, kod kojih
izvjesna čvrsta namjera ispunjava duh i tijelo
oni koji se penju na visoke sudbe strmi vrh,
ti žive...
A ostale žalim!"
Victor Hugo
"Kada nas oni koji idu za nama ne mogu stići,
uporno tvrde da smo na pogrešnom putu..."
Mari von Ebner-Eschanbach
"Never increase, beyond what is necessary, the number of entities required to explain anything"
William of Ockham
Intelligence is the flower of discrimination. There are many examples of the flower blooming but not bearing fruit.
Nabeshima Naoshige (1538.-1618.) - samuraj
Life is like unto a long journey with a heavy burden. Let thy step be slow and steady, that thou stumble not. Persuade thyself that imperfection and inconvenience are the natural lot of mortals, and there will be no room for discontent, neither for despair. When ambitious desires arise in thy heart, recall the days of extremity thou has passed through. Forbearance is the root of quietness and assurance forever. Look upon the wrath of the enemy. If thou knowest only whatit is to conquer, and knowest not what it is to be defeated, woe unto thee; it will fare ill with thee. Find fault with thyself rather than with others.
Ieyasu Tokugawa (1543.-1616.) - samuraj
One should not be envious of someone who has prospered by unjust deeds. Nor should he disdain someone who has fallen while adhering to the path of righteousness.
Imagawa Sadayo (1325.-1420.) - samuraj
|
|
