Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

Koji čovjek ne bi plak’o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.

Ankica Talić rođena Malenica,nakon oštre zime užitak se malo i sunčati!

Još uvik misli kruže
di tamo di amo
kratko ili duže
na vrime sada i ono davno.

Na lipe đačke dane
u gradu Gelsenkirchenu
navečer i kad svane
sve to na um padne
eh da je opet onom vremenu.

I vidit stare prijatelje
barem od njih neke
eh da se ispune te želje
možda su te misli daleke.

Da se i ruža lipog mirisa
friška i ištan ubrana
pomiriše ki onih dana
sve osta iza kulisa.



Moj unuk,sedmogodišnji Boris Talić!

Lipa su ova dica
i to im govore lica
zubi i slatke oči
a pisma se sroči
iz ljubavi prema svom
Ankici i Borisu mom.



Lipote prirode!



Oduševljen lipotama ovog mista!

Ovdje je rodno misto ćaće mog
ovakve lipote nigdi nema
ja dođoh iz Gelsenkirchena dalekog
viditi lipotu što je golema.