Poskok
Malo sam rovio po starim stvarima i pronašao sam ovu pjesmu koju sam napisao kao učenik Osnovne škole. To je bilo davne sedamdeset i neke godine,a sjećam se da sam na školskoj priredbi za ovo dobio za nagradu zbirku pjesama Alekse Šantića "O klasje moje".
Ljeto,kolovoz, sedamdeset i neke
Moje Iliće "ćelopek" nemilosrdno prži,peče
Ne mogu te rashladiti sve ovozemaljske rijeke
Kad netko u dvorištu prozbori,reče:
"Brzo,tu se uvukao,daj kamen,prut"...
O Bože dragi kako prema poskoku mržnju siju
A ja ću na to poluglasno,onako ljut
"Ne dirajte moju zmiju".
Zašto ubiti to nevino biće
Koje kao i mi na ovome ćelopeku treba životnog soka
I moja zmija treba svoje piće
"Molim vas,ako ste ljudi ne ubijajte mog poskoka".
Međutim,moje riječi nitko ne sluša
Pali se guma,donose prutovi i kamenje
Pa ljudi moji gdje će vam duša
Za poskoka se ne dobija znamenje.
U toku neravnopravne borbe
U meni još tračak nade leprša
Ali ne,nije uspio,ne osmjehnu mu se sreća
Ubili su ljepotana sa hercegovačkog krša.
Nakon tog gnusnog čina sretni nazdravljaju i vino piju
Ja sjedim sam i tužan,moj otac mi se smije
Napravili su zločin,ubili su poskoka
I to pred pjesnikom koji obožava zmije.
Ćelopek - lokalni naziv za temperature preko 40 stupnjeva Celzijusa
Autor: Dražan Mihić
Foto: Gordana Mihić
|
