GDMihić

utorak, 19.01.2016.

Izazov Izazova - Kako je preko noći nastala pjesma "Zorica"

Sada već davne 1989-e godine kao jedan od autora radio sam na prvoj LP ploči mostarskog pjevača Antonia Čarapine. Bio sam vrlo zadovoljan tim projektom pošto su za taj album odabrane čak četiri moje pjesme,a po jednom mom tekstu album je dobio i ime. Na tri numere sam autor teksta,dok na jednoj numeri pojavljujem se kao autor glazbe. Autor preostalog materijala je moj prijatelj i suradnik Mirko Miro Meštrović,a aranžer cijelog albuma je Ivan Vinković koji je inače svirao bas gitaru u orkestru radio televizije Sarajevo. Album se snimao u poznatom sarajevskom studiju "BLAP" čiji je vlasnik bio Brane Likić svojedobno pjevač,gitarista i vođa sarajevske pop grupe "Rezonansa". Studio "BLAP" je u to vrijeme slovio kao jedan od najboljih glazbenih studija u tadašnjoj državi i dobiti termin za snimanje u "BLAP"-u bila je privilegija,a tu se vrtjela sva krema sarajevske i jugoscene koja bi se momentalno zadesila u gradu ispod Trebevića. Znao sam da će to snimanje biti prvorazredan doživljaj i tom prigodom sam potegnuo iz inozemstva za rodni grad željeći da budem osobno prisutan na tom snimanju.

Dan prije snimanja proveo sam u društvu mojih roditelja. Htio sam da budem s njima cijeli dan pošto se sutra ujutro rano putovalo za Sarajevo,a ja se sa snimanja neću vratiti u rodni grad već idem nazad u inozemstvo. Negdje oko 17 sati kazao sam roditeljima da idem malo izaći vanka tek toliko da vidim stare dripce iz kraja i da sa njima popijem piće. Otišao sam u kafić gdje se skupljala moja ekipa iz djetinjstva i nakon nekih sat vremena vratio se doma. Već na kućnom pragu otac mi je kazao da je dolazio "Folcika" i da je ostavio poruku da moram hitno doći kod njega doma pošto su se desila neke promjene u vezi sutrašnjeg snimanja. "Folcika" je inace bio Mirko Meštrović, a moj otac ga je zvao "Folcika" pošto je Mirko vozio crni Volkswagen "Bubu". Ja sam odmah pomislio da nešto nije u redu i da najvjerojatnije sutra ne putujemo na snimanje ploče u Sarajevo. U tadašnje vrijeme nije bilo mobitela pa mi je dok sam vozio prema Mirkovoj kući svaka minuta bila duga kao godina. Kroz glavu su mi prolazile crne misli da je krenulo po zlu i da od puta za Sarajevo nema ništa,a ja potegnuo iz inozemstva da tu budem prisutan. Kao što već napisah u studio "BLAP" je dolazila sva glazbena krema pa sam imao prigodu da uspostavim nove poslovne kontakte i sklopim nova poznanstva. Kad sam došao kod Mirka on mi je otvorio ulazna vrata,a ja sam odmah pitao da li to sutra ne idemo na snimanje. On se samo nasmijao i kazao mi da uđem u kuću i da je sve u redu. Kada smo sjeli u dnevni boravak kazao mi je da sam ja trenutno jedini čovjek koji može da pomogne da se snimanje ne odgodi. To me začudilo jer zašto bih ja bio taj koji može da utječe na takvo nešto.

Nakon što je pred nas donešena kava koju je majstorski kuvala njegova mama Kata,Mirko mi je objasnio u čemu je problem. Kazao mi je da je Ivan Vinković obećao da ce besplatno uraditi aranžmane za cijeli album i odsvirati bas gitaru ali pod uvjetom da se na albumu nađe jedna Vinkovićeva pjesma. Problem je bio u tome što Ivan Vinković nikada nije pisao glazbu na tekst već samo glazbu i sada je trebalo za jednu njegovu glazbenu numeru pronaći adekvatan tekst. Na stolu se nalazila jedna audio vrpca u trajanju od dva puta po četrdeset i pet minuta. On je uzeo tu vrpcu,stavio ju je u kasetofon i zajednički smo je preslušali. Nakon toga dao mi je tu audio vrpcu i kazao da ja do polaska na put sutra ujutro treba na tu glazbu da napravim tekst pjesme. Inače na cijeloj toj vrpci nalazio se samo demo snimak na koji sam trebao napisati tekst. Pošto sam imao puno gotovih tekstova pomislio sam da to i nije neki izazov i da ću to odraditi bez problema. Bio sam samouvjeren i sretan zbog toga što je upravo meni ukazano takvo povjerenje,a to mi je ujedno bilo i priznanje. Mirko je inače tip kojemu se nigdje ne žuri,a i veliki je šaljivdžija pa vidjevši moju euforiju nije htio odmah da mi kaže sve. Tek kada sam krenuo doma onako samouvjeren kazavši mu da ne brine i da ću ja taj tekst napraviti za malo vremena kroz smijeh mi je kazao da to nije sve. Upitao sam ga šta je sad,a on mi odgovori da ne mogu pisati ono što ja hoću već da se pjesma mora zvati "Zorica". Naime,Zorica je ime supruge pjevača Antonia Čarapine i on je uslovio da se jedna pjesma mora zvati po njoj. E to je već bio izazov. Na gotovu glazbu ubaciti namjenski tekst nije nimalo jednostavno,a još jedan od problema bio je taj što kompozitor Vinković ima samo njemu svojstven stil komponovanja sa primjesama jazz glazbe. Ma komplikovano do bola. Mirko je primjetio da sam ja izgubio samopouzdanje i da su mi lađe potonule. Nasmiješio se i kazao mi "hajde idi doma završi to jer ti to znaš i možeš pa se vidimo ujutro pred putovanje". Ja sam uzeo onu vrpcu i razmišljao kako to odraditi. Sve mi je izgledalo kao nemoguća misija,ali nisam se htio predati. Prihvatio sam veliki izazov i hrabrio sam se rijecima "ti to možes,ti to znaš,ti to hoćeš". Došavši doma pozdravio sam roditelje i odmah otišao u moju malu sobu. Uzeo sam kasetofon i počeo sa preslušavanjem demo snimka. Prvo sam pokusavao da ubacim neke gotove pjesme ali nije išlo. Ništa se nije uklapalo. Ne znam šta sve nisam pokušao ali rješenja nisam imao. Vrijeme je brzo prolazilo,bližilo se svanuće, a ja nisam krenuo s mrtve točke. Ne ide pa ne ide. Oko mene gomila papira, kasetofon stalno vrti isto, mozak samo što ne eksplodira. Prihvatio sam veliki izazov i sada se valjalo boriti s tim. Razmišljao sam šta ako ne uspijem. Nije mi bilo lako. U jednom momentu sam legao na kauč, ugasio svjetlo u sobi i u glavu su mi se počele vrtjeti rime i stihovi. Osjetio sam da "Zorica" dolazi i da ću je uskoro imati napisanu na papiru. Tako je i bilo. Nekako sa prvim zrakama sunca koje je izlazilo iznad Veleža na papir sam napisao i pjesmu "Zorica". Te noći nije bilo spavanja,sa roditeljima sam popio jutarnju kavu i krenuo prerma Mirkovoj kući. Kod njega smo par puta uz tekst preslušali Vinkovićevu glazbu zaključivši da se "Zorica" može naći na prvoj ploči Antonia Čarapine. Krenuli smo put Sarajeva i "Zorica" je isti dan snimljena u studiju "BLAP" u sarajevskoj Skenderiji.

Eto to je bio jedan moj veliki izazov koji sam na sveopće zadovoljstvo uspješno odradio. Jednom ću u mojoj arhivi pronaći audio vrpcu sa pjesmom "Zorica" i postaviti ću je na Youtube i blog. Ovdje ću još samo pomenuti refren te pjesme koji ide ovako:

Zorici ću dati jedno ludo srce
Jednu ludu dušu koja za nju diše
Zorici ću dati sve što ona hoće
Beskrajnu ljubav i još mnogo više...


Autor: Dražan Mihić

Pošto na Youtube-u nema pjesme Zorica uz ovaj moj prilog ću postaviti jednu drugu glazbenu numeru u izvedbi Antonia Čarapina. Uživajte!

- 15:52 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se