srijeda, 22.02.2012.
Nije James već je Clint
Dođe i to vrijeme kad čovjek počne vagati, koristiti vještinu balansiranja, interpersonalnog pregovaranja o poželjnom i onom od čega bi trebalo bježati. U nekim godinama više se ne bježi. Više ništa ne izgleda toliko strašno i nepodnošljivo da ne bi ušlo u legitimnu borbu pregovaranja, nešto što se ne da progutati.
Dođe i to doba da se više ne traži James Dean, već se Clint Eastwood pokaže potrebnijim. Valjda jer ženi treba sigurnost - pancirka i pištolj (čitaj: par muških muda i hrabrost da ih upotrijebi). Pa makar za samoubojstvo, ukoliko shvati da je pogriješila u odabiru i da bi joj James nekako više odgovarao. Život u paru bi da, trebao biti zabavan no, genetski uzrokovanom inercijom pospješenom surovosti životne stvarnosti i dnevne praktične dokolice, više od zabave ženi treba sigurnost i zaštita, pomoć i partnerstvo. Al', istinsko partnerstvo koje se manifestira u onom osjećaju da na svog partnera možeš računati, da je tu na raspolaganju. U takvim uvjetima će žena uvijek i s lakoćom naći razloga za smijeh. Način da se ugrije. Da u paru nikada ne bude hladno, da nikada ne stane cirkulacija, da se krećete, po mogućnosti uvijek naprijed jer samo u tom smjeru može biti neki napredak, izazov, uzbuđenje, nešto (više). No, je li više ono čemu zapravo treba stremiti? Nije li tamo gdje je više, uvijek i opasnost da bude previše, da bude viška a da se u višku krije i loše? Koji megaloman je bio uistinu sretan čovjek? Ako ga tko poznaje neka mi ga pokaže. Jel' među živima? Jel' tu, s nama? Smije li se? Posjeduje li pištolj? Jel' cool kao Clint?
Hoćeš - nećeš, novac je od pamtijevijeka u srodnoj vezi s količinom privrženosti. Budući da, u patrijarhatu, kojeg žene gnoje kako bi muškarci uspijevali u svim uvjetima i podlogama, oni u većini slučajeva i danas, manje ili više simbolički, kupuju žene. Što god mislili o tome, činjenica je da svi mi imamo svoju cijenu. Netko ju je dobro odredio, dok ostali često pogriješe u samoprocjeni. Svatko od nas ulazi u odnos, vezu bilo koje naravi s određenim očekivanjima što se pokaže kao jedna od najvećih pogrešaka. Formiranjem romantizirane i idealizirane slike drugoga, situacije, odnosa ili čega već, obojane našim vlastitim projekcijama dovodimo se u opasnost od sklapanja po nas nepovoljnog ugovora. Otvoriš lijepo upakiranu kutiju, prekopaš njen sadržaj i ustanoviš da u njemu nema onoga što si očekivao naći. Svakome se u životu omakne da ne obrati pažnju na sitna slova, no stvar je ionako u načinu na koji se suočavamo sa sanacijom vlastitih sranja. Obično tada pošteni i vješti među nama pronađu najbolje rješenje, dok se oni ogorčeni i omađijani egom uvaljaju u vlastita govna i ostanu smrditi do kraja života.
- 12:59 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (2) - Can' touch this! - #
