subota, 02.04.2011.
Asketska nevjesta
Spustila sam ručnu. Svečano sam se odrekla svih nepotrebnih inhibicija. Rasplela sam ruke iz čvorova pa se usudim. Pitam bez ustezanja. Ponudim što imam na raspolaganju, a što nemam ne obećajem. Poštena igračica.
Silno se veselim svim otvorenim mogućnostima za leptiriće u trbuhu. Nečemu što će me izbiti iz zacementiranih cipela zbog kojih se spotičem i padam na nos. Svaki put kad mi se otvori apetit. I baš kad pomislim da mi je život nešto fino servirao, otkrijem prevaru. Činjenicu da život neće učiniti za tebe ono što moraš učiniti sam.
Tako mi je malo potrebno da budem sretna. S godinama sve manje. Utvrđujem to gradivo. Učim odbaciti suvišna znanja. Riješiti se usvojenih informacija i vještina koje me usporavaju, opterećuju mi ego suvišnom prtljagom, opterećuju ponos, hrane predrasude. Wannabe asketska nevjesta. Koja voli ugnjezditi svoja sićušna stopala u cipele na visoku petu od fine talijanske kože. I po tkoznakoji put, stavljam se na kušnju. Ponovo si utirem teške rute, podvrgavam se testiranjima, konstantnim preispitivanjima, samoevaluaciji. Na sebi radim puno radno vrijeme uz učestale prekovremene. Dovoljno za beneficirani. Samo da mi je naći put do šaltera na kojem ću sve to unovčiti, učiniti adekvatnu kompenzaciju, za osobnu dobrobit...nešto konkretno. Nešto praktično. Upotrebljivo u praksi, stvarnom životu.
Obaram vlastite rekorde u strpljenju. Zajedno s upornom, tvrdoglavom vjerom da je vrijednost proporcionalna strpljenju. Odbijam vjerovati da se neće isplatiti. Kao što odbijam polovična rješenja i nedorečene i nezačinjene okuse, emocije, odnose, karaktere, razgovore, zvukove, dodire. Nisam skromna po tom pitanju. I dobro je sve dok je tako.
- 02:29 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (3) - Can' touch this! - #
