utorak, 20.10.2009.
Hoće da me boli kod čika zube?
Idući predsjednik Hrvatske trebao bi biti Antuntun! Samo on na čelu naše države može biti slika i prilika Hrvatske! Prava je šteta da današnji dvadesetogodišnjaci nikada nisu čuli za dotičnog junaka. Grigor Vitez kao hrvatski Nostradamus još je oko 1950.-e, predvidio hrvatsku stvarnost!
Neki dan Vijesti su nas izbombardirale zastrašujućom činjenicom kako Hrvatskoj manjka liječnika. Kao da je to nešto čemu se treba čuditi. Svake godine drastično raste broj učenika koji napuštaju srednjoškolsko, pa i osnovnoškolsko obrazovanje, a kamoli ne fakultete. To im nije toliko interesantno. Ali je zato za čuditi vijest kako svake godine opada broj upisanih brucoša na Medicinske fakultete u državi. Desetljećima su se na medicinske fakultete upisivala privilegirana djeca liječnika dok se ne bi ispunila kvota studenata uz potporu države, a ostala mjesta ispunjavala su djeca «anonimusari» koji su si mogli priuštiti 100-godišnji studij koji po semestru košta oko 5 tisuća kuna! ( Unaprijed se ispričavam ako sam pogriješila cifru. Ne poznajem niti jednog studenta medicine pa se povodim špekulacijama i prisluškivanim razgovorima po hodnicima studentskih menzi.) Nakon godina i godina pumpanja ega, pardon, studiranja, slijedi mukotrpno traženje specijalizacije idućih 4 godine u kojima se mladi napuhanci preseravaju u klompama po hodnicima, guzeći se starijim «kolegama» koji ih njima i ne smatraju, zatim slijede sati i sati ispijanja kava u ofucanim državnim bolnicama i ordinacijama provocirajući strpljive pacijenata obaranjem rekorda u duljini čekanja u čekaoni. I sve to za prosječnu plaću od 9.000 kuna. Ne znam tko normalan u ovoj državi može smatrati plaću od 9.000 kuna mizernom, a kamoli prosječnom, ali da je omjer uloženog truda u obrazovanje nesrazmjeran sa zarađenom plaćom, to svakako vrijedi. Pogotovo, kada su svi naglo postali oprezni i mito free! Govoreći iz iskustva u čekaoni, mislim da ne zaslužuju niti 4.000!
Davno su prošla vremena kada su učitelji, liječnici i svećenici bili štovani kao svete krave u Indiji. Sva tri navedena poziva su podcijenjena, stigmatizirana i obescjenjena. Što pritiskom javnosti, što slučajevima korumpiranih i seksualno nasilnih pojedinaca.
Mladi ljudi su danas pametniji, ali i obeshrabljeniji. Gledajući iz dana u dan kako djeca bogatih i utjecajnih roditelja uspjevaju bez kredibiliteta, gube povjerenje i nadu u sustav koji će prepoznati istinski talent i njegovati ga. Neki od takvih odustaju, ostali se prilagođavaju sustavu i mimikriraju se u oblike korupcije unutar svog prirodnog okoliša. Takvi će prije nanjušiti izvor veće love, od liječničke plaće. Snalažljivi i savitljivi se time neće zadovoljiti.
Odavno sam prestala očekivati da u udobnim foteljama u kojoj se saftaju guzice onih koji odlučuju o našim sudbinama i slobodama, sjede dalekovidni ljudi koji rade za promjene. Barem one na bolje! Slijedom toga teško da će novi ministar znanosti, obrazovanja i športa poduzeti akcije tipa: smanjenje preskupih školarina, sustavno praćenje uspjeha studenata i stimuliranje najboljih nagradama kao što su adekvatne stipendije, pronalazak željene specijalizacije, sigurno radno mjesto nakon fakulteta, pa makar ono bilo na područjima posebne skrbi...jer bi na taj način studentima bilo bolje, jer bi se smanjila nezaposlenost, jer bi se pridonijelo decentralizaciji, jer bi se razvijala područja posebne državne skrbi, stimuliralo lokalnu zajednicu, mlade ljude...Jer to bi značilo napredak, pomak, boljitak. A ne, ne. Ne d'o Bog!
- 14:12 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (1) - Can' touch this! - #
