srijeda, 14.10.2009.
Prilozi metodi indukcije: Kako izvaditi glavu iz guzice?
Da su riječi poput Vizija, Misija, Strategija, Evaluacija kao i njihov smisao, poznate ljudima koji donose važne odluke u našem društvu možda bi ono i funkcioniralo. Kažemo kako bez ambicija i cilja nema ni rezultata. Ja bih nadodala kako ambicije i ciljevi sami po sebi više nisu dovoljni. Bez temeljito osmišljene i determinirane misije i vizije, a naročito bez precizno definirane strategije koja se temelji na realnoj provodivosti, ne možemo očekivati zadovoljavajuće rezultate. A svaka funkcionalna strategija podrazumijeva kako kvalitativni tako i kvantitativni sustav evaluacije ili (pr)ocjenjivanja (ne)učinka.
Počevši od vlastite obitelji, pa do vladajućih političkih struktura i same države, unutra i prema van. Njenom percepcijom u svijetu.
Ako čovjeku koji zasniva obitelj nije jasno u njegovoj vlastitoj glavi kakvu obitelj želi imati, kakvu djecu želi odgojiti, vrlo je vjerojatno da će odgojiti ljude s osrednjim stavovima, navikama i lošim sustavom vrijednosti. Ako recimo, poduzetnik koji osniva tvrtku nema predodžbu kakvu tvrtku danas - sutra želi afirmirati te kakvu budućnost svojim proizvodom i/ili uslugom želi ostvariti, najvjerojatnije je da će ta tvrtku ili vrlo brzo propasti ili u najboljem slučaju proizvod neće ostvariti svoj najveći mogući potencijal.
Hrvatska kao država nema apsolutno nikakvu viziju. A ako je u kojem slučaju i ima, onda ima vrlo manjkavu strategiju kojom je ostvaruje. Jer, ako ja, kao politički osviještena i socijalno osjetljiva građanka ove zemlje nisam upoznata s vizijom zemlje u kojoj živim i djelujem, kako će narod koji se ne smatra političnim, niti u kojem smislu zainteresiranim u tom pogledu, znati kamo stremi država u kojoj živi, koju budućnost u njoj može očekivati? Kakvom državom Hrvatska želi biti? Kakvima mi, kao njeni građani želimo biti? Tko su i kakav su narod Hrvati? Kakva je vizija, budućnost zemlje? Kakva je misija odgojno – obrazovnog, a kakva zdravstvenog sustava? Imamo li gospodarsku strategiju?
Ja priznajem, ne znam odgovoriti na ova pitanja. A osim silnog natlapanja o ulasku Hrvatske u Europsku uniju kao prioritetu države, njenoj najvažnijoj misiji, sumnjam da bi i naši političari znali išta drugo odgovoriti. U slučaju da nešto suvislo i odgovore, pitam se kakav je to onda strategija iliti način na koji će se ostvariti postavljeni ciljevi kada jednom prosječnom građanu nije jasno što se u njegovoj državi događa? Očito je da svakako nije transparenta. Jer da je, narod barem ne bi bio zbunjen. Mišljanja sam da, ako ljudi znaju što se događa, znali bi se prema problemu i postaviti, oformiti nekakav stav te ovisno o njemu u reagirati na određeni način. No, čini mi se kako vladajućoj strukturi ovakva letargična klima i odgovara, pogoduje njihovom konformizmu i manjku kompetencije za funkcije koje obavljaju.
Kada (konačno) i uđemo u tu "famoznu" Europsku uniju, što će nam se dogoditi? Neće nam zasigurno pripadnost Europskoj uniji uništiti nacionalni identitet jer smo to davnih dana učinili sami sebi. Pomanjkanjem jasne predodžbe o sebi samima, učinili smo sami sebe neprepoznatljivima, neinteresantnima, nekompetentnima i nekonkurentnima. A što je još gore, budući da nismo imali ni kakvu - takvu strategiju, sada ne možemo niti evaluirati zašto smo si i na koji način to učinili. Upravo zato ne možemo doći ni do rezultata i zaključaka zašto je tomu tako i što trebamo učiniti da nam se greška na ponovi. A mi volimo ponavljati svoje pogreške. Činimo to svake 4 godine dajući do znanja sami sebi da ne znamo gdje nam je dupe, a gdje nam je glava. Osim političara, koji znaju da im je glava zabijena u dupe.
- 16:55 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (1) - Can' touch this! - #
