petak, 02.10.2009.
Zašto je kurikul izgubio um?
Kao da je to neka šokantna vijest da 87,4% gimnazijskih maturanata treba instrukcije iz matematike? Meni je npr. fascinantniji podatak da u 2009. godini, kada ljudi već borave na Marsu, kućni ljubimci su u Kini i Japanu čuda robotike i klonirane životinje, našoj je djeci matematika još uvijek ovijena velom mistike, a rješavanje zadataka transcendentalno iskustvo! Čitam u novinama komentare razno – raznih stručnjaka o našem odgojno – obrazovnom sustavu koji je postao farsa, sam sebi dovoljan, kako učenici u školama bespomoćno i demotivirano sjede, a na instrukcijama uče. To što ne znaju baratati kompliciranim vektorima manje me ugrožava od činjenica da itekako znaju baratati šakama ako im profesorica zaključi negativnu ocjenu, ili ih kolega iz susjednog razreda krivo pogleda. Biflaju činjenice, zadovoljavaju formu u kojoj ne vide smisao a kamoli sadržaj, a mi svi sjedimo i čudom se čudimo kako nam se djeca pretvaraju u čudovišta. Pored desetaka tisuća učitelja, profesora, savjetnika, stručnih suradnika, znanstvenika, akademika i sličnih im pajdaša ujedinjeni u jednom misiji «da ne rade apsolutno ništa dok god im se može», koji griju svoja dupeta u gnjezdima, pardon ugodnim stolicama u uredima državnih institucija, agencija, zavoda...učenici u našim školama ne znaju gdje im je dupe, a gdje im je glava, a najtužnije od svega je to što i ne znaju gdje ih mogu pronaći, otkuda uopće krenuti u potragu.
Jedva čekam da Nacionalni kurikul(um) konačno ugleda Sunce! Zanimljivo je kako su iz ove fatamorganske riječi izbacili slova koja bi trebala činiti okosnicu same riječi!?! Baš me zanima hoće li i kako će funkcionirati dokument koji predstavlja temelje odgoja i obrazovanja predškolskog, školskog i srednjoškolskog obrazovanja, skup svih očekivanja, postignuća i kompetencija koje svako dijete prolaskom kroz odgojno – obrazovni sustav treba i mora postići. Mi, Hrvati, vrlo smo vješti u donošenju zakona i pravilnika za čije provođenje nemamo strategije, uvjeta, mogućnosti, a naročito sustav kontrole i evaluacije.
Živo me zanima što naši stručnjaci koji su radili na osmišljavanju ovog dokumenta smatraju postignućima, kakva su im očekivanja od djece? Koje su to kompetencije koje su zaista potrebne mladom čovjeku da fukcionira u ovom društvu? Iskreno se nadam da su uzeli u obzir dimenziju životne realnosti i duha vremena u kojoj živimo, jer kompetencije fukcionalnog ljudskog bića kada sam ja kretala u školu za vrijeme Tita podrazumijala su sasvim neka druga znanja, vještine i sposobnosti umotane u bonton, za razliku od onih koja su nužna današnjem mladom djetetu i čovjeku. Ono što je uništilo generacije mladih ljudi, kao i kompletan hrvatski odgojno – obrazovni sustav je činjenica da su kompetencije i odgojno – obrazovna postignuća zaglavila u vremenima Branka Kockice i Ježurke Ježić, dok je našu zemlju kosio rat sa svim svojim užasima i ranio naš cijeli narod svim mogućim oružjima. Preživjeli smo najgore oblike tranzicijske reinkarnacije, hrlimo kao bezglave ulizice ka Zapadnoj Europi, dok nam je glava još uvijek zabijena u pijesku. I sve to dok se djeca u našim školama guše pod tonama suvišnih podataka koji služe svemu samo ne osposobljavanju mladih ljudi da pronađu sebe a zatim posao, da postanu dobri partneri voljenoj osobi, kvalitetni roditelji, marljivi i učinkoviti radnici, aktivni i odgovorni građani, da doprinose društvu u cjelini i okolišu u kojem žive.
No, ne treba srljati sa sivim prognozama dok radna verzija dokumenta još uvijek skuplja prašinu na stolovima stručnog povjerenstva i čeka nalog s neke više pozicije, malo udobnije fotelje koja sa životima i umovima naših mladih ima neke svoje planove. Možda je um iz Nacionalnog kurikuluma nestao kao skrivena poruka i nagovještaj gdje će završiti umovi budućih generacija. U ropotarnici povijesti! Tamo gdje smo ih zadnji put smjeli i umjeli koristiti. U budućnosti za to neće biti prilike, jer je ovom stadu ovaca dovoljno da njihov pastir ima um. U svijetu robova, samo robovlasnik ima privilegiju da skloni um s mjesta gdje smatra da on nije poželjan.
- 09:57 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (6) - Can' touch this! - #
