Free Hit Counter Zašto je kurikul izgubio um? - Autentična gđica Pica Zlica - Blog.hr

petak, 02.10.2009.

Zašto je kurikul izgubio um?

Kao da je to neka šokantna vijest da 87,4% gimnazijskih maturanata treba instrukcije iz matematike? Meni je npr. fascinantniji podatak da u 2009. godini, kada ljudi već borave na Marsu, kućni ljubimci su u Kini i Japanu čuda robotike i klonirane životinje, našoj je djeci matematika još uvijek ovijena velom mistike, a rješavanje zadataka transcendentalno iskustvo! Čitam u novinama komentare razno – raznih stručnjaka o našem odgojno – obrazovnom sustavu koji je postao farsa, sam sebi dovoljan, kako učenici u školama bespomoćno i demotivirano sjede, a na instrukcijama uče. To što ne znaju baratati kompliciranim vektorima manje me ugrožava od činjenica da itekako znaju baratati šakama ako im profesorica zaključi negativnu ocjenu, ili ih kolega iz susjednog razreda krivo pogleda. Biflaju činjenice, zadovoljavaju formu u kojoj ne vide smisao a kamoli sadržaj, a mi svi sjedimo i čudom se čudimo kako nam se djeca pretvaraju u čudovišta. Pored desetaka tisuća učitelja, profesora, savjetnika, stručnih suradnika, znanstvenika, akademika i sličnih im pajdaša ujedinjeni u jednom misiji «da ne rade apsolutno ništa dok god im se može», koji griju svoja dupeta u gnjezdima, pardon ugodnim stolicama u uredima državnih institucija, agencija, zavoda...učenici u našim školama ne znaju gdje im je dupe, a gdje im je glava, a najtužnije od svega je to što i ne znaju gdje ih mogu pronaći, otkuda uopće krenuti u potragu.
Jedva čekam da Nacionalni kurikul(um) konačno ugleda Sunce! Zanimljivo je kako su iz ove fatamorganske riječi izbacili slova koja bi trebala činiti okosnicu same riječi!?! Baš me zanima hoće li i kako će funkcionirati dokument koji predstavlja temelje odgoja i obrazovanja predškolskog, školskog i srednjoškolskog obrazovanja, skup svih očekivanja, postignuća i kompetencija koje svako dijete prolaskom kroz odgojno – obrazovni sustav treba i mora postići. Mi, Hrvati, vrlo smo vješti u donošenju zakona i pravilnika za čije provođenje nemamo strategije, uvjeta, mogućnosti, a naročito sustav kontrole i evaluacije.
Živo me zanima što naši stručnjaci koji su radili na osmišljavanju ovog dokumenta smatraju postignućima, kakva su im očekivanja od djece? Koje su to kompetencije koje su zaista potrebne mladom čovjeku da fukcionira u ovom društvu? Iskreno se nadam da su uzeli u obzir dimenziju životne realnosti i duha vremena u kojoj živimo, jer kompetencije fukcionalnog ljudskog bića kada sam ja kretala u školu za vrijeme Tita podrazumijala su sasvim neka druga znanja, vještine i sposobnosti umotane u bonton, za razliku od onih koja su nužna današnjem mladom djetetu i čovjeku. Ono što je uništilo generacije mladih ljudi, kao i kompletan hrvatski odgojno – obrazovni sustav je činjenica da su kompetencije i odgojno – obrazovna postignuća zaglavila u vremenima Branka Kockice i Ježurke Ježić, dok je našu zemlju kosio rat sa svim svojim užasima i ranio naš cijeli narod svim mogućim oružjima. Preživjeli smo najgore oblike tranzicijske reinkarnacije, hrlimo kao bezglave ulizice ka Zapadnoj Europi, dok nam je glava još uvijek zabijena u pijesku. I sve to dok se djeca u našim školama guše pod tonama suvišnih podataka koji služe svemu samo ne osposobljavanju mladih ljudi da pronađu sebe a zatim posao, da postanu dobri partneri voljenoj osobi, kvalitetni roditelji, marljivi i učinkoviti radnici, aktivni i odgovorni građani, da doprinose društvu u cjelini i okolišu u kojem žive.
No, ne treba srljati sa sivim prognozama dok radna verzija dokumenta još uvijek skuplja prašinu na stolovima stručnog povjerenstva i čeka nalog s neke više pozicije, malo udobnije fotelje koja sa životima i umovima naših mladih ima neke svoje planove. Možda je um iz Nacionalnog kurikuluma nestao kao skrivena poruka i nagovještaj gdje će završiti umovi budućih generacija. U ropotarnici povijesti! Tamo gdje smo ih zadnji put smjeli i umjeli koristiti. U budućnosti za to neće biti prilike, jer je ovom stadu ovaca dovoljno da njihov pastir ima um. U svijetu robova, samo robovlasnik ima privilegiju da skloni um s mjesta gdje smatra da on nije poželjan.

- 09:57 -

Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (6) - Can' touch this! - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Povijest bolesti:

Disciplina kičme
Nije James već je Clint
Cenzuritis (poezija)
Pucaj, ne bojim se (poezija)
Djevojka iz oglasa (poezija)
Naslovna (poezija)
U ime oca, sina i svih nas luđaka (poezija)
Tuga ogranskog porijekla (poezija)
Otporna na euforiju (poezija)
Tko se boji ljubavi još?
Ručna vs. tepih
Status naš svagdašnji
Tko tu kome i za koga?
Asketska nevjesta
Dođi u moj vrt na čaj da vidiš stari turski običaj!
Pica Zlica Mrzilica
Šupljoglave (Croatia's finest)
Doktor Koliba
Nepotizam i nebiseštelzameritizam
Što je zajedničko Titu i Jadranki Kosor?
Poljubi me ravno u dupe
5 razloga zašto mrzim Cinestar
Kad žena osjeti zov šparhet, padele i kuhače
Jutarnja pornografija
Tko me, dovraga, inhibir'o?
Sanaderu nema tko da piše
Forma bez sadržaja (Novogodišnja)
Izbor za Ljigu Ljigića, pardon, predsjednika države
Maži, maži, maži me, ti me mažeš najbolje
Ljubav po defaultu
Privatna prčija
Ženske guzice lete u ropotarnicu povijesti
Hoće da me boli kod čika zube?
Kako izvaditi glavu iz guzice? (Prilozi metodi indukcije)
Zašto je kurikul izgubio um?
Svadba. Čak i zvuči dosadno.
Vozač autobusa koji me silovao
Orgazam na katu (poezija)
Svi predsjednički psi za utrku
Hrvatska - zemlja za (samo)ubilački turizam
Reklame, pederluk i sredstva za čišćenje
Sveto trojstvo: U ime Armade, Torcide i Bad Blue Boysa
Handyman iliti vješt s rukama
Ljubomora i ostale spolno prenosive bolesti
Luzeri ili louneri
Biti(,) mirna, tiha i sretna
Dr. Evil
Ekološka
"Na okolo salata..."
Zasro' i pobjego' a da ni dupe nije obrisao
Zlatna muda
44 kg horora, pardon Thrillera!
Dekadencija društva i države (vol.2)
Strah i prezir u hrvatskom školstvu (vol.1.)
I ti možeš postati blistava zvijezda na našem estradnom nebu
Hepines vs. herpes
Emancipacija (muškarci kolutaju očima, žene se nakostriješe)
Otkriće za mladiće (proza)
Gradonačelnikova kći (poezija)
Misija zvana "Biti ženom"
Recesija vulgaris
Dekadencija društva i države

Pronađi me u predgrađu

Loading

Poštanski sandučić Pice Zlice

gdjicapicazlica@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se