ponedjeljak, 14.09.2009.

Vozač autobusa koji me silovao

Bila sam tek školarka koja je sa svojim razredom krenula na izlet u Mexico. Kožna sjedala u autobusu su se topila od vrućine, a smrad znoja prištavih tinejđera me je tjerao na povraćanje. Vozač autobusa je cijelim desetosatnim putovanjem davio svojim izborom muzike, a profesorica nije prestajala pričati, zanesena svojim seminarskim radom od 73 stranice, koji je pripremala 3 mjeseca za ovu sjajnu priliku, kao što je školski izlet. Konačno, bilo je vrijeme za još jednu 10-minutnu pauzu. Stajalište je bilo pusto i nestvarno tiho. Čuli su se samo čvrci i škripanje oglasne, zahrđale ploče na kojoj je pisalo da litra benzina danas ima istu cijenu kao i boca Coca-cole od litre i pol. Dolar i 28 centi.
Otišla sam iza pumpe, sjela na drvene stepenice i zapalila cigaretu. Ubrzo, zamnom je došao vozač autobusa praveći se da mora na wc. Ljigavo mi se nasmiješio, brisajući pritom znoj sa čela i vrata maramom koju je uvijek nosio oko vrata.

- “Vruće, jel’ da?”- dobacio je, što je najbolje mogao. Nisam ništa odgovorila, već sam ustala, bacila cigaretu i krenula prema autobusu.

- “Rekao sam da je jako vruće!” - odbrusio je kroz zube zgrabivši me za struk svom snagom, dok je drugom rukom čeprkao po mojim gaćicama ispod roze haljinice.

- “Šta je frajeru? Pališ se na djevojčice, ha? Sigurna sam da doma imaš jednu svoju, koja obožava kad joj radiš ovakve stvari! Hajde da te vidim, tatice! Daj mi ga! Najjače što možeš!” - govorila sam mazno i prkosno u isto vrijeme, pljuvajući mu u lice od bijesa.
Još se više napalio i gurnuo me uza zid, histerično skidajući svoje plave, uniformirane hlače debelog vozača školskog autobusa. Nisam vrištala. Nisam niti pisnula. Gledala sam ga u oči cijelo vrijeme dok je kopao po mojoj utrobi.
A on me nabijao, nabijao i nabijao, smijući se kao debelo, dlakavo i znojno prase kao što je i bio. Od bola i smrada mislila sam da ću se onesvijestiti. A onda je konačno svršio po mojoj rozoj haljinici i to me najviše razljutilo. Htjela sam obrisati to prokleto, prljavo, ljepljivo govno, ali dlanovi su mi bili krvavi, kako sam snažno zarila nokte, koje sam noć prije puta brižljivo manikirala. Istom maramom obrisao je svoje oružje, a potom i ruke. Stavio je kažiprst na moja usta i tiho prosiktao:
«Psssssssssst...»

Zadovoljno je zakopčavao svoje plave hlače, rekavši mi:
- “Mislim da se razumijemo!!” – i krenuo prema autobusu.

- “Hej! Imaš dolar za pivo?” – hladnokrvno sam upitala.

- “Imam.” – zbunjeno je odgovorio, izvadio kovanicu iz džepa i bacio ju meni pred noge. Sagnula sam se kako bih ju dohvatila.

- “Hvala!” – veselo sam dobacila i otrčala u trgovinu na istoj toj pumpi.

Profesorica je histerično trčala oko autobusa pazeći da se netko ne ozlijedi, a onda je ugledala vozača.

- “Ah, tu ste! Već sam se zabrinula gdje ste. Upravo sam Vas mislila potražiti! No, sve je u redu! Sada možemo krenuti,»

Nakon što smo ponovo krenuli, sve što je radio, je vozio autobus. Samo je vozio jebeni autobus. Povremeno bi obrisao znoj sa čela i vrata. Maramom.