Free Hit Counter Sveto trojstvo: U ime Armade, Torcide i Bad Blue Boysa - Autentična gđica Pica Zlica - Blog.hr

ponedjeljak, 24.08.2009.

Sveto trojstvo: U ime Armade, Torcide i Bad Blue Boysa

Priznajem. Mogu razumjeti ili barem pokušati razumjeti ubojice, silovatelje, lopove, patološke lažove i ostale oblike luđaka, ali nikada neću, uz sav trud, razumjeti nogometne navijačke skupine. Barem one domaće. Kakav je to pobogu mentalitet, ako je u njih uopće išta mentalno, osim eventualno poremećaja? Razumijem da normalnim i lucidnim navijačima, kojih zasigurno ima u njihovim skupinama, pun klinac da ih se svrstava u isti koš sa kolegama huliganima, ali zašto uvijek, ali baš uvijek slušamo samo o crnim statistikama i šokantnim, sramotnim prizorima vezanim za ovu populaciju? Nikada još nisam imala prilike vidjeti ili čuti kako je neka skupina miroljubivo i dirljivo navijala pozitivnim navijačkim pjesmama i poticajnim parolama kako bi bodrila svoje omiljene igrače i omiljeni klub. U jednoj sićušnoj, mićušnoj zemlji veličine jedne omanje njemačke pokrajine, postoje nekoliko (čitaj: tri) najveće i najžešće navijačke skupine, ljubavni trokut: Bad Blue Boys (Dinamo, Zagreb), Torcida (Hajduk, Split) i Armada (Rijeka, Rijeka) koje žive za urlanje, divljanje, paljenje baklji i vrijeđanje protivničkih igrača na stadionu, zastrašivanje protivničkih navijača i lokalnog stanovništva na ulicama i međusobno maltretiranje u svakom potencijalnom trenutku u stilu «ili mi ili oni». Pripadnost skupini određuje se prema mjestu rođenja ili prebivališta, a nikako prema logičkim odrednicama kao što su imidž kluba, predanost i ponašanje igrača, nivo igre i profesionalnost i dignitet uprave kluba. Isto tako, popis benignih razloga za mržnju koju navijači njeguju u svojim redovima graniči sa ludilom. Čestim incidentima i masovnim, huliganskim tučnjavama, teško je da će navijači, kao i njihove skupine, ikada pronaći ičije razumijevanje i podršku u javnosti.
Nisam luda za sportom općenito, a naročito za nogometom. Oduvijek mi je bio jedan od najdosadnijih sportova. Koliko god se trudila, ne mogu pronaći ništa interesantno u činjenici da dvije hrpe (precijenjenih) muškaraca, trči sat i pol vremena za loptom, pljuje guste hračke po travi, pokušava što dramatičnije (pre)glumiti «udarac» protivničkog igrača kako bi sve skupa završilo bez ili sa minimalnim brojem pogodaka, dok se navijači sa tribina vrijeđaju po nacionalnoj, rasnoj ili bilo kojoj diskriminirajućoj osnovi.
Primjer koji me inspirirao za pisanje ovog teksta je, između ostalog i sinoćnja utakmica između Rijeke i Hajduka. Dobru igru Rijeke zasjenili su njeni navijači koji su, na prvi izlazak njihovih dojučerašnjih zjenica u oku, izviždali plemenitu braću Sharbini. Ta dva pristojna i vrijedna dečka, biseri među agresivnim, nepismenim, primitivnim i vulgarnim nogometašima naše lige, nisu u svom životu napravili ama baš ništa, osim marljivo i bez privatnih incidenata svojom briljantnom igrom spasili Rijeku od titule najgoreg gubitnika u povijesti nogometa u Hrvata. Nakon što su sramotnom trgovinom između loše i još lošije uprave klubova prodani u Hajduk kao ovce, tom istom prodajom spasili su matični klub, rodni klub, od sigurnog bankrota te provizijom od svoje prodaje stavili kruh u gladna usta ostalim riječkim igračima, njihovim obiteljima i svima onima koji žive na njihovoj sisi. I kao da to sve nije dovoljno, u Opatiji ih napadnu lokalni tipovi, vjerojatno iz njihovog susjedstva, koji su se do prije neki dan kleli u vjernost do smrti i pretuku Braću bez da su trepnuli.
Ja, da sam jedan od Sharbinija, posvetila bih život da svojim talentom i igrom uništim klub koji me prožvakao, pljunuo i na meni se okoristio, a zatim zabio nož u leđa. Jer, to nakon svega što im je učinjeno jedino i zaslužuju.
Nikada neću shvatiti zašto su domaći igrači, kada ih se transferom preseli u neki drugi domaći klub, izdajničke pičke, a kada ih se proda ko' roblje za sitne ili solidne pare u neki osrednji inozemni klub, velike svjetske nogomente zvijezde koje sjaje u oku svakog Hrvata?
Nigdje u svijetu, u jednoj tako maloj državi nije postojalo toliko skupina navijača koje se toliko mogu mrziti. Što je tužno, kada razmislimo kolike su mogućnosti da su pripadnici jedne navijačke skupine u rodbinskoj vezi sa pripadnicima protivničke skupine. Sigurna sam, da ako ne svaki, onda svaki drugi navijač Dinama ima babu u Splitu ili negdje u njenoj okolici gdje je proveo svoje sretno djetinjstvo brčkajući se u moru sa svojim rodicama. Ili da mnogi od njih imaju ujnu ili tetka u Rijeci, u kojoj su imali prva seksualna iskustva sa prijateljicama svojih sestrični na novogodišnjih tulumima. Zato se pitam:
Why can't we all just get along?

- 21:17 -

Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (9) - Can' touch this! - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Povijest bolesti:

Disciplina kičme
Nije James već je Clint
Cenzuritis (poezija)
Pucaj, ne bojim se (poezija)
Djevojka iz oglasa (poezija)
Naslovna (poezija)
U ime oca, sina i svih nas luđaka (poezija)
Tuga ogranskog porijekla (poezija)
Otporna na euforiju (poezija)
Tko se boji ljubavi još?
Ručna vs. tepih
Status naš svagdašnji
Tko tu kome i za koga?
Asketska nevjesta
Dođi u moj vrt na čaj da vidiš stari turski običaj!
Pica Zlica Mrzilica
Šupljoglave (Croatia's finest)
Doktor Koliba
Nepotizam i nebiseštelzameritizam
Što je zajedničko Titu i Jadranki Kosor?
Poljubi me ravno u dupe
5 razloga zašto mrzim Cinestar
Kad žena osjeti zov šparhet, padele i kuhače
Jutarnja pornografija
Tko me, dovraga, inhibir'o?
Sanaderu nema tko da piše
Forma bez sadržaja (Novogodišnja)
Izbor za Ljigu Ljigića, pardon, predsjednika države
Maži, maži, maži me, ti me mažeš najbolje
Ljubav po defaultu
Privatna prčija
Ženske guzice lete u ropotarnicu povijesti
Hoće da me boli kod čika zube?
Kako izvaditi glavu iz guzice? (Prilozi metodi indukcije)
Zašto je kurikul izgubio um?
Svadba. Čak i zvuči dosadno.
Vozač autobusa koji me silovao
Orgazam na katu (poezija)
Svi predsjednički psi za utrku
Hrvatska - zemlja za (samo)ubilački turizam
Reklame, pederluk i sredstva za čišćenje
Sveto trojstvo: U ime Armade, Torcide i Bad Blue Boysa
Handyman iliti vješt s rukama
Ljubomora i ostale spolno prenosive bolesti
Luzeri ili louneri
Biti(,) mirna, tiha i sretna
Dr. Evil
Ekološka
"Na okolo salata..."
Zasro' i pobjego' a da ni dupe nije obrisao
Zlatna muda
44 kg horora, pardon Thrillera!
Dekadencija društva i države (vol.2)
Strah i prezir u hrvatskom školstvu (vol.1.)
I ti možeš postati blistava zvijezda na našem estradnom nebu
Hepines vs. herpes
Emancipacija (muškarci kolutaju očima, žene se nakostriješe)
Otkriće za mladiće (proza)
Gradonačelnikova kći (poezija)
Misija zvana "Biti ženom"
Recesija vulgaris
Dekadencija društva i države

Pronađi me u predgrađu

Loading

Poštanski sandučić Pice Zlice

gdjicapicazlica@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se