utorak, 11.08.2009.
Luzeri ili louneri
Potaknuta svakodnevnim bombardiranjem informacijama i senzacijama oko ne jednog već dva koncerta U2, latila sam se teme masovnog okupljanja i problematike koja ih se dotiče. Moram izreći nešto što će svakako na prvu loptu zvučati glupo i zatucano, a to je da sam mišljenja kako su veliki koncerti isključivo za mlade ljude i one koje dijele njihovu energiju. Klinci i tinejđeri obožavaju taj adrenalinski zanos koji je neminovan kada dijele prostor sa nekoliko tisuća ili desetaka tisuća istomišljenika. Svi zajedno, ujedinjeni istim žarom, osjećaju silnu povezanost jedni s drugima dok urlaju tekstove njihovog omiljenog benda. Tekstove i glazbu pomoću kojih izranjaju na površinu sve one ostarjele emocije i lijepe uspomene. Možda zvučim kao moja brkata baba iz Like, ali ima nešto u staroj narodnoj: «Mladost - ludost!». Kad si mlad radiš gluposti, izazivaš sudbinu i sam život. Eksperimentiraš sa svime što potencijalno uzrokuje ekstazu, uzbuđenje bilo koje vrste. Ne smeta ti apsolutno ništa. Pa ni treća ruka na guzici. Sa ponekom godinom više, stvari nisu tako jednostavne. Godine podrazumijevaju oprez, mudrost, suzdržanost i promišljenost, a možda povrh svega navedenog, ponajviše udobnost. Ne znam koliko bi me morala fascinirati neka osoba ili bend zbog koje bih putovala nekoliko sati, stajala satima u redu, naguravala se sa 60 000 tisuća ljudi sa 120 000 laktova koji mi urlaju i dahću za vratom i riskirala stampedo od 120 000 nogu. Da ne govorim o tome kako (ne) bih platila kartu čijom protuvrijednosti mogu priuštiti cjelodnevni izlet čitavom razred učenika lošijeg socijalnog stanja.
Mainstream u meni oduvijek budi sumnju. Pitam se koliko nešto može biti kvalitetno i zanimljivo ako privlači milijune ljudi. Je li riječ o povodljivosti ili prilagodljivosti? U slučaju da se identificiram sa milijunima obožavatelja nečega, koliko mi ostaje prostora biti jedinstvena i autentična? Moram priznati, Bono (U2) je zaista rijetki simbol i oznaka za kvalitetnu glazbu, uzoran obiteljski život, a humanitarne i plemenite aktivnosti samo pojačavaju cjelokupnu sliku i dojam uzornog i uspješnog ljudskog bića. No, postoje osobe koje se nikada ne prilagođavaju masi koja ih okružuje, koje traže ljepotu gdje ju većina ne vidi. Autsajderi ili egzibicionisti, luzeri ili louneri. Svakome njegovo veselje.
- 19:15 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (4) - Can' touch this! - #
