ponedjeljak, 27.07.2009.
Ekološka
Danas sam u inboxu pronašla mail koji me potresao do te mjere da sam sjela za komp, sročila kratak i jasan, pozitivan mail Akrokoru u kojem ih molim da uvedu papirnate vrećice kako bi smanjili potrošnju plastičnih. Mail koji sam dobila od prijateljice jedan je od onih ekoloških vapaja krcat zastrašujućim podacima o količini ljudske gluposti i odgovornosti izraženom u brojkama, fotografijama naše, inače za oduzeti dah prekrasne planete po kojoj ostavljamo svoja govna i uništavamo je kao da to radimo nekom drugom, a ne sami sebi.
Uvijek tvrdim kako je naša prednost to što smo mala državica, zavučena u svoje skrovište pa sva svjetska sranja do nas dolaze posljednja. Onda kada nas pronađu na karti. Tako su do nas stigla masovna ubojstva i grozne prometne nesreće nakon što su poharala ostatak svijeta u znatno većim razmjerima. U ekološkom smislu, mi smo još uvijek relativno čista zemlja, no pitanje je do kada ćemo uspijevati održavati more i prirodu čistima ne budemo li mijenjali svoje navike. U našem balkanskom kodu ne postoji obrazac ekološkog promišljanja. Rijetko će koji balkanac zavrnuti slavinu dok četkicom trlja zubalo, ugasiti svjetla koja mu nisu prijeko potrebna, smanjiti temperaturu na radijatorima za stupanj ili dva, a da ne govorim o kupovini ekološki prihvatljivih automobila čiji proizvođač vodi računa o ispušnim plinovima, ugradnji solarnih kolektora i vjetrenjača, itd. Bez obzira na sveobuhvatnu nestašicu vode koja obuhvaća svijet već desetljećima, mi smo zemlja bogata vodom i što je najvažnije, još i onom čistom. Okrenem slavinu, gurnem ju u usta i napijem se čiste, svježe vode kad god poželim, no tim se luksuzom već neko dulje vrijeme ne mogu pohvaliti u Zagrebu ili Slavoniji. Iz godine u godinu raste broj hektara izgorenih šuma i područja biološki raznolikog područja. Rastužuje me činjenica da prostrana slavonska polja, koja mogu nahraniti barem tri puta više gladnih usta nego ih ima u Hrvatskoj, zjape gola, dok se na tržnicama i sa polica trgovina podrugljivo smije i ruga nam se trećerazredno inozemno voće i povrće. Kada se sjetim današnjih maratonskih prepucavanja na saborskim raspravama oko gospodarske i poljoprivredne politike i strategije (koja to nije), srce mi se stisne. Tada pogasim sva svjetla, iščupam iz utičnica sve aparate, tiho plačem i natapam suzama svoju pamučnu plahtu od organski uzgojenog pamuka.
- 21:05 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (1) - Can' touch this! - #