ponedjeljak, 06.07.2009.
"Na okolo salata..."
Svaki Hrvat, koji drži do sebe, troši barem dvostruko više nego što zarađuje. Ako ne toliko, onda barem 3 puta više nego što si realno može priuštiti. Sudeći po krcatim šoping centrima (modernim vikend izletištima prosječne hrvatske obitelji!), blještavim voznim parkovima kao i bukiranim aranžmanima turističkih agencija, prosječni Hrvat i dalje živi filozofiju «kud sve, tud i par dana mora!». Evo, recimo, moj brat već tjedan dana (bezuspješno) pokušava u svim gradskim turističkim agencijama kupiti sedmodnevni hotelski aranžman za svoju tročlanu obitelj u bilo kojoj turističkoj destinaciji duž našeg Jadrana. Nema! Sve rasprodano, rezervirano, bukirano! Pa se pitam, kako se podaci na TV-u ne slažu s podacima turističke prodaje u agencijama? Žele li nas putem medija držati pod kontrolom sijući strah lošim prognozama? Jer, svaki kreten u Hrvatskoj misli da ako turistička sezona podbaci i ne napuni državnu kasu, svi smo najebali! A ako ne misli, onda spada u kategoriju onih rijetkih autsajdera koji ne kupuju muda pod bubrege!
Ne sjećam se kada je točno prestala važiti parola «Država služi narodu, ne narod državi!». Je li se ikada uopće uvažila u Hrvatskoj? Jer meni se čini da se naša država prema svom narodu ponaša kao prema robovima. Oduvijek u nas vrijede dvostruka pravila, a komunikacija između građana i države poprilično je jednosmjerna i nefunkcionalna. Građanin je dužan promptno izvršavati svoje dužnosti prema državi, kao što su računi, kazne, razno – razne prijave, podnesci i slično ukoliko ne želi biti na neki način sankcioniran. S druge strane, sasvim je legitimno da se država i njene institucije prema istom ponašaju bahato i bezobrazno. Uzmimo neki banalan primjer. Ako građanin ne podnese zahtjev za povrat poreza u zadanom roku, na povrat ne smije ni pomisliti, a kamoli računati, ali zato ukoliko država ne isplati obračunati povrat na vrijeme, pa ni 6 mjeseci ili godinu dana nakon određenog roka, gle čuda, nikome ništa! A tome i je tako jer država nikada nije uspostavila sistem kojim bi se taj problem (nefuncioniranja zakona koje je država sama izglasala) riješio u korist oštećenog građana. Pa, iskreno rečeno, zašto bi i osmislila takav sustav kad joj on nije u interesu, a budale se ne bune? Jer, to bi onda bilo u duhu demokracije, a ona je u našim redovima još uvijek pojam i epitet države samo na papiru. Kad nas netko nauči što taj pojam znači, možda ga i počnemo koristiti. U praksi. Praktično.
Kad smo kod nepraktičnog, uvijek mi padnu na pamet sjednice našeg Sabora. Tijekom današnjeg maratonskog prijenosa saborskih (bes)predmetnih rasprava, koji smo bili prisiljeni u cijelosti slušati na drugom programu, moglo se čuti samo standardno prepucavanje «mi smo ovo-vi ste ono», «za vrijeme naše Vlade – za vrijeme vaše Vlade». Nakon trljanja na nos obeshrabljujućih statistika oporbe na račun vladajućih te nakon (auto)veličanja hadezeovskih (ne)uspjeha koje uporno žele upakirati i prodati braindead narodu pod dobar proizvod, sve u svemu jedna stvar je očita, a ta je da dok god i jedni i drugi ne prestanu sa dobacivanjem loptice i ne upru zajedničke snage za zajedničke ciljeve i dobrobit svih nas, ostajemo tu gdje jesmo – u govnima do grla bez ikakve nade da iz njih isplivamo. Suma sumarum svega viđenog je da se zastupnici i dalje igraju Sabora kao što se klinci oko moje zgrade igraju Žmurke, a ja čujem kako odjekuje «Na okolo salata, na okolo salata...».
naokolo salata
naokolo salata
i naveliki zbor
poklanjam se na tebe
i tebe uzimam
sad se vidi sad se zna
ko se kome dopada
a sada se vidja
ko se kome svidja
- 22:39 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (5) - Can' touch this! - #