srijeda, 01.07.2009.
Zasro' i pobjego', a da ni dupe nije obriso'!
Neki od dana u povijesti čovječanstva za pamćenje su: Dan kada smo ugledali Sunce, otkrili Ameriku, sletjeli na Mars, Dan kada je premijer Sanader dao ostavku! Prvi dan srpnja dugo će se u povijesti pamtiti kao dan kada je Hrvatska doživjela reinkarnaciju, rodila se po drugi put! A Hrvati su upoznali gđicu Nadu i gđicu Vjeru! Šta jest, jest, Ivo zna izabrati dan koji se lako pamti. Predlažem da 1. srpnja proglasimo novim Danom državnosti. Ionako se datum mijenjao, a pored domovinskog rata i rađanja Republike Hrvatske, dan kada je od vođenje iste odustao i pojeo govno Tata Štakor, može se podjednako smatrati novim rođenjem! Kao da je država iskašljala gnojni njok u grlu koji ju je gušio posljednjih 10 godina. Hrvatska je iskašljala Ivu Sanadera. I sada mu se zahvaljuje što ponovo može disati svojim plućima.
Pressica za novinare održana u Banskim dvorima na kojoj premijer objavljuje naciji kako se povlači sa mjesta najmoćnijeg čovjeka u državi vidim kao najbolje izrežiranu predstavu ikada. Ima sve što je potrebno za hit: dramu, napetost, šok, element iznenađenja, to be continued dodatak, popularne protagoniste, glavne i sporedne likove, dobru priču i nadasve fantastičan marketing.
Ne mogu da se ne osvrnem na «highlights» trenutke premijerovog govora, jer su mi neiscrpan izvor smijeha i zabave. Pa tako, kaže Smranader kako se povlači iz političkog života jer je ostvario svoje najvažnije ciljeve od kojih izdvaja služenje građanima RH, ostvarivanje strateških ciljeva i afirmiranje Hrvatske kao slobodne, demokratske i europski orijentirane države. Ne znam kome je ičemu poslužio. Ja kao Hrvatica znam da meni nije ničemu. Dapače. Ako se obustavljanje pregovora o ulasku RH u EU može okarakterizirati kao ostvarivanje strateških ciljeva, onda ja očito nešto ne razumijem. Ono što je Smrad afirmirao u RH je njezin imidž balkanske države koja podilazi svim svjetskim budalama kako bi ju prihvatile da uđu u njihov krug prijatelja za igru! Makar to značilo, rasprodati sve što valja, izdati sve svoje ljude, zabiti nož u leđa onima koji su mu stvorili prostor na kojem djeluje i dovesti nas u bankrot i položaj neviđen u povijesti tranzicijskih zemalja.
Izjavio je u svom govoru kako je ušao u politiku osjetivši poziv da doprinese jačanju vlastite države. Pitam se što je osjetio prije nego li je odlučio iz nje se povući? Vjerojatno, svoj smrad. Opovrgava mogućnost bolesti kao motiv odlaska. Šteta. Da bar pati od neke smrtonosne bolesti. Barem bismo bili sigurni da se neće vratiti jednoga dana. I tako, govno se povlači iz političkog života, ali kategorički odbija negirati svoj mogući povratak u nju. Moja baba bi rekla, ni stisnut', ni prdnut'! Poslagao je svoje nasljednike kao pijune u igri «Čovječe, ne ljuti se» i kao Štakor svih štakora, predvodnik svog krda, prvi napušta brod koji je sam potopio. Zasro' i pobjego', a da ni dupe nije obrisao.
Mašala.
- 15:44 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (7) - Can' touch this! - #