utorak, 16.06.2009.
Emancipacija. (muškarci kolutaju očima, žene se nakostriješe)
Ja sam toliko emancipirana da me baš boli briga za emancipaciju.
Ja biram prati, kuhati, peglati, čistiti, udovoljavati svom muškarcu. Dapače, to me ispunjava. Ok, karikiram.
Povraća mi se od razno raznih ženskih pokreta za ravnopravnost spolova, emancipaciju i afirmaciju žena i slična sranja. Zašto bi neka žena uopće tražila ravnopravnost? Samo ona koja se smatra neravnopravnom! Tako jednostavno. Zašto bi tražila potvrdu ili afirmaciju od bilo koga? Tko je ta/taj Bog Sunce koji mi je toliko nadređen da bi me uopće afirmirao? Afirmirao šta? Koji dio mene? Neki koji ni ja sama ne znam da postoji?
Uglavnom se ovim i sličnim temama bave babe koje nemaju pametnija posla nego se boriti protiv vjetrenjača, istjerivati takozvanu pravdu ili nepravdu. One ženturače koje bi se trebale okrenuti same sebi i istjerati đavla prvenstveno iz sebe. Dvadesete su godine koje bi svatko trebao potrošiti na emancipaciju i afirmaciju svog karaktera i osobnosti unutar sebe. Bio muškarac ili žena. Jer ako pošteno odradiš ovaj krvavi posao, onda nemaš potrebu izigravati u srednjim godinama budalu koja zagovara neravnopravnost između muškaraca i žena kao da smo mi kruške a oni felge! To je presmiješno. Uostalom, zašto bi te (ponekad i mrziteljice muškaraca) željele uopće biti ravnopravne vrsti kao što su muškarci? Meni ne bi ni palo na pamet tako nešto. Iako se ne damo usporediti po niti jednoj kategoriji osim po ljudskoj vrsti, da se i uspoređujem, eventualno bi se postavila kao njima nadređena a ne podređena. Ali i tad bi to bi radila isključivo u intimi svoje persone i unutar svoja 4 zida. Pa, svim ženama je jasno koliko smo po svom kodu (u većini) inteligentnije od muškaraca u pojedinim sferama i kategorijama ljudske vrste, ali to nam samo daje razloga da nikada ne pocjenjujemo one manje sposobne. Dapače, trebali bi svoje sposobnosti i vrline korisititi kako bi usmjerile one manje sposobne u boljem smjeru. A ne lomiti svoja koplja na slabijim leđima. To je vulgarno. Da ne govorim, primitivno.
Ja kao žena moram priznati da sam se češće u životu bojala i osjećala ugroženo od strane žena nego muškaraca. Muškarac me može uplašiti i ugroziti samo svojom fizičkom snagom i nadmoći, dok se ženske zločestoće s namjerom da uništi, grozim. Imala sam priliku biti meta zločestih žena i to priznajem, nije ni najmanje ugodno. Nema ništa gore, ružnije, sirovije i vulgarnije od zlobne žene, žene koja posesivno čuva i brani «svog» muškarca (kao da je on imanje pa se može posjedovati!!), žena koja se usudi drugoj ženi reći nešto ružno i bezobrazno u javnosti, žene koja udari drugu ženu.
Za mene je emancipirana žena ona koja poznaje prvenstveno sebe, uživa u sebi, poštuje i proživljava sebe. Sretna je u svojoj koži, unutar sebe same. Žena koja zna što voli i što želi, i radi na tome da se ostvari u potpunosti, da postane nabolja žena i najkvalitetnija osoba što može biti. Emancipirana žena sretna je kad je sama, voli istraživati, ne boji se izazova. Bira partnera koji ju poštuje pa onda voli. Uživa u seksu (ali ne priča o svom seksualnom životu), a ako ne uživa ne srami se to reći. Nema tabue, izražava svoja mišljenja ali ih ne nameće. Njeguje svoje majčinske osjećaje i čini obiteljsku atmosferu doma ugodnom. Nježna je i pažljiva. Zna tražiti ono što zaslužuje i što joj pripada. Emancipirana žena ne vidi u drugim ženama konkurenciju i nikada neće nanijeti zlo drugoj ženi. Čak ni onoj zločestoj.
Poznaješ li ženu koja odgovara ovom opisu?
- 15:42 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (2) - Can' touch this! - #