petak, 12.06.2009.
Dekadencija društva i države
Treba li si danas jedan pametan čovjek dozvoliti političko – socijalnu raspravu o stanju društva i države u kojoj živi? Pitanje dobiva na težini (čitaj apsurdnosti) ako dotičan čovjek živi u Hrvatskoj! Na što ciljam? Ima li smisla trošiti energiju na tlapnje vezane za kritiziranje sveopće krize društva i državnih institucija ili šutke sjediti i čekati kolaps, bankrot, apokalipsu, čudnovato spasenje? To mi zvuči kao priznanje samom sebi i drugima da si svjestan kako si u istom sranju sa ostalima, koji ne znaju što se dogadja, ali si podjednako bespomoćan! U svakom slučaju luzer, kao i ostali! Dakle, bespredmetna rasprava.
Ne mogu se pomiriti sa činjenicom da se moram svrstati u jednu od skupina društva koje je svedeno na dvije osnovne kategorije: one koji si mogu priuštiti da budu potrošači i na wonnabe potrošače! Jer, činjenica je da smo davno prestali biti društvo koje želi znati i biti, sada nas zanima samo kako imati! (Protu)vrijednost osobe je u posjedovanju! Ali, nismo tu stali! Imperativ nije samo imati, nego što prije to što imaš i zamijeniti boljim, većim, jačim, skupljim...Što nam je donijela toliko željena sloboda izbora??? Iz autoritarnog društva servirali smo si demokratsko u kojem ne znamo funcionirati! Ja bih radije u ovom slučaju upotrijebila termin mazohističko umjesto demokratsko društvo, jer smo dopustili da nam nametnu zakone kojih se ne možemo pridržavati! Nemamo ni znanja ni uvjeta, pa ćemo sutra plaćati sankcije koje smo danas donijeli samo kako bi smo licnuli neko obećavajuće dupe! Kažnjavamo sami sebe. Klasični, enciklopedijski primjerak mazohista! Sam pod sobom jamu kopa i sam na kraju u nju upada!
A sada riječ dvje o dvije osnovne skupine političara: onih koji češće izmjenjuju laži i one koji se jedne laži drže dulje vremena. Kada govorimo o pojavama političkih figura, uvijek ću više cijeniti diktatorske vođe, tipa Hitlera, Staljina i sličnih im luđaka, koji su imali znanje, karizmu i jasnu viziju strahovitih zločina koje su počinili, od ovih naših latentnih kvazivođa koji se svakim danom potvrđuju kao sve veći diletanti u poslu u kojem su se (s)našli zahvaljujući svojoj guzici koju su sagnuli u pravo vrijeme i tuđoj guzici koju su licnuli na pravom mjestu!
U jednom im moram dati priznanje. Od inače lijenog naroda su stvorili uplašeni, lijeni narod! Uspjeli su globalnim medijskim zavaravanjem o „pravom“ stanju stvari i pravim krivcima za to isto stanje provesti klasičnu metodu „zastraši pa vladaj“. Čovjek koji se boji je čovjek kojim možete najlakše manipulirati, uvjetujući ga gubitkom posla, jadne plaće, kuće na stogodišnji kredit u kojoj brine za svoju već jadnu obitelj! Naravno, ako ju već nije pobio u napadu autodestruktivnosti ili se nije raspala već na neki drugi način! Takav se čovjek u strahu nikada neće protiv ičega buniti niti za išta boriti! Pa ni protiv ruke koja mu pili granu na kojoj sjedi u usranim gaćama!
Fascinira me kojom brzinom i lakoćom osobe na nekom nadređenom položaju (ne razumijem što točno znači ova fraza!) zaboravljaju kakav je osjećaj biti običan čovjek, prosječan građanin zemlje na čijem je čelu. Kao da, postavši političar ili neki drugi moćnik te kategorije, odjednom dobije i neke nadnaravne moći s kojima ne osjeća potrebu za hranjenjem, odijevanjem, školovanjem, suosjećanjem, osjećajem odgovornosti i ostalim potrebama koje mi homo sapiensi vulgaris imamo.
- 16:39 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (0) - Can' touch this! - #
