G2G

utorak, 27.12.2005.

Zastave (XVI)

Portugal, Lisabon

Konačno ti pišem iz Lisabona.
Kažem “konačno” prvenstveno jer ćemo se tu najdulje zadržati, a onda i zbog toga jer je nakon 20-ak obiđenih I prohodani gradova Portugala vrijeme i za metropolu.
No, “metropola” me sada tako malo dira! Što se mne tiče možemo biti I na samom kraju svijeta.
Danas je subota. Osjećam se ružno.

I stvarno, kao da je prekjučerašnji dan zajedno sa današnjim bio i protekao otp. onako kako sam očekivao – znači, nije stvar razočarenja što su ova dva dana takva kakva jesu. Mirišu I okusa su najpromašenijih dana.
I sada sam sjeo da ti pišem, ali sve ono što sam imao u toj svojoj glavi jutros dok sam tražio neki kafić (kojeg nisam našao jer tu jučer i danas ništa ne radi), sve ono što sam želio napisati… Toga jednostavno nema.
Ušao sam isto tako jednostavno u onu fazu da sjedim miran i gedam jednu nasumice odabranu stvar dugo, dugo ne pomišljajući, ne misleći ništa. Samo osječajući.
A ni to si danas ne mogu priuštiti.
Svi hodaju po sobama, zajebavaju se, uvijek netko nešto treba (barem iz dokolice pitati ako ništa drugo).
Možda je tako i bolje!
Jose; On je lik uz kojeg i u največoj bedari ne možeš biti u bedari.
A I njega tiskaju neke stvari koje je ostavio doma iza sebe. Inače, pametan je on dečko, samosvjestan i prikriveno senzibilan.

I ovo je bio zaista moj prvi Božić bez ikoga bližnjega, bez ikakvog ugođaja. Samo flash-backovi ranijih Bižića.
Noćas sam nakon svih nazvao i Natašu. Bilo mi je Brago. Bilo je i njoj drago. Rekla mi je nešto malo I nešto pomalo slatko, a što je samo bila “kap” koja je “prelila sve one moje boli koje čuće na vrhovima trepavica”.
Bože, kako sam ridao u hodniku hostala, u polumraku, u tišini.

Danas sam saznao da je cjena karte ČSA (Madrid-Prag-Zagreb, povratna) do 300,-€
Pao mi je kamen sa srca.
Tako, svi se mi nadamo da će posao krenuti bolje nakon Božića i Nove Godine pa možda skupim toliko da na tjedan dođem i vratim se.

Danas ću morati ruknuti 25,-€ za pranje cca. kilograma veša. Sam si ga ovdje ne mogu oprati (tehnički), a I da mogu gdje bi se on to osušio.
Zima je ovdje užasno ……… “jesenasta”! Kiše pun kurac, a ne treba zaboraviti i jebeni vjetar. Smrznemo se ko pičke. Neki dan je sila vjetra zapizdila jednu malu u banderu na pločniku. Dnevno se smočim 5 – 6 puta. Isto toliko se i osušim. Ono što je najčudnije to je da nitko od nas nije navukao nikakvu hunjavicu, gripoznost i sl.
U svojem bi to sločaju pravdao sugestijom, jer ne možeš ovdje biti bolestan!
Zna se koliko jedan dan košta, a svatko od nas zna koliko novaca ima, tj. nema, ali i koliko je dobro ulaziti u dugove.


- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #