G2G

ponedjeljak, 18.07.2005.

Zastave (XlV)

Portugal, Figuera Da Foz
Ponedjeljak je. Grozno. Najgori dan definitivno. Preko vikenda se isključim sasvim iz posla prodaje, a onda mu se ponovno vraćam.

Da smo promijenili sjedište, to znaš. Vidiš u kojem smo se gradu stacionirali.
Mjesto je bajka. Manji gradić, savršen.... Ja ga možda tako doživljavam jer je smješten sasvnim uz obalu, kao i naš hostal. Uz ogromnu plažu, ocean ....palme, naranče.......
Joj, znaš tu sliku. Znaš koliko me raduje. Preporodi.

A kad sam već spomenuo hostal......Užas!! Katasrofa!! Na prvi pogled mnogo je bolji od onog u Portu, ali već na drugi (pogled) skužiš sve njegove nedostatke, joj, joj.
Osoblje nije toliko ljubazno (osim što mi se 'gazdarica' sama gotovo nabila kada sam ju zamolio da mi osposobi taj TV koji stoji u sobi), nema 'full opremu', kupaonica je etažna, čistoća je, na skali od 1 do 5, na jadnom 2. I zabadava ovaj sav mramor kojim je obljepljen i fine zavjese kad bi najradije spavao obučen. No, jedino me tješi što je jeftiniji, ali ja bi plačao i onu cijenu samo da mi je čisto kao u prošlom!!!!!!
Sva sreća što za 2-3 dana odlazimo dalje, tako da je i to razlog što svoje torbe neću raspremati.
Sobe su dvokrevetne i 'team leader' je samnom strpao i Sašu. Hm. Nije me baš obradovalo, ali spomenuta činjenica da ostajemo toliko kratko i da nemamo pojma u kakvim ćemo sobama biti u slijedečem gradu, a i to da je toliko vremena prošlo od posljednje 'potrošnje' natjeralo je i mene i Sašu u jednu, hm,....blisku suradnju.
Izjeb'o bi crnog vraga u ovim okolnostima samo da mogu!!

I taj seks ne mjenja ništa među nama, ne mijenja odnos – to je sigurno!!
Ja sam na kraju sveg tog guranja, tog slatkog guranja, uguravanja, poguravanja vratio se na svoj krevet i spavao svojim putevima.
Ne moraš stoga, to ti želim reći, brinuti da bi se sada mogla desiti 'obnova veze'.
Zaista ne moraš!

Do prije sat vremena prodao sam dva komada. Zbrojeni iznos je 140,-€. Solidno.
Sjeo sam na mjesto na kojem bi se trebao naći sa Dalijem za ručak. Ja sam prekinuo sa poslom nešto prije 13.00 h jer koliko mi je ostalo od zone...... To ću sve moći običi do kraja radnog vremena i dva puta. Glavno je da obiđem sve.

I u ovom ti pismu prilažem novac i to je od današnje zarade.
Danas neće biti problem poslti ti poštu. Sama Pošta nalazi mi se u 'kvartu' pa....., a imam i jedno Ticino pismo. Dao mi ga je da ga pošaljem.

I još jedna dobra stvar;
Saša je danas, koliko sam čuo, prodao 4 komada. To što mu cijena nije bajna (svaka po 55,-€) i nije toliko važno sada. Glavno je da mu pera digne, da se on malo digne (iako je noćas stajao kao koplje najvećeg i najhrabrijeg viteza), da ga probudi i da mu više volje za posao, da mu da zdravu dozu samopouzdanja.

No, jučer je nestala jedna slika!! Od ukupnog zbroja jedna je jednostavno manjkala. Brojali smo ispočetka stotinu puta, ali uvijek je rezultat bio jednak, -1!
Nešto kako netko prodao, nije vratio osnovicu Murtadoru i tako sve zadržao za sebe.
Ne vjerujem da je to napravio netko od nas. Ne vjerujem čak ni da je to napravio Saša, ali ne zato jer je on za mene nekim čudom opet malo, nevino i čedno stvorenje.
A opet, kad apstrahiram od prijateljstva........mogao je to učiniti bilo koji od nas. Jedino u šta mogu u tom slučaju biti siguran to je da ja nisam nikako imao prste u tome. To znaš i ti!

Što se tiče vikenda, subotu smo proveli na cesti i u zajebavanju oko smještaja koji je, eto, takav kakav je. Nikakav.
Nedjelja je bila nešto bolja. Proveli smo i nju na otvorenom u još jednim našim šetnjama i zajebanciji. Proveli smo je u 'slow motion-u', polagano i lagano. Kao da je čitava vječnost ispred nas. Baš dobar 'feeling'!!
Proveli je u gradu i po gradu, ali i na obližnjoj ogromnoj plaži, na pijesku, po terasama pasteleria, a naišli smo (konačno) i na caffe', .........Koliko je trebalo da se u prostoru osjećam kao u kafiću tipa domaćeg.
Lagano svi željni tamnog tena.........Kao nekog suvenira, trudimo se pohvatati sunca čim više. No, mislim da uskoro neće biti problema – ono će tražiti nas, a mi ćemo pronalaziti svakojake zaklone.
Već sada moram, ako želim ostati koliko-toliko 'pristojan' koristiti pomalo sve raspoloživo protiv proklete znojnjave!!!

U sakom slučaju, bolje je vucarati se po gradu nego biti u hostalu. Jedva čekam da zgibamo odavde i da nas nema.
A šteta, grad je baš lijep i ne bi imao ništa protiv da, što se njega tiče, ostanemo i dulje.

Sada moram krenuti u popodnevne pohode!
Punooooooooooooooooooooooooooooo te pozdravljam!!








- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #